Prema novom izvještaju Evropskog revizorskog suda, u okviru fonda za oporavak od pandemije bolesti COVID-19, poznatom kao Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF), čija je vrijednost 650 milijardi eura, i dalje postoje nedostatci u pogledu otkrivanja, prijavljivanja i ispravljanja prevara.
RRF je uspostavljen u februaru 2021. kao jednokratan privremeni program kako bi se zemljama EU pomoglo u oporavku od pandemije bolesti COVID-19 i izgradila otporne ekonomije. Komisija i države članice zajednički su odgovorne za borbu protiv prevara koje utiču na finansijske interese EU. Nacionalna tijela moraju Komisiji pružiti garanciju o efikasnosti sistema za sprečavanje, otkrivanje i otklanjanje prevara.
Prevara koja utiče na finansijske interese EU definirana je kao svako namjerno djelovanje čiji je efekat pronevjera ili nezakonito zadržavanje sredstava iz budžeta EU ili budžeta kojima upravlja EU, ili kojima se upravlja u ime EU. Nacionalnim tijelima i građanima na raspolaganju je više kanala za prijavljivanje prevara u okviru RRF-a, npr. mogu ih prijaviti Komisiji, Evropskom uredu za borbu protiv prevara (OLAF) i Uredu Evropskog javnog tužioca (EPPO). U godišnjem izvještaju za 2024., objavljenom u martu 2025., EPPO je izvijestio da je od početka provođenja RRF-a istražio 307 slučajeva prevare u okviru RRF-a. U julu 2025. Komisija je objavila bijelu knjigu u kojoj je najavila preispitivanje strukture EU za borbu protiv prevara.
„S obzirom na veličinu fonda za oporavak, potpuno novi mehanizam finansiranja u okviru tog fonda i štetu koju prevare nanose ugledu, EU i njegove zemlje članice trebali su uspostaviti efikasnije sisteme za borbu protiv prevara”, izjavila je Katarína Kaszasová, članica Suda koja je predvodila predmetnu reviziju. „EU je i dalje izložen prevarama u okviru RRF-a zbog manjkavih pravila o povratu, nepotpunih podataka o prevarama i problema s njihovim prijavljivanjem.”
Revizori su utvrdili da zahtjevi EU na visokom nivou, koji se odnose na sisteme država članica za borbu protiv prevara i koji su utvrđeni u Uredbi o RRF-u, nisu bili dovoljno detaljni. Komisija je naknadno preduzela korake za postroživanje tih zahtjeva preko bilateralnih sporazuma o finansiranju, ali i dalje nije bila dovoljno jasna u pogledu prirode nacionalnih provjera za borbu protiv prevara. Iako provjerama nacionalnih sistema može doprinijeti poboljšanju, u slučaju RRF-a Komisija bila nije bila dovoljno temeljita. Na primjer, nije u potpunosti obuhvatila odgovornosti svih nacionalnih tijela nadležnih za RRF. Nadalje, u deset zemalja Komisija je dovršila provjere tek nakon prvog kruga plaćanja kad još nije raspolagala dovoljnim dokazima o tome da su nacionalni sistemi za borbu protiv prevara efikasni.
Zemlje EU preduzele su mjere za sprečavanje prevara u vezi s finansijskim sredstvima iz RRF, ali često s kašnjenjem. Situacija se dodatno pogoršala zbog nedostataka u otkrivanju prevara. Na primjer, mnoge zemlje nisu dovoljno iskoristile potencijal rudarenja podataka i analitičke obrade podataka, koji su, uz provjere i prijavljivanje nepravilnosti, ključni elementi u otkrivanju prevara.
Zbog nepotpunih podataka o prevarama u okviru RRF-a, Komisija ima poteškoće u pravilnom usmjeravanju vlastitih mjera za borbu protiv prevara, kao što su korektivne mjere, i praćenju mjera koje poduzimaju zemlje EU. Ne postoje standardna pravila o tome kako Komisiji prijaviti slučajeve sumnje na prevaru koja bi mogla uticati na finansije EU. Zbog toga države članice primjenjuju različite kriterije kako bi utvrdile je li riječ o toj vrsti prevare, pa ih sve ne prijavljuju na isti način. Stoga se obim prevara u okviru RFF-a ne može tačno procijeniti.
Za razliku od drugih programa EU, zemlje EU nisu obavezne u budžet EU vratiti iznose koje su uspjele povratiti od počinitelja prevare. Jedina iznimka su slučajevi u kojima Komisija smatra da su povrati koje su zemlje EU ostvarile nedovoljni te stoga pokreće vlastite postupke za povrat. Međutim, Komisija ih možda više neće moći pokretati nakon zaključenja RRF-a kasnije ove godine jer će se okončati i postojeći mehanizmi za prijavljivanje prevara u okviru RRF-a i izvještavanje o povratima, koje države članice upotrebljavaju. To je zabrinjavajuće jer su najveća ulaganja u zemljama EU predviđena za posljednje mjesece razdoblja provođenja RRF-a, što znači da će većina otklanjanja prevara biti moguća tek nakon tog datuma.
(Revizije info)
