Skandali se u Bosni i Hercegovini nižu takvim tempom, da jedni druge zatrpavaju, odnosno, da čovjek u stalnom prilivu novih, zaboravi one malo starije.
Tako da ozbiljni problemi nestaju iz javnog prostora ne zato što su riješeni, nego zato što je količina toga tolika da je preveliko opterećenje za ovdašnje male mozgove, ionako sklone amneziji i opraštanju neoprostivog. Čemu svjedočimo na svakim izborima na koje izlazimo (ko izlazi).
Recimo problem kršenja zakona, nedozvoljavanjem provođenja revizije. I – još veći – problem nereagovanja vlasti na takvo ponašanje. I to nijednog od njenih stubova.
Svojevremeno je, doduše, (ima tome par godina) Federalni parlament takvo ponašanje okarakterisao kao “rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštivanje procedura i zakonskih propisa, te privatizacijom institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH”. I zahtjevao od Vlade sankcionisanje odgovornih za takvo ponašanje. No, ubrzo se pokazalo da bi, postupajući po zahtjevu Parlamenta, Vlada trebala sankcionisati samu sebe. I odane kriminogene partijske ljude “na strateškim mjestima”. Pa od toga nije bilo ništa. A i Parlament je na kraju odustao od ponavljanja zahtjeva Vladi, pomirivši se sa svojom nemoći.
Posljednji problem ove vrste desio se sa “Union bankom” d.d. Sarajevo, čija je uprava, početkom ove godine onemogućila Ured za reviziju institucija u FBiH provođenje finansijske revizije ove banke, u 97-postotnom vlasništvu Federalne vlade. Pritom je, umjesto na osudu te Vlade, naišla na njenu, tj. podršku Federalnog ministarstva finansija, koje joj je dostavilo svoje “mišljenje” u kojem je navedeno da tražena dokumentacija nije u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka i da je Banka predmet supervizije Agencije za bankarstvo, zbog čega „ostaje upitna potreba za revizijom od strane Ureda za reviziju“.
Ured je reagovao oštrim saopštenjem da “Tumačenje odredbi Zakona o reviziji nije u nadležnosti Banke niti Federalnog ministarstva finansija, koji su doveli u pitanje izvršenje planirane revizije i narušili operativnu nezavisnost Ureda za reviziju”.
No, ovakav odnos Ministarstva samo je nastavak kontinuiteta ataka na nezavisnost revizora, koji su iz Vlade kulminirali posljednjih par godina, kad su ministri javno pokazali svoju zainteresovanost za uvođenje cenzure i određivanje revizorima čime bi oni trebali da se bave a čime ne i kako da rade svoj posao. Uz prateće vrijeđanje i paranoično kreiranja teorija zavjera, po kojima Ured za reviziju hoće da preuzme ingerencije Vlade i da uništi privredu. (???) Uz turbo-zabavni dodatak – da mu oni iz Vlade (predvođeni Premijerom i njegovom zamjenicom, ministricom finansija, kojima se sudi u dosad najvećoj korupcijskoj aferi u zemlji) to neće dozvoliti.
Uglavnom, suočivši se sa nemogućnošću da provedu reviziju (jer im Zakon nije dao ingerencije da preduzimaju ili naruče silu u cilju provođenja svojih zakonskih obaveza, a opstrukcija se nastavila), iz Ureda su, 03.02.2023., donijeli Zaključak o privremenoj obustavi finansijske revizije „Union banke“ d.d. Sarajevo. I o tome obavijestili: Parlament FBiH, Parlamentarnu komisiju odgovornu za reviziju, Vladu FBiH, Federalno ministarstvo finansija i Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo.
U nastavku ovaj skandal, kome je akter uprava Banke, pretvorio se u mnogo veći, kome su akteri institucije vlasti.
Naime, prekršilaca zakona uvijek ima, ali dok god institucije i pravna država funkcionišu, i takvo ponašanje adekvatno sankcionišu, te, vraćaju život u zakonske okvire, to je podnošljivo.
I na to je računao i Ured za reviziju, donoseći zaključak o – PRIVREMENOJ(!) obustavi finansijske revizije.
No ta privremenost, kao i ona svojevremena u još skandaloznijem slučaju sa Naftnim terminalima Federacije, se, zahvaljujući unisonoj institucionalnoj šutnji (koja se može tumačiti samo kao saučesništvo u opstrukciji i urušavanju sistema), uz neposjedovanje mehanizama kojim bi se Ured mogao suprotstaviti ovakvim stvarima, te zasićenost medija skandalima i nepostojanje adekvatne reakcije ni u civilnom društvu – pretvorila u “konačno rješenje”. Mada… “nada zadnja umire”. Jer, postoje institucije koje su, nakon par godina uspješnog izbjegavanja, pod pritiskom ipak morale prihvatiti provođenje revizije. Čiji su rezultati pokazali zašto su te revizije, zapravo, izbjegavane. Odnosno dio onog što se pokušalo sakriti. (Ostatak je trebalo da otkrije Tužilaštvo, ali ono uporno odbija da se bavi revizorskim izvještajima i da detektovana kršenja zakona tretira kao krivična djela. Kao što odbija da krivičnim djelom tretira nedozvoljavanje revizorima da provedu reviziju neke institucije ili preduzeća, dozvoljavajući tako odgovornim za prikrivanje vjerovatnih ozbiljnih nezakonitosti da se izvuku sa prekršajnom kaznom).
U slučaju “Union banke”, dakle, nijedna institucija vlasti, koju je Ured za reviziju obavijestio o kršenju zakona (nedozvoljavanjem provođenja revizije), i o svojoj odluci o privremenoj obustavi ove revizije dok se ne steknu uslovi za nju – ni Vlada FBiH, ni Parlament FBiH, ni Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju (koja doduše još uvijek nije ni konstituisana), ni Federalno ministarstvo finansija, ni Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo – još uvijek se nije oglasila. Ni 50 dana od donesene odluke Ureda i obavještavanja svih navedenih o njoj.
(N.N., Revizije info, 24.03.2023.)
