Nakon što su prošle godine, svojom arogancijom, netransparentnošću i netrpeljivošću prouzročili da im javnim saslušanjima revidiranih subjekata ne prisustvuju revizori, na čelu sa tadašnjim generalnim revizorom Dževadom Nekićem, ove godine, neko iz Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju odlučio je izgleda da sa javnih saslušanja izbaci i javnost.
Pa je, iako su formalno ostala javna i prenošena na internetu, neko iz Komisije učinio sve da javnost o njima ne sazna ništa.
Na zvaničnoj podstranici Komisije, na kojoj se redovno, već godinama, objavljuju podaci ove vrste (najave i izvještaji sa sjednica), zadnji objavljeni dokument je poziv (članovima komisije!) za 21. sjednicu Komisije, najavljenu za 14.10.2025., čija je jedna od najavljenih tačaka dnevnog reda bila: Potvrđivanje grupa i termina u vezi održavanja javnih saslušanja revidiranih subjekata.
I nakon toga, do dana današnjeg – ništa!
Ni obavještenje da li je ta sjednica uopšte održana a o njenom sadržaju da ne govorimo (Kao o tome se nešto može reći tek kad Komisija na nekoj od sljedećih sjednica usvoji zapisnik sa te sjednice – što je u praksi znalo rezultirati višemjesečnim informacionim vakuumom i potpunim obesmišljavanjem informacija). Iako na tu manjkavost upozoravaju već godinama, tačnije iz saziva u saziv, i iz nevladinog sektora i iz medija.
A pritom je, apsurdnom demonstracijom netransparentnosti, nevladinom sektoru (kao mogućem izvoru informacija o događanjima na sjednicama) zabranjeno prisustvo redovnim sjednicama Komisije, kao da se radi o komisiji koja se bavi državnim tajnama a ne kontrolom rada javnih institucija i preduzeća i trošenja javnog novca, putem izvještaja Ureda za reviziju institucija u FBiH.
Uglavnom, iako se radi o svojevrsnom prazniku demokratije i parlamentarizma, jednom od najznačajnijih događaja koji se tokom godine realizuje u Parlamentu (kad se realizuje! – s obzirom da su blokade u radu ove komisije postale uobičajene iz mandata u mandat), saslušanja su ove godine počela kao da se radi o nečem potpuno nebitnom ili u najmanju ruku jednoj od redovnih sjednica nekog od 50-ak radnih tijela Parlamenta.
Pa se tako, po poznatom modelu utapanja informacije u masi, javnost nije upoznala sa predstojećim javnim saslušanjima specijalnom press konferencijom – što bi bilo u skladu sa značajem događaja – pa čak ni saopštenjem za javnost (što bi bio neki minimum), nego objavljivanjem poziva (članovima komisije!) na sjednicu u masi drugih poziva za druge sjednice. U dijelu web stranice Parlamenta prevashodno namjenjenom članovima ove institucije.
Pa o javnim(!) saslušanjima, između ostalog i institucija sa negativnim ocjenama revizora, te, Izvještaja o izvršenju budžeta Federacije BiH za 2024., 9 ministarstava Vlade FBiH i Ureda Predsjednika i dva potpredsjednika FBiH, nema, zasad, ni medijskih natpisa.
Ali, s obzirom da postoje snimci – biće. Čime je ova netransparentnost tim apsurdnija. Osim ako nije posljedica tek nemara, lenjosti, aljkavosti i neodgovornosti u obavljanju svojih poslova, od strane nadležnih službi. Al’ svoju odgovornost, ni u tom slučaju, rukovodstvo Komisije ne može izbjeći – jer se ne radi o prvom i usamljenom slučaju.
Jer, podsjetimo se, i prošle godine je na objašnjenje generalnog revizora da nije došao na sjednicu Komisije na kojoj su vršena saslušavanja, naprosto zbog toga jer nije pozvan, zbog čega je, pogotovo jer nije pozvan ni na prethodne sjednice Komisije od njenog konstituisanja, konstatovao da je nepoželjan, od strane Komisije odgovoreno da je on trebao da dođe na salušanje iako nije pozvan, jer je obavješten(!) da će se sjednica održati.
I na tom bezobrazluku su istrajali do kraja, pa čak čovjeka za čijeg je mandata produktivnost Ureda porasla za 100% i koji je od Ureda učinio najoštrijeg kritičara negativnih tendencija u vlasti – zbog čega je bio napadan, vrijeđan i optuživan čak i za državni udar a Uredu mu se javno pokušavala nametnuti cenzura – sa mjesta generalnog revizora ispratili uvredama, umjesto priznanjima i čestitkama za ostvarene rezultate i čvrsto držanje principa i profesionalnih standarda.
Ponudimo još jedan odgovor kao razlog ovakvog odnosa Komisije prema javnim saslušanjima u njenoj izvedbi. Javna saslušanja u postojećem obliku, sa video prenosom na internetu, plod su ideje i dugotrajnog pritiska nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa, koja je, dok se bavila ovim pitanjem, respektujući značaj tih saslušanja, radila i na njihovoj javnoj promociji i pozivanju medija i drugih NVO da se u njih uključe, u interesu javnosti. No, kad su se, dovevši stvar do prihvatljivog nivoa, „odmakli“, ostavljajući institucijama da same nastave raditi svoj posao, stvar je završila postepenim vraćanjem na startne osnove – nerad i netransparentnost. Kao i toliko puta do sada, u različitim situacijama. I ovo javno saslušavanje bez javne najave je moguće tek faza za povratak vremenu bez javnih saslušavanja.
Političari i birokratski aparat koji ih opslužuje nikad ne griješe. Pa će nas tako – ne treba sumnjati – i u ovom slučaju uvjeravati da su sve uradili kako treba.
Uostalom (da na kraju budemo lični), zašto bi iočemu (a pogotovo o javnim saslušanjima!) obavještavali medij koji u kontinuitetu, već godinama piše o njihovom skandaloznom odnosu prema svojim obavezama, o neznanju i neinformisanosti o stvarima kojim bi se trebali baviti, o netransparentnosti, o snishodljivosti, nepotizmu i stranačkim imenovanjima, o nezakonitostima u radu i sramoti kojom odišu neka saslušanja. Pa čak i ako je to jedini specijalizovani medij za ovu temu u BiH, iza koga je ogroman broj tekstova, s milionima pregleda.
(S.Š., Revizije info)
