Regija i svijet

ERS: NETRANSPARENTNO LOBIRANJE MOŽE DOVESTI DO NEPRIMJERENOG UTICAJA, NEPOŠTENOG TRŽIŠNOG TAKMIČENJA ILI ČAK KORUPCIJE. A PROPUSTI POSTOJE.

Lobiranje kod zakonodavaca EU i dalje može proći nezapaženo, stoji u, ovih dana objavljenom, izvještaju Evropskog revizorskog suda. Registar transparentnosti EU, koji sadrži informacije o tome ko lobira kod Komisije, Parlamenta i Vijeća, ima korisne karakteristike i služi za obavještavanje građana o mogućem uticaju lobista. Međutim, registar ujedno ima nedostatke i nepotpune informacije, zbog čega su aktivnosti lobiranja u tri najveće institucije EU manje transparentne. Nadalje, lobisti registar mogu zaobići za niz interakcija u kojima svejedno mogu uticati na zakonodavce EU.

Lobiranje je sastavni demokratski instrument kojim se organizacijama i pojedincima omogućava učestvovanje u donošenju politika i odluka. Međutim, ako ne postoje mehanizmi transparentnosti, lobiranje može dovesti do neprimjerenog uticaja, nepoštenog tržišnog takmičenja ili čak korupcije. Kako bi spriječile neetičko ponašanje svog osoblja, institucije EU primjenjuju vlastite etičke okvire. Osim toga, Komisija, Parlament i Vijeće prijavili su se za registar transparentnosti, centralnu ulaznu tačku za lobiste koji žele uticati na razvoj politika EU i donošenje odluka. Te su se institucije 2021. dogovorile o principu uslovljenosti, prema kojem je upis u registar nužan preduslov kako bi lobisti mogli obavljati određene aktivnosti.

Broj lobista upisanih u registar transparentnosti EU-a znatno se povećao od njegova uvođenja, s oko 5 500 (2012.) na približno 12 500 (2024.). Registar se primjenjuje na dobrovoljnoj osnovi i na temelju međuinstitucijskog sporazuma, koji nije provediv zakonodavni akt. Kao takav ne može dovesti do kazni, za razliku od nekih drugih mehanizama za lobiranje u zemljama EU-a, koji ujedno pokrivaju širi raspon osoblja. U prosincu 2022. pojavili su se navodi da je Katar nezakonito utjecao na – ili čak i podmitio – zastupnike u Europskom parlamentu kako bi postigao ciljeve vanjske politike („Qatargate”). Parlament je u međuvremenu donio nekoliko odluka o načinu na koji primjenjuje registar. Revizija je započela ranije te je bila usmjerena na razdoblje 2019. – 2022., no te su odluke uzete u obzir.

„Registar transparentnosti EU mora se ojačati kako se ne bi pretvorio u tigra od papira”, izjavio je Jorg Kristijan Petrovič, član Suda koji je predvodio reviziju. „Iako registar sadrži korisne informacije o lobiranju, nije čarobni štapić. Niz lobističkih susreta sa zakonodavcima EU može se sakriti od očiju javnosti, čime se smanjuje transparentnost i narušava povjerenje građana.”

Međuinstitucijski sporazum iz 2021. uglavnom je usklađen s međunarodnim principima o transparentnosti i integritetu lobiranja. Međutim, tim sporazumom nisu utvrđeni minimalni uslovi u vezi sa provođenjem. Umjesto toga, institucijama je njime ostavljen prostor da ga primjenjuju različito, npr kad je riječ o tome za koje je aktivnosti lobiranja potreban upis ili koji se lobisti smiju susretati s članovima i osobljem institucija. Činjenica je da se lobisti moraju upisati samo za određene sastanke i aktivnosti, npr. učestvovanje na saslušanjima ili u stručnim grupama. Npr, jedna nevladina organizacija koja je imenovana u slučaju „Qatargate” nije bila upisana, ali je bila sudomaćin konferencije u Parlamentu u junu 2022. U isto vrijeme, izvršne mjere koje institucije mogu poduzeti kako bi garantovale da lobisti poštuju uskove u pogledu upisivanja i informisanja nisu dovoljne. U periodu 2019. – 2022. godišnje je u prosjeku gotovo hiljadu lobista izbrisano iz registra zbog administrativnih razloga. S druge strane, samo ih je šest izbrisano nakon istraga.

Revizori kritikuju postojeće propise zbog kojih je lobistima upis nužan samo za sastanke s osobljem na najvišem nivou te se izvještavanje provodi samo za zakazane sastanke. Službena evidencija ne mora se voditi o spontanim sastancima, nezakazanim telefonskim pozivima i razmjeni e-pošte, te se lobisti ne moraju upisati u registar da bi se mogli sastati s osobljem koje je ispod nivoa glavnog direktora, tj. s većinom osoblja. Iako institucije preduzimaju korake kako bi povećale transparentnost i podstakle upis u registar, što dovodi do toga da se objavljuje više informacija o sastancima i aktivnostima s upisanim lobistima, takve informacije ne objavljuju se sistemski. Nadalje, potrebno je dodatno poboljšati provjere podataka koje unose lobisti, posebno jer postoji rizik od toga da nevladine organizacije koje finansiraju treće strane mogu izbjeći navođenje svojih izvora finansiranja tako da izjave da samo predstavljaju vlastite interese ili kolektivne interese svojih članova, što je slučaj za trećinu nevladinih organizacija iz registra. Naposljetku, internetske stranice registra imaju osjetne nedostatke kad je riječ o objavljivanju dovoljno informacija o ključnim aspektima aktivnosti lobiranja, koje služi za omogućavanje javnog nadzora, te bi trebale biti bolje prilagođene korisnicima.

(ERS, 17.04.2024. / Revizije info)