Godinama, dok ta obaveza nije zakonom regulisana na entitetskom nivou, dječiji dodatak se u nekim kantonima nije uopšte isplaćivao, a u drugim je bio mizeran (u prosjeku tridesetak maraka) i isplaćivan je u zavisnosti od toga “da li ima para u budžetu”. I sada on, umjesto univerzalnog prava svakog djeteta – na što vlast bezuspješno upozoravaju iz UNICEF-a i i pored demografske katastrofe koju proživjavamo – postoji tek kao socijalna pomoć za najugroženije kategorije stanovništva, a i oni do nje, zbog nesposobnosti vlasti i birokratskih prepreka, dolaze teško i uz višemjesečna čekanja. Isto tako, teško oboljela djeca još uvijek se liječe zahvaljujući prikupljanju donacija od građana, jer Vlada FBiH više od dva desetljeća krši Zakon i u Fond solidarnosti uplaćuje tek manji dio novca na koji je obavezna i koji je nužan za pružanje adekvatne pomoći najteže oboljelim. “Nama para u budžetu”, mantra je koju bh vlasti ponavljaju u ovakvim situacijama. Pri čemu, naravno, čitavo vrijeme, dok nije bilo para za mizerni dječiji dodatak, bilo je para za njihove enormno visoke plate, dok nije bilo para za liječenje djece, bilo je para za luksuzne limuzine i slične privilegije. Itd. Nehumanost vlasti i njenog aparata su naprosto, koliko sveprisutni, toliko i nevjerovatni. O još jednom aspektu te nehumanosti progovorili su ovih dana i Federalni revizori.
INKLUZIVNO OBRAZOVANJE U OSNOVNIM ŠKOLAMA ZA DJECU S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU I DJECU PRIPADNIKE ROMSKE POPULACIJE
Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH 03.06.2024. objavio je izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu „Inkluzivno obrazovanje u Federaciji BiH”, s ciljem ispitivanja aktivnosti koje su nadležne institucije preduzele u periodu 2019-2022. godine radi osiguranja efikasnog inkluzivnog obrazovanja u osnovnim školama za djecu s poteškoćama u razvoju i djecu pripadnike romske populacije.
Revizijom je obuhvaćeno jedanaest institucija relevantnih za predmetnu oblast: Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, te pet kantonalnih ministarstava nadležnih za obrazovanje (TK, BPK, SBK, HNK i KS), četiri pedagoška zavoda (TK, BPK i dva iz Mostara) i Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja KS.
Rezultati revizije su – očekivano – poražavajući.
“Nadležne institucije nisu preduzele dovoljne aktivnosti za osiguranje odgovarajućeg inkluzivnog obrazovanja u redovnim osnovnim školama, kako bi se omogućio adekvatan pristup obrazovanju za djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama”, ključni je zaključak revizora.
Ono što kod vlasti u BiH, na svim nivoima, fascinira je način na koji oni donose odluke o važnim pitanjima i na koji troše budžetska sredstva. Za razliku od bilo koje odgovorne vlasti na svijetu ili bilo koga normalnog, u krajnjoj liniji, ko prvo obezbijedi sve neophodne podatke, pa na osnovu njih provede analizu i izvuče neophodne zaključke da bi uopšte mogao praviti neke procjene i donijeti relevantnu odluku o nečemu, kod nas vlast donosi odluke “nako”. Što je, doduše, sasvim u skladu sa njihovom nestručnošću i nesposobnošću. A i sa sklonosti korupciji. Zato im je u Pandemiji, recimo, bilo normalno da dijele ogromna budžetska sredstva bez analize efekata prethodno podijeljenih sredstava. Itd.
A ta sklonost donošenju odluka “nako” manifestovala se i u kontekstu obrazovanja za djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
KOME TREBAJU PODACI, ANALIZE I ZNANJE?
Ured za reviziju institucija u FBiH utvrdio je, naime, da vlast ne raspolaže ni osnovnim podacima, ni drugim neophodnim preduslovima za vršenje svoje obaveze u kontekstu obrazovanja djece sa posebnim potrebama i pripadnika romske populacije.
Konstatovano je da ne postoje objedinjeni podaci o broju djece s poteškoćama i vrsti poteškoća, niti koliko djece nije uključeno u proces obrazovanja.
Pritom je analiza stanja inkluzivnog obrazovanja na federalnom nivou posIjednji put rađena 2015. godine, te stoga stanje u ovoj oblasti – naglašavaju revizori – nije poznato! Niti su utvrdeni ključni nedostaci i način njihovog prevazilaženja.
Logična posljedica navedenog je da regulatorni okvir za unapređenje inkluzivnog obrazovanja nije odgovarajući. Postojećim zakonskim i podzakonskim aktima u većini kantona iz uzorka nije jasno utvrđen način provođenja inkluzivne nastave, niti obaveze i zaduženja svih kadrova koji rade s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
Revizija je utvrdila da nije uspostavljen strateški okvir za unapređenje inkluzivnog obrazovanja u FBiH. Samo u jednom od kantona iz uzorka (KS) izrađen je i provodi se poseban planski dokument za unapređenje ove oblasti. U dva kantona iz uzorka (SBK i HNK) izradeni su strateški dokumenti za unapređenja obrazovanja djece romske populacije. Medutim, mjere predviđene ovim dokumentima nisu realizovane. Što je još jedna od specifičnosti ovdašnjih vlasti – možemo mi donijeti i zakone, strategije, planove (pogotovo pod pritiskom izvana), ali provođenje istih je već druga priča.
Sasvim u skladu sa odnosom vlasti prema ovom problemu, “u većini kantona iz uzorka kadrovski kapaciteti za provođenje inkluzivne nastave nisu odgovarajući da zadovolje sve potrebe učenika”, navode revizori.
Zapravo, radi se o skandalu da, oko dvije trećine učenika, koji nastavu u osnovnim školama pohađaju prema individualnim prilagođenim planovima i programima, nemaju podršku asistenata u nastavi i drugih stručnjaka za rad s djecom s poteškoćama, neophodnih za lakšu integraciju učenika s poteškoćama u razvoju, njegovu normalnu socijalizaciju i unapređenju kvaliteta njihovog školovanja. Nisu obezbijeđena ni odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala, nije normiran prostor za rad s djecom za stručne saradnike (logopedi, defektolozi i dr.), niti su škole prilagođene učenicima koji imaju poteškoće u kretanju.
Takođe, nije uspostavljen nadzor nad provođenjem inkluzivne nastave. S obzirom na to da se ne vrši nadzor i praćenje provođenja inkluzivnog obrazovanja, ne postoji osnov za kontinuirano prilagođavanje nastave potrebama svakog učenika, kako bi ostvario svoj puni potencijal.
KAKO DO USTAVNIH PRAVA I CILJEVA ODRŽIVOG RAZVOJA?
S obzirom na to da je u kantonalnim propisima na različite načine utvrđen potreban broj psihologa i socijalnih radnika koji trebaju biti zaposleni u školama, primijećene su i velike razlike izmedu kantona. U Tuzlanskom kantonu u školama nisu angažovani ni psiholozi ni socijalni radnici, u Srednjobosanskom kantonu nema angažovanih socijalnih radnika, a u Bosansko podrinjskom psihologa. U kantonima u kojima su angažovani ovi kadrovi, njihov broj značajno je manji od broja osnovnih škola. Budući da značajan broj učenika s poteškoćama u razvoju i učenika romske populacije redovno pohađa nastavu, angažman psihologa i socijalnih radnika važan je za unapređivanje inkluzivnog obrazovanja. No, vidimo da u većini škola djeci nije obezbijeđena ova vrsta podrške.
Dodatno, iako je u tri kantona (BPK, HNK i KS) važećom regulativom predviđeno formiranje mobilnih stručnih timova za pružanje podrške školama (djeci, nastavnicima i roditeljima), samo u jednom kantonu (KS) formiran je mobilni stručni tim, ali su i njegovi kapaciteti nedovoljni za pružanje potrebne podrške svim učenicima.
O nezainteresovanosti vlasti za suštinsko rješavanje ozbiljnih društvenih problema i tek formalni pristup temama koje često nisu uopšte rezultat “unutrašnjeg” nivoa svijesti, nego su dirigovane kao civilizacijska obaveza “izvana”, govori i podatak da kantonalna ministarstva nadležna za obrazovanje ne raspolažu podacima o tome koliko romske djece nije obuhvaćeno redovnim obrazovanjem. A, naravno, ne preduzimaju se ni neophodne aktivnosti na prevenciji stereotipa i predrasuda, te senzibiliziranju škola, udžbenika, nastavnika, učenika i roditelja za rad s djecom romske populacije.
“Unapređenjem inkluzivnog obrazovanja u Federaciji BiH moguće je ostvariti značajnu dodatnu vrijednost koja se ogleda u osiguranju adekvatnog i kvalitetnog obrazovanja za svako dijete, u skladu s njegovim potrebama i mogućnostima. Na ovaj način će se osigurati Ustavna prava i doprinijeti ispunjenju UN-ovih Ciljeva održivog razvoja, prije svega Cilja broj 4 koji se između ostalog odnosi na osiguranje inkluzivnog i kvalitetnog obrazovanja za sve.”, navodi se u zaključku Izvještaja, koji potpisuju generalni revizor Dževad Nekić i njegov zamjenik Dragan Kolobarić.
Koliko je, međutim, ovdašnja vlast zainteresovana za pretvaranje mogućnosti u realnost?
(N.N., Revizije info)
