Zapošljavanje mladih već je dugo jedan od glavnih izazova na tržištu rada s kojima se suočavaju države članice EU. Iako se stopa nezaposlenosti mladih u dobi od 15 do 29 godina smanjila s 20% tokom 2013. na manje od 12% posljednjih godina, vjerojatnost da je mlada osoba nezaposlena i dalje je dvostruko veća nego za ukupnu radnu snagu. U EU je 2025. bilo nezaposleno oko 4,7 miliona mladih, odnosno 11,6% mlade radne snage u dobi od 15 do 29 godina.
„Potrebno je dokazati da podrška EU za zapošljavanje mladih donosi trajnu vrijednost”, izjavio je Carlo Alberto Manfredi Selvaggi, član Suda zadužen za predmetnu reviziju. „Bez jasnijih ciljeva i boljih dokaza o dugoročnim rezultatima teško je znati imaju li javna sredstva zaista efekat na situaciju mladih.”
Iako države članice snose primarnu odgovornost za politiku zapošljavanja mladih, EU je zadužena za koordinaciju i pružanje podrške. Pruža strateške smjernice, posebno u sklopu godišnjeg ciklusa za koordinaciju ekonomske, fiskalne i socijalne politike u okviru Evropskog semestra i nacionalnih programa reformi, koji su sad zamijenjeni srednjoročnim fiskalno-strukturnim planovima. Otkad je 2012. uveden Paket mjera za zapošljavanje mladih, mobilizirana su znatna sredstva EU kako bi se mladima pružila podrška za pristup radu.
EU je od 2014. u okviru kohezijske politike dodijelio oko 25 milijardi eura posebno za podršku zapošljavanju mladih, među ostalim iz Evropskog socijalnog fonda (ESF), Inicijative za zapošljavanje mladih (YEI), inicijative REACT-EU i Evropskog socijalnog fonda plus (ESF+). Na Italiju i Španjolsku zajedno otpada gotovo polovica tih sredstava, odnosno približno 47,5% ukupnog iznosa podrške. Mjere koje podržava EU uključuju podsticaje za zapošljavanje za poslodavce, osposobljavanje za mlade i pripremu mladih za radno mjesto te mjere za pomoć mladima da nakon zapošljavanja zadrže radno mjesto.
Jedan je od ključnih ciljeva tih mjera održiva integracija na tržište rada. To uključuje osiguravanje ne samo toga da mladi pronađu posao nego i da ostanu zaposleni nakon što se završi pružanje finansijske podrške. U tom bi pogledu zadržavanje radnog mjesta nakon 12 ili 18 mjeseci moglo poslužiti kao snažan pokazatelj uspjeha. Međutim, pokazatelji dugoročnijih rezultata trenutačno se odnose samo na stanje u pogledu zaposlenosti korisnika tih mjera nakon šest mjeseci. Revizori su stoga zaključili da Komisija ima tek nepotpune informacije o dugoročnijim rezultatima finansijske podrške EU za zapošljavanje mladih.
Revizori su utvrdili i da u operativnim programima koje su ispitali nije jasno utvrđeno kad se može smatrati da je mlada osoba uspješno integrirana na tržište rada. Zbog toga su ciljevi manje jasni, a rizik od dodjele sredstava EU bez dovoljno konkretnih ili mjerljivih ciljnih vrijednosti veći. Revizori stoga upozoravaju da podsticaji za zapošljavanje možda nisu dobro osmišljeni, što sa sobom donosi rizik od neefikasne i nedjelotvorne upotrebe javnog novca.
Podsticaji za zapošljavanje ispitani tokom revizije nisu bili dovoljno usmjereni na one kojima su bili najpotrebniji, čime se povećao rizik od toga da su se javnim novcem podržavala radna mjesta koja bi se ionako otvorila. Revizori su utvrdili i da podsticaji nisu bili povezani sa obaveznim osposobljavanjem na radnom mjestu. To je važno jer osposobljavanje može dugoročno poboljšati zapošljivost mladih, ali i pomoći u zadovoljavanju potreba na tržištu rada, posebno u sektorima koji se suočavaju s nedostatkom vještina.
Osim toga, u revizijskom izvještaju skreće se pažnja na specifičan položaj mladih koji nisu na tržištu rada, tj. onih koji ne rade i ne traže aktivno posao, pa se nazivaju „neaktivnim” mladima. Oni se često suočavaju sa socijalnim, obrazovnim ili zdravstvenim preprekama koje se ne mogu savladati samo politikom tržišta rada. Iako je u skladu s postojećim okvirom EU potrebno preduzeti ciljane aktivnosti informisanja, do neaktivnih mladih najteže je doprijeti, napominju revizori.
(ERS, 04.06.2026. / Revizije info)
