Komentari i analize

URED ZA REVIZIJU FEDERACIJE BIH – SAM PROTIV SVIH?

Provođenje revizije u Federaciji BiH opstruira se na različite načine. U opstrukciji učestvuju ne samo konkretne institucije koje je Ured svojim planom predvidio kao subjekte revizije, nego i Vlada, Tužilaštvo i Policija. Ignorišući ili umanjujući značaj slučajevima nedozvoljavanja revizorima provođenja njihove zakonske obaveze. Srećom, još uvijek se radi o izuzecima od pravila, a ne trendu, ali... Nije da nema zainteresovanih.

Dva i po mjeseca je prošlo od kako je Ured za reviziju institucija u FBiH, suočen sa onemogućavanjem provođenja revizije „Union banke“ d.d. Sarajevo, od strane nadležnih lica u toj banci, donio Zaključak o privremenoj obustavi finansijske revizije te banke i o tome obavijestio: Parlament FBiH, Parlamentarnu komisiju odgovornu za reviziju, Vladu FBiH, Federalno ministarstvo finansija i Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo.

Ovakve odluke ne donose se radi internih proceduralnih potreba Ureda, nego kao upozorenje nadležnim na skandal koji je u toku i kao neizgovoreni zahtjev za njihovo reagovanje (što bi rekli: „Pametnom je dosta“, a glupom i korumpiranom je džaba objašnjavat).

No, ni nakon dva i po mjeseca – nikakve reakcije od imenovanih. Što je, istovremeno, i, od naših institucija, očekivano i ogledalo opšteg stanja u društvu. Nefunkcionisanja pravne države i odlučujućeg uticaja kriminogenih političkih centara moći na sve sfere društvenog života. U zemlji „konstitutivnih naroda“ na Balkanu.

Parlament, zabavljen trakavicom o izboru nove vlade, još uvijek sam sebe nije konstituisao u punom obimu, odnosno, još uvijek nema imenovanu Parlamentarnu komisiju odgovornu za reviziju, te, sam sebe onemogućava da raspravlja o temama vezanim za reviziju (mada onemogućavanje rada revizora više spada pod pravo i krivična djela, ali… valjda i to čekaju da im kaže Visoki predstavnik).

Vlada, još uvijek u praistorijskom izdanju (mamuti su izumrli, ali oni ne  pokazuju namjeru), kao već detektovani notorni kršilac zakona i povratnik u zločinu nasrtanja na zakonom i međunarodnim standardima garantovanu nezavisnost u radu revizora, u aktuelnoj situaciji, umjesto revizorima, podršku je pružila banci u svom 97-postotnom vlasništvu, odnosno upravnom odboru koji je imenovala, a koji krše zakon i ne dozvoljavaju revizorima da provjere stanje u njoj (pozitivno u čitavoj priči je da shvatite da Milorad Dodik nije nikakav izuzetak, nego tek najglasniji i najprimitivniji pripadnik jedne otuđene kaste koja nastoji ignorisati ili šamarati pravnu državu, stavljajući nam na znanje da pravila i zakoni postoje za nas, a ne za njih).

Tužilaštvo još nije stiglo da reaguje (uostalom, nedavna analiza Ureda je pokazala da im je za reakciju u nekim slučajevima koji su se ticali Ureda za reviziju i njihovih izvještaja trebalo i 6 godina, te da vrijeme, navodni rad na dostavljenim im izvještajima i novac poreskih obveznika, po pravilu troše da bi na kraju donijeli odluku o neprovođenju istrage. U zadnjih 6 godina pedesetak puta su „zaključili“ da u revizorskim izvještajima sa negativnom ocjenom revizora, prepunim dokaza o kršenju čitave gomile zakona, „nema elemenata krivičnog djela“). A i kad reaguje, bolje bi bilo da nije. 2020. godine su, tako, reagujući po prijavi Ureda da im u „Pretis“ d.d. Vogošća nisu dozvolili provođenje revizije, u Tužilaštvu Kantona Sarajevo donijeli naredbu da se neće provoditi istraga protiv te firme jer – „iz prijave i pratećih spisa proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo“. (Dakle, nije krivično djelo da, prikrivajući podatke od javnosti i nadležnih institucija, ovlaštenog državnog kontrolora potrošnje javnog novca spriječite da izvrši svoju zakonsku obavezu i parlamentu dostavi izvještaj o vašem poslovanju???). E, sad, ko će našim tužilaštvima objasniti da bi, u iole normalnoj državi, takvo ponašanje, zapravo, tužilaštvu bilo signal ne za negiranje ili minoriziranje problema, nego za promptni upad u instituciju i otkrivanje šta to njeni rukovodioci, zapravo, pokušavaju sakriti.

Pritom, pored potencijalnog privrednog kriminala, postoji još jedan izuzetno važan aspekt koji bi trebao da privuče pažnju Tužilaštva. Njega je naznačio prethodni saziv Parlamenta, koji je u sličnoj situaciji (u kojoj su akteri bili Finansijsko-informatička agencija FBiH, Pretis d.d. Sarajevo i Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju FBiH), takvo ponašanje, shvativši dalekosežne posljedice njegovog tolerisanja (odnosno, da više niko neće dozvolit revizorima da mu uđu u instituciju ili firmu), okarakterisao kao “rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštivanje procedura i zakonskih propisa, te privatizacijom institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH”. (No, valjda iz Tužilaštva brinu da će, ako počnu da procesuiraju zbog rušenja pravnog sistema i poretka, kapaciteti postojećih zatvorskih ustanova u BiH vrlo brzo postati nedovoljni?)

A da je sistem truo i da reaguje tek na uporno insistiranje na poštovanju zakonskih propisa (što su otkrili i “masovno” koriste građanski aktivisti, shvativši da im je i ovako krhka pravna država jedini saveznik u borbi protiv otuđene, korumpirane, kriminogene vlasti, ) govori i dvoipomjesečno “zavlačenje” Ureda od strane Policije.

Naime, u odluci da iskoriste svoje zakonsko pravo i izreknu prekršajne kazne Banci i članovima njene uprave, Ured se 17.01.2023. godine obratio MUP-u Kantona Sarajevo, sa zahtjevom da im dostavi lične podatke za članove Uprave „Union banke” koje su naveli u svom dopisu. Iz MUP-a su to, međutim – odbili! Sa nesuvislim obrazloženjem (kao da se radi o vicevima o policajcima) da oni u evidenciji prebivališta građana, pod traženim imenima, imaju više lica. Na šta su im iz Ureda „objasnili“ da ne postoji više lica koje su odgovorne osobe „Union banke“ sa navedenim imenima, ali ni to nije pomoglo (što je valjda dokaz da stereotipi iz viceva nisu potpuno besmisleni). Potom se Ured obratio direktno ministru MUP-a KS (što je odlična ilustracija kako kod nas stvari funkcionišu i da i za najbanalniju stvar moraš „ganjat vezu“ na vrhu), nakon čega je obaviješten da je zahtjev za terensku provjeru podataka proslijeđen Policijskoj upravi Centar, na čijem području se nalazi „Union banka“. No, onda opet iznenađenje (ovaj put iz vica: „Policajci Haso i Huso se prave Englezi“) – umjesto da im konačno dostave podatke o precizno navedenim licima, policija je Ured obavijestila da nakon što su direktora Sektora za pravne poslove Union banke ljubazno zamolili za podatke da je on odgovorio da im ih ne da (nego će dati tek „ukoliko nadležni sud odluči da je „Union banka“ prekršajno odgovorna“). Na šta su oni, valjda, slegli ramenima, okrenuli se i vratili u policijsku stanicu (Na tretman kod sindikalnog psihijatra, zbog proživljenog stresa? Dok se sa razglasa puštao evergrin „Samo nemoj po glavi druže plavi“, malo poznatog holandskog kantautora, svojevremeno popularnog u Jugoslaviji?)

Nakon toga, Uredu za reviziju je svega bilo dosta, pa je, malo već nervozno, 13.03. uputio dopis ministru MUP-a KS i načelniku Policijske uprave Centar, u kojem im je skrenuta pažnja da, ako oni u policiji ne znaju, u Uredu znaju kakva su im (u policiji) ovlaštenja. Te ih „podsjetio“ na ista, tj. da su prema Zakonu o policijskim službenicima, dužni dostaviti lične podatke kako bi Ured za reviziju mogao nesmetano obavljati svoje nadležnosti i izdati prekršajne naloge zbog onemogućavanja obavljanja revizije. A o nastaloj situaciji upoznali su i ministra Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova i Tužilaštvo kantona Sarajevo (proširujući, na taj način, eventualnu listu optuženika i saučesnika za onemogućavanje ih u radu).

I konačno – 31.03.2023. – dva i po mjeseca nakon što su prvi put zatraženi, Policijska uprava Centar dostavila je tražene podatke (dakle, „sve se može kad se hoće“ i kad ti ministar naredi, samo što bi sad neko trebao i da istraži zašto neko nije mogao kad je trebao, jer se to zove opstrukcija) i 06.04. Ured je izdao prekršajne naloge odgovornim osobama Union banke (Vedranu Hadžiahmetoviću – predsjedniku Uprave, Leonu Begiću – članu uprave za operacije i Edinu Mujagiću – članu Uprave za rizike).

Naravno, ovim ništa nije riješeno. Jer sankcije u ovoj zemlji ne odvraćaju od kršenja zakona, nego ih stimulišu (platiš hiljadu ili dvije KM zbog onemogućavanje provođenja revizije u „tvojoj“ firmi, da se ne bi otkrilo kršenje zakona za koje si odgovoran i sve je OK?). Ured, naime, i dalje nema pristup podacima koji bi mu omogućili provođenje revizije Banke. Niti je tužilaštvo za sprječavanje vršenja revizije od strane uprave Banke i saučesništvo Ministarstva finansija u tome, podiglo optužbe, a sudovi izrekli adekvatne kazne. A podsjetimo, po ocjeni Parlamenta, radi se, „između ostalog“, o – rušenju pravnog sistema i poretka.

(N.N., Revizije info)