Geografsko blokiranje odnosi se, primjerice, na situacije u kojima trgovci koji posluju u jednoj državi članici EU-a potrošačima iz drugih država članica blokiraju ili ograničavaju pristup svojim internetskim sučeljima kao što su internetske stranice i aplikacije ili kad uvjeti za kupnju robe i usluga ovise o lokaciji potrošača. U Uredbi o geografskom blokiranju donesenoj 2018. potvrđuje se da ta praksa može biti opravdana u određenim slučajevima, primjerice kad se u zemljama EU-a primjenjuju različiti pravni zahtjevi (npr. dobne granice za kupnju alkohola) ili ako određeni trgovac odluči na neće prodavati svoju robu potrošačima u drugoj državi članici. Međutim, ako takvo opravdanje ne postoji, u skladu s pravilima EU-a nijednom trgovcu nije dopušteno geografsko blokiranje stanovnika EU-a.
„Geografskim blokiranjem ograničavaju se mogućnosti i izbor potrošača, što izaziva veliko nezadovoljstvo kod njih i vodi do stvaranja prepreka slobodnoj razmjeni robe i usluga na jedinstvenom digitalnom tržištu EU-a”, izjavila je Ildikó Gáll-Pelcz, članica Suda zadužena za predmetnu reviziju. „EU je uveo pravila kako bi se spriječila takva praksa, no utvrdili smo da postoje nedostatci u praktičnoj primjeni tih pravila.”
Na primjer, kad su krajnji korisnici koji kupuju robu ili usluge poduzeća, može biti teško riješiti sporove jer nije jasno tko može pružiti pomoć, posebice ako su uključeni trgovci izvan EU-a koji posluju u EU-u. Potrošači i trgovci općenito nisu dovoljno informirani o mogućnostima zaštite potrošača te nisu nužno svjesni činjenice da postoje tijela na lokalnoj razini i razini EU-a koja im mogu pružiti pomoć. Osim toga, mjere kojima se nastoji osigurati da trgovci koji se ne pridržavaju propisa primjene te propise znatno se razlikuju među državama članicama. Pravila o pravnim jurisdikcijama nisu dovoljno jasna te je usto teško utvrditi koja bi država članica (tj. država iz koje je potrošač ili ona iz koje je trgovac) trebala izreći sankcije za kršenje propisa. U nekim zemljama EU-a kršenje propisa može podrazumijevati kaznenopravnu odgovornost. Kad je riječ o sankcijama, revizori su utvrdili znatne razlike među državama članicama (kazne se kreću od 26 eura do 5 milijuna eura i u nekim se slučajevima temelje na prometu trgovca). Revizori naglašavaju da činjenica da države članice primjenjuju različite pristupe u osnovi sa sobom donosi rizik od nejednakih uvjeta na jedinstvenom tržištu EU-a.
Kad je Uredba o geografskom blokiranju donesena, u nju nisu bila uključena određena područja koja su utvrđena kao problematična, kao što su audiovizualne usluge (npr. usluge distribucije filmova, platforme za prijenos sadržaja na zahtjev, radijske/televizijske usluge itd.). Europska komisija surađuje s predmetnim sektorima na pitanjima dostupnosti i šireg pristupa audiovizualnom sadržaju, ali ističe da je potrebno prikupiti dodatne informacije prije razmatranja bilo kakvih novih mjera. S obzirom na predstojeće preispitivanje predmetne uredbe revizori smatraju da bi bilo preporučljivo analizirati prednosti i nedostatke potencijalnog proširenja njezina područja primjene kako bi se utvrdilo ima li više smisla proširiti ga ili bi bilo bolje da se izmijene postojeći sektorski propisi.