Zemlje zapadnog Balkana – Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija – u središtu su politike proširenja EU. EU pruža podršku njihovim saobraćajnim, energetskim i drugim sektorima preko Okvira za ulaganja na zapadnom Balkanu (WBIF), tj. platforme za pripremu, odabir i finansiranje strateških investicijskih projekata. Od 2015. do sredine 2025. Komisija je isplatila 527 miliona eura za saobraćajne projekte kao glavna pružateljica doprinosa za WBIF, čiji je cilj riješiti problem nedovoljno razvijene infrastrukture na zapadnom Balkanu i povezati tu regiju s osnovnom Evropskom saobraćajnom mrežom.
„Kad je riječ o proširenju EU, dobro razvijena infrastruktura korak je prema ispunjavanju kriterija za pristupanje Uniji. Saobraćajni projekti na zapadnom Balkanu napreduju presporo da bi se ta regija povezala s EU u ovom desetljeću”, izjavila je Laima Andrikienė, članica Suda zadužena za predmetni izvještaj. „Komisija bi trebala poboljšati odabir, praćenje i održivost projekata. Usto bi trebala povećati vidljivost projekata finansiranih sredstvima EU u toj regiji.”
Revizori su utvrdili nedostatke u odabiru projekata, posebno u pogledu njihove spremnosti za implementaciju, što je doprinijelo znatnim kašnjenjima. Određeni projekt spreman je za implementaciju kad su povezane pripremne aktivnosti dovršene i provedene na temelju ažuriranih informacija. Međutim, projekti su obično započinjali s kašnjenjem od 17 mjeseci. Usto je tijekom implementacije u mnogim projektima dolazilo do znatnih kašnjenja, i to od više od dvije godine.
Komisija ne raspolaže s mnogo ovlaštenja na temelju kojih bi mogla osigurati da se projekti provode pravovremeno jer nema efikasne postupke za praćenje kašnjenja te garantovanje održivosti i vidljivosti podrške EU. Na primjer, Komisija nije prikupljala informacije o stepenu dovršenosti saobraćajnih koridora koje je finansirala, kao ni o tome jesu li saobraćajne mreže usklađene sa standardima EU. Za nadzor nad tim projektima oslanjala se na finansijske institucije iako njihove aktivnosti nadzora ponekad nisu bile adekvatne. Zbog toga je u nekim slučajevima stavila na raspolaganje iznose koji su bili veći nego što bi bilo opravdano napretkom projekta. Osim toga, u nekoliko slučaja bespovratna sredstva iz WBIF-a – s pomoću kojih bi se trebala ostvariti dodana vrijednost EU i podstaći dodatna ulaganja – nisu bila ključna za prikupljanje novca jer su ugovori o zajmovima sklopljeni prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva. Time je stvoren tzv. efekat mrtvog tereta jer bi se ulaganja izvršila i bez bespovratnih sredstava. Istovremeno većina procjena troškova u zahtjevima za bespovratna sredstva nije dovoljno detaljna, zbog čega je teško procijeniti njihovu opravdanost.
Revizori ujedno dovode u pitanje održivost nekoliko projekata, na primjer zbog nedostatka finansijskih sredstava za nastavak ulaganja i nedovoljnog održavanja. U jednom su projektu uslovi u željezničkom saobraćaju u vrijeme obavljanja revizije bili lošiji nego prije početka implementacije projekta. Jedan drugi projekt uključivao je tunel koji nije bio povezan s cestom, a u jednom se željeznička pruga nije nastavljala nakon granice.
Ukratko, WBIF pomaže u proširenju osnovne Evropske saobraćajne mreže. Pokrenuti su mnogi projekti i oni koje su revizori provjerili u skladu su s prioritetima u pogledu povezanosti zapadnog Balkana i EU. Međutim, dostupni podaci pokazuju da se sporo napreduje prema ispunjavanju svih standarda osnovne Evropske mreže do 2030.
Tematski izvještaj 16/2026 „Okvir za ulaganja na zapadnom Balkanu – Podrškom EU zadovoljavaju se potrebe u pogledu povezanosti, ali integracija u osnovnu saobraćajnu mrežu napreduje sporo” dostupan je na internetskim stranicama Suda, kao i letak s ključnim činjenicama i nalazima. Sud će 30. juna o toj temi održati konferenciju na kojoj će učestvovati predstavnici institucija EU i dionici.
(ERS, 09.06.2026. / Revizije info)
