Sigurnosna situacija u EU drastično se promijenila posljednjih nekoliko godina. Zbog toga su i EU i njegove države članice znatno povećali finansijska izdvajanja za odbranu. Riječ je o području koje je godinama bilo obilježeno nedovoljnim ulaganjima, nedovoljnim zalihama streljiva i projektila, dugim rokovima proizvodnje, ovisnošću o dobavljačima izvan Evrope, te, logističkim uskim grlima. To je označilo prekretnicu za Evropsku odbrambenu industriju, koja sad nastoji proširiti svoje proizvodne kapacitete, ohrabrivati inovacije i ojačati partnerstva.
Iako Ugovori smještaju odbranu u područje suverenosti zemalja EU, pogoršanje globalne sigurnosne situacije oblikuje jedno novo i sve razvijenije područje politike u Evropskoj uniji. Opća ruska ratna agresija na Ukrajinu 2022., geopolitička previranja, slabljenje globalnog multilateralnog poretka i druga zbivanja povećali su svijest zemalja EU-a o tome da Unija mora razviti veće odbrambene sposobnosti. Rat u Ukrajini bio je posebno važan događaj jer je razotkrio velike odbrambene slabosti na nivou zemalja EU. Zbog toga su njihovi godišnji budžeti za odbranu zajedno porasli s 262 milijarde eura 2022. na 418 milijardi eura 2025.
„EU je pokrenuo nekoliko inicijativa s ciljem da države članice sarađuju i udruže svoje napore u području odbrane, no ostvarenje cilja odbrambene pripravnosti do 2030. i dalje je izazov. U tom je smislu ključno iskoristiti nove prilike i uzeti u obzir postojeće rizike”, izjavio je Marek Opioła, član Suda zadužen za predmetni pregled.
Kad je riječ o prilikama, sigurnosni kontekst i povećano finansiranje mogu pomoći u jačanju kapaciteta Evropske odbrambene tehnološke i industrijske baze, te, na taj način ohrabriti inovacije. U isto vrijeme moguće je razviti nove oblike saradnje, npr. odbrambene klastere i koalicije za sposobnosti, uz istovremeno jačanje strateških partnerstava, posebno s Ukrajinom. Nadalje, ohrabrivanjem zemalja EU da nabavljaju svoje odbrambene sisteme od Evropskih dobavljača s pomoću klauzula o davanju prednosti EU mogla bi se dugoročno smanjiti ovisnost o neEvropskim dobavljačima, no takve bi mjere trebalo uravnotežiti sa zadovoljavanjem kratkoročnih operativnih potreba.
Kad je riječ o rizicima, studije pokazuju da će postizanje strateške autonomije EU i njegovo osposobljavanje za samostalno provođenje vojnih operacija visokog intenziteta do 2030. biti izazovno. Odbrambeni analitičari naglašavaju da u tom smislu postoje velika ograničenja, u koja se ubrajaju rascjepkani nacionalni sistemi, industrijska uska grla, spora politička koordinacija i oslanjanje na Sjedinjene američke države. No, uprkos tomu EU ima potencijal za ostvarivanje znatnog napretka, što je vidljivo iz povećane potrošnje i brzog rasta proizvodnje streljiva.
U razdoblju 2020. – 2025. ukupni rashodi zemalja EU za odbranu povećali su se za gotovo 80%. Planiranje sposobnosti u EU uglavnom se temelji na pristupu „odozdo prema gore”, u okviru kojeg pojedinačne zemlje utvrđuju svoje potrebe. Međutim, nepostojanje efikasnog procesa u EU za planiranje „odozgo prema dolje”, zajedno s nedovoljnom koordinacijom među različitim izvorima za finansiranje sredstvima EU i nacionalnim sredstvima, moglo bi dovesti do rascjepkanih ulaganja, udvostručavanja napora ili nedostataka u kapacitetima.
Ako se ne provede na kvalitetan način, povećano finansiranje može dovesti i do provedbenih rizika te uskih grla u snabdjevanju materijalima i ključnim komponentama ili do poteškoća u zapošljavanju kvalificiranog osoblja, zbog čega će finansijska sredstva biti teško iskoristiti. U konačnici bi finansijska sredstva i dalje mogla biti nedovoljna za pružanje odgovora na dogovorene prioritete u području odbrane i postizanje utvrđenih ciljeva, npr. povećanje vojne pokretljivosti. EU sve više upotrebljava kredite osigurane garancijom iz budžeta EU, u koje se ubrajaju kredit u iznosu od 150 milijardi eura u okviru Instrumenta za sigurnosne mjere za Evropu (SAFE) za ubrzavanje odbrambene pripravnosti država članica i kredit Ukrajini u iznosu od 90 milijardi eura, od čega je 60 milijardi eura namijenjeno za odbranu. Sve veća upotreba rashoda za odbranu koji se finansiraju zaduživanjem i kreditima za koje garantuje EU mogla bi ugroziti fiskalnu održivost zbog sporijeg smanjivanja javnog duga i dodatnog pritiska na budžet EU.
Revizori upozoravaju na složene sisteme upravljanja i mehanizme odgovornosti u području odbrambene politike EU, što povećava rizik od preklapanja odgovornosti, te ponovno ističu da Sud još nema ovlaštenja za provođenje revizije nad svim uključenim tijelima i instrumentima.
Pregled 01/2026 „Odbrambena politika EU u središtu pažnje” dostupan je na internetskim stranicama Suda, kao i letak s ključnim činjenicama i nalazima. Njime je obuhvaćen period od početka 2020. do jula 2026. te je koncentrisan na nedavne inicijative EU, finansijske instrumente i promjene u pravnom okviru. Uglavnom se temelji na javno dostupnim informacijama te njime Sud ažurira svoj pregled o Evropskoj odbrani iz 2019.
(ERS, 03.09.2026. / Revizije info)
