Novi skandal Federalih ministara. Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo, na stranicama se jednog ovdašnjeg dnevnog lista, odlučila za remake prošlogodišnjeg nečuvenog skandala, u kome je Vlada, predvođena ministarskom trojkom, kojoj su osim nje pripadali i Nermin Džindić i Šemsudin Dedić, napala Ured za reviziju, nezadovoljna sadržajem izvještaja o provedenoj finansijskoj reviziji, koji su se odnosili na njihov rad, zahtjevajući od Ureda, ni manje ni više, nego da se “samocenzuriše”, odnosno da, po njihovim uputama, promijeni izvještaje o reviziji “njihovih” ministarstava, u segmentima koji se njima nisu svidjeli.
Umjesto da rade svoj posao, ovi vršioci dužnosti ministara u vladi koja predstavlja društveni eksperiment i predmet međunarodnog ismijavanja i sažaljenja, a ustvari je plod tihog državnog udara i kriminalne opstrukcije implementacije rezultata posljednjih opštih izbora, su odlučili da se bave poslom revizora i cenzora. Pri čemu, uobičajeno za balkanske vlastodršce, ne shvataju da su iz pozicije vlasti određeni oblici ponašanja neprihvatljivi.
Dok se nazivanje glavnog revizora revizorom mafije na vlasti i optuživanje da amnestira kriminal, pljačku i bezakonje, od strane opozicije (u RS), može tolerisati (jer je potencijalno društveno korisno, kao kritika nedostatka nezavisnosti i profesionalnosti u radu), dotle pritisak na revizore iz pozicije moći (koji je u RS, u avgustu 2017., doveo do ostavke glavnog revizora i njegovog zamjenika) nije. Nego se naprotiv, u razvijenim demokratijama i pravnim državama smatra krivičnim djelom.
“To bi vam bilo ravno kada bi se tražilo od tužilaštva ili suda da promijene neke presude ili neke optužnice”, komentarisao je prošle godine generalni revizor Ureda za reviziju institucija u FBiH Dževad Nekić, reagovanje Federalne vlade i njenih ministara.
Elvir Karajbić, poslanik SDP-a u Federalnom parlamentu, zaključke Vlade i ponašanje ministara označio je tada kao politički skandal.
“Nigdje u svijetu Vlada ne može djelovati na mišljenje revizora. To da je bilo u normalnim sistemima, ta vlada bi odmah bila sklonjena od naroda ili bi ona iz moralnih razloga davala ostavku”, komentarisao je Karajbić i dodao kako se na ovaj način pokušava dati pravo nenadležnom organu da raspravlja o revizorskom izvještaju sa “nalogom da se čak promijeni mišljenje”.
“To nije radio niko u svijetu, čak ni u najtotalitarnijim sistemima”, naglasio je.
No, kada su poslanici i delegati iz opozicionih političkih stranaka u Federalnom parlamentu tražili posebnu tematsku sjednicu kako bi razmatrali poteze Vlade Federacije te pritiske na Ured za reviziju, vladajuća većina nije podržala takav prijedlog.
Interesi stranke na vlasti uvijek su ovdje bili iznad interesa građana i izgradnje sistema i pravne države. Koji su, uostalom, kao smetnja pljački javnih sredstava i kapilarnoj korupciji, nepotizmu, sukobu interesa i zloupotrebi položaja, vladajućim strankama nepoželjni. O čemu govori i višedecenijska igra sa zakonskim regulisanjem ovih oblasti.
A društveno odgovoran rad, po međunarodnim standardima, pogotovo ako podrazumijeva nezavisnost od stranačkog uticaja i kritiku postojećeg stanja, od ovdašnje vlasti uvijek će biti dočekan sa neprijateljstvom. I sa besmislenim, komičnim, disvalifikacijama, kao što je prošlogodišnja ministra energije, rudarstva i industrije Nermina Džindića da je “cilj Ureda za reviziju bio da osramoti jednu od najuspješnijih vlada Federacije, od kada postoji ovaj organ izvršne vlasti”. Ili najsvježiji, ministrice Edite Đapo: “Potpuno je jasno da Ured za reviziju institucija u FBiH želi preuzeti ingerencije Vlade FBiH”.
A osim preuzimanja ingerencija Vlade (što je sve građane Federacije užasnulo do te mjere da su zapjevali “I šta ćemo sad”), po Ministrici i njenoj inteligentnoj teoriji razotkrivene zavjere, zli Ured i njegov zli Generalni revizor žele da unište privredu ove zemlje. Ali im to hrabra Liga superheroja u aktuelnoj Vladi neće dopustiti!!!
“Kao ministrica, mogu samo poručiti gospodinu Nekiću da neće uspjeti u naumu da uništi turističko-ugostiteljski sektor”, prkosno je poručila ministrica Đapo, valjda zamišljajući da je na kastingu za novu latinoameričku sapunicu.
I… tu dođemo do tačke u kojoj je besmisao onog što se izgovara tog stepena da onemogućava pristojan razgovor. Jer, ma šta o tome mislili sudovi, kako pristojno razgovarati s nekim ko javno, za govornicom državnog parlamenta, bez i tragova srama, govori da je njemu njegov stranački lider Bog? Kako pristojno razgovarati sa političarima koji u situaciji teške krize, pozive na socijalnu osjetljivost i usvajanje mjera koje će pomoći građanima ove zemlje a ne usvajanje povećanja svojih i inače enormno visokih plata nazivaju populizmom i politikanstvom? Kako razgovarati s nekim ko mrtav hladan izgovori rečenicu “Uprava za indirektno usvajanje će biti hrvatska i niskim je nećemo dijeliti”? I… gdje je kraj glupostima koje, kao građani ove zemlje, moramo trpiti?
Mora li i ponajbolji (ili bar najkritičniji – jer za tu ocjenu sam kompetentan, za razliku od prve) ured za reviziju u BiH, koji je, osim toga, u posljednjih 5 godina udvostručio(!) svoju produktivnost, trpiti licemjerno lamentiranje ministrice nad sredstvima koje se izdvajaju za ured i njene besmislene (zadržimo se u domenu pristojnog) optužbe?
“Građani i privreda FBiH izdvajaju ogromne novce za rad Ureda, ali nažalost očigledno revizori nastupaju po političkim direktivama, ne krijući svoju pristrasnost i želju da diskreditiraju ministre iz određene političke partije.”, kaže ministrica Vlade žigosane korupcijskim aferama i rasipništvom, nezadovoljna otkrićima revizora u vezi s raspolaganjem budžetskih sredstava od strane njenog ministarstva, do te mjere da je posegnula i “udarcima ispod pojasa”.
“U period Korone, kada se privreda borila za opstanak i puko preživljavanje, dok su uposlenici Ureda radili od kuće uz vrlo visoke, redovne i nesmanjene plate, nekim poslodavcima koji su dobili pomoć Vlade FBiH se desilo da im je radnik preminuo, otišao u penziju, dao otkaz i otišao iz zemlje, istekao mu ugovor o radu i slično.”. Dakle, dok su ministri, sa svojim prijateljima malinarima, na prvoj liniji odbrane od pandemije, nabavljali respiratore i privrednicima dijelili pomoć, dotle su revizori kukavički radili od kuće, za nesmanjene(!) plate, a sad te ministre kritikuju kako su i kome dijelili budžetski novac. K’o da je to bitno. Zar ne?
Definitivno najsmješnija stvar kod ovdašnjih vlasti, koju čine stranke koje gotovo kapilarno kontrolišu sve segmente života u ovoj zemlji, je njihovo optuživanje ono malo preostalih nezavisnih profesionalaca i kritičara njihovog kriminogenog, koruptivnog ponašanja, da postupaju “po političkim direktivama”. Te ispada da jadna opozicija, čija je nemoć naprosto apsolutna i u domenu antičkih tragedija, ta koja nečim upravlja u ovoj zemlji i ima super moći, od kojih je “najstrašnija” ta da diskredituje čak i nevjerovatno uspješnu Vladu i njene ministre.
Strašno. Mislim – strašno smiješno.
Ali Generalnom revizoru nije bilo. Pa je, očigledno vidno iznerviran (mada za to nema potrebe – iz jednostavnog razloga što u ovoj zemlji normalan čovjek u svakoj sekundi ima razloga da se iznervira bar po triput, pa je pametnije probati s meditacijom i reikijem, ili sa “roza tableticama”) promptno napisao i odaslao saopštenje, u kome je izrazio svoje iznaneđenje i zaprepaštenost “iznesenim insinuacijama i klevetama koje izlaze iz okvira profesionalizma i primjerenosti nositeljici javne funkcije koju ministrica obnaša”.
Konstatovao je da je “njenom” ministarstvu Ured dao mišljenje s rezervom za usklađenost poslovanja sa relevantnim zakonima i podzakonskim propisima “zbog toga što nije utvrdilo nenamjenski utrošak odobrenih sredstava finansijske pomoći poslovnim subjektima turističko-ugostiteljskog sektora u uslovima pandemije Covid-19, niti je provelo postupak povrata za najmanje 5.623.281 KM”.
Generalni revizor je naglasio da ministrica u svom istupu nije navela “nijedan validan argument koji bi demantovao revizorske nalaze, već niz neistina i kleveta kojima pokušava u drugi plan staviti nalaze i preporuke date u izvještaju o izvršenoj reviziji”. Dodavši da su njeni navodi o političkoj instrumentalizaciji Ureda najobičnija propaganda “kojom ministrica pokušava prikriti svoju odgovornost za dodjeljena sredstva.”
Klasična “dimna bomba”, dakle.
Ali, s obzirom da Tužilaštvo nije reagovalo ni prošle godine i na činjenicu da tek ovakvim reagovanjem ministrica sebe izdvaja kao metu javne kritike (jer je ona samo jedna od 11 ministara čije ministartsvo nije dobilo obje pozitivne ocjene u finansijskoj reviziji za 2021.), postavlje se pitanje: Čemu sve to ministrice? Osim ako Ured nije nesvjesno nagazio nešto mnogo ozbiljnije nego što to u ovom trenutku shvatamo?
Ili se Ministrica, ovim činom, političkim moćnicima preporučuje kao budući generalni revizor, pošto aktuelnom uskoro ističe mandat? Jer vidjeli smo i nevjerovatnijih oktroisanja. I to “sve po zakonu”, a nakon pijačarskog dogovora “konstitutivnih” koalicionih “partnera”.
Pomenimo na kraju da su optužbe na račun revizora da zalaze u njihov, domen politike, i da se u revizorskim izvještajima bave i onim čime ne bi trebali, prisutni i na državnom nivou, naročito od strane SNSD-a i HDZ-a. A slične optužbe su postojale i na račun glavnih revizora u RS, sve do pomenutog skandala sa političkim javnim linčom tadašnjeg glavnog revizora i njegovog prisiljavanja na ostavku, 2017.
Političari u BiH, naprosto, ne vole odraz svog lika u ogledalu. I naravno da je, uvijek, do ogledala. Jer, kao što znamo – oni su savršeni.
(Samir Šestan, Revizije info i Antikorupcija)
