Regija i svijet

EVROPSKI REVIZORI VRLO KRITIČNI PREMA SVOJIM VLASTIMA: “POLITIKA EU U PODRUČJU VINA OSTAVLJA GORAK OKUS”

Da su revizori u BiH, Evropskom revizorskom sudu naši bi političari, nakon najnovijeg izvještaja o mjerama za vinogradarstvo, sada na press konferencijama dijelili lekcije kako se bave poslom vlade, odnosno nečim što ne bi trebali, a pritom još nemaju pojma, jer ne shvataju da su mjere koje kritikuju kao sumnjivo koruptivno razbacivanje javnim novcem bez projektovanog efekta, zapravo genijalne i da su plod najbolje vlasti koju je ova zemlja imala, pa, u najmanju ruku - od Kulina Bana. Pritom bi im tražili da objavljeni izvještaj povuku i da im ga pošalju na cenzurisanje, prije ponovne objave (u Federalnoj verziji) ili bi im, organizovanjem masovnog političkog linča, glavnog revizora natjerali na ostavku (u RS verziji). No, pošto nisu u BiH, nego u EU, revizori ERS-a mirno, bez posljedica, nego, naprotiv, sa uvažavanjem od subjekata revizije, Evropskoj komisiji iznose čitav niz ozbiljnih zamjerki (koje bi se mogle sažeti i u izjavu “Ništa vam ovo ne valja?”). Kratku informaciju o najvažnijim zaključcima pomenutog izvještaja, prenosimo, sa web stranice Suda, u nastavku.

Sektor vina u EU veoma je regulisan i dobija veliku podršku i nacionalnih i institucija EU.

EU je vodeći svjetski proizvođač, potrošač i izvoznik vina. Tokom 2020. na području EU postojalo je 2,2 miliona vinogradarskih ekonomija i vinogradi su pokrivali otprilike 2 % upotrijebljene poljoprivredne površine EU.

Vinogradari primaju sredstva EU u visini od približno 500 miliona eura godišnje za restrukturiranje svojih vinograda i povećanje konkurentnosti. Od 2016. vinogradari mogu zatražiti i odobrenje za sadnju dodatnih vinograda. Time se želi omogućiti kontrolisani rast proizvodnog potencijala (do najvišeg povećanja od 1 % godišnje) te pritom izbjeći prekomjerna ponuda.

„Podsticanje konkurentnosti sektora vina ključno je za taj sektor i ima posebnu važnost za EU, ali treba ići ruku pod ruku s poboljšanom okolišnom održivošću”, izjavila je Joëlle Elvinger, članica Suda koja je predvodila reviziju. „U najmanju ruku možemo reći da se djelovanjem EU u pogledu oba cilja mora postići više.”

U EU vina mogu biti crna, bijela i rozé, ali način na koji se uzgajaju rijetko je „zelen”. Revizori se žale na to da se politikom EU u području vina, uprkos znatnim finansijskim sredstvima, nije učinilo mnogo za okoliš. Mjerom restrukturiranja posebno se ne uzimaju u obzir zeleni ciljevi. U praksi, sredstva EU nisu usmjerena na projekte za smanjenje efekta vinogradarstva na klimu i/ili okoliš. To bi doista moglo imati čak suprotan efekat, kao što je prelaz na sorte kojima je potrebna veća količina vode. Nadalje, povećanje vinogradarskih površina od 1 % godišnje, koje je produženo za još 15 godina (do 2045.), nikad nije procijenjeno iz perspektive zaštite okoliša.

Izgledi nisu obećavajući: u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) ambicije sektora vina u pogledu okoliša i dalje su ograničene. Revizori EU u prošlosti su preporučili da plaćanja poljoprivrednicima, uključujući plaćanja vinogradarima, trebaju biti izričito povezana sa zahtjevima u pogledu zaštite okoliša. No u novom ZPP-u takvi uslovi za finansiranje restrukturiranja više ne postoje. Osim toga, države članice EU morat će upotrijebiti najmanje 5 % sredstava namijenjenih sektoru vina za mjere povezane s klimatskim promjenama, okolišem i održivošću. Revizori smatraju da je 5 % prilično nizak postotak jer se u okviru zelenijeg ZPP-a očekuje da će 40 % svih rashoda za poljoprivredu biti usmjereno na ciljeve povezane s klimom.

Politika EU-a nije bila uspješna ni kad je riječ o povećanju konkurentnosti vinogradara. U pet zemalja obuhvaćenih revizijom projekti se finansiraju nezavisno o sadržaju ili ambiciji i bez obzira na kriterije za podsticanje konkurentnosti. Finansiraju se i nestrukturne promjene ili uobičajena obnova vinograda iako takve mjere nisu prihvatljive. Osim toga, korisnici nisu dužni izvijestiti o tome kako se restrukturiranjem povećala njihova konkurentnost. Nadalje, ni Evropska komisija ni države članice ne procjenjuju kako podržani projekti zaista doprinose povećanju konkurentnosti vinogradara.

To vrijedi i za sistem odobrenja za sadnju. Prvo, maksimalni postotak godišnjeg povećanja od 1 % predložen je i donesen bez ikakvog obrazloženja ili analize njegove primjerenosti i relevantnosti. Drugo, pri izdavanju takvih odobrenja upotrebljava se samo mali broj kriterija prihvatljivosti i prioritetnosti povezanih s konkurentnošću.

(Revizije info, Izvor: ERS)