U septembru 2015. godine Bosna i Hercegovina se, skupa sa 192 države članice Ujedinjenih naroda, obavezala da će provesti Agendu 2030 za održivi razvoj, koja se sastoji od 17 ciljeva održivog razvoja i 169 podciljeva. (Zasad zanemarimo činjenicu da u ovoj zemlji ne postoji elementarna politička odgovornost za bilo šta, a posebno za potpisane međunarodne akte.)
Peti, od 17 UN-ovih, međusobno povezanih i ambicioznih, ciljeva održivog razvoja, kojima se rješavaju glavni izazovi u razvoju s kojima se suočavaju i ljudi u BiH i širom svijeta, glasi: “Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojčice”.
Taj cilj naveden je i kao jedan od 4 strateška fokusna područja (uz vladavinu prava i sigurnost ljudi, održiv i ujednačen razvoj i zapošljavanje, te, socijalnu uključenost), u Okviru UN-a za razvojnu pomoć, potpisanog od strane Vijeća ministara BiH takođe u 2015. godini.
“Osnaživanje žena i promovisanje rodne ravnopravnosti je od velikog značaja za brže postizanje održivog razvoja. Ukidanje svih oblika diskriminacije žena i djevojčica ne samo da je osnovno ljudsko pravo, nego ima višestruki uticaj na druga područja razvoja. Osiguranje univerzalne zaštite spolnog i reproduktivnog zdravlja i istih prava na ekonomske resurse, kao što su zemljište i imovina, predstavlja najvažniji zadani rezultat ovog cilja. Danas se na javnim funkcijama nalazi više žena nego ikada ranije, ali će podsticanje žena da u većem broju postanu lideri na svim područjima pomoći da se učvrste politike i zakonski propisi s ciljem postizanja veće rodne ravnopravnosti.”, navodi se u objašnjenju ovog cilja.
UN, odnosno njegove agencije, u BiH i njenom okruženju provode različite projekte u kontekstu pomoći državama da realizuje proklamovane ciljeve. Jedan od njih je i animiranje lokalnih institucija za reviziju javnog sektora da u okviru svog rada vode računa i o rodnoj ravnopravnosti.
Agencija Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women) u prošloj je godini prvo potpisala memorandume o saradnji sa domaćim i regionalnim vrhovnih revizorskih institucija (VRI), a potom, uz podršku Švedske, u julu mjesecu, u Banjaluci, organizovala regionalni sastanak VRI Albanije, Sjeverne Makedonije, Srbije i 3 bosanskohercegovačke (Ureda za reviziju institucija BiH, Glavne službe za reviziju javnog sektora RS i Ureda za reviziju institucija u FBiH).
Kao rezultat tog sastanka i drugih kontakata UN Women, VRI zemalja regije Zapadnog Balkana, podijeljene u dvije grupe, dogovorile su rad na paralelnoj reviziji učinka, na temu čiji okvir će biti implementacija Cilja održivog razvoja 5 – Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojčice.
VRI Kosova, Albanije i Severne Makedonije već ranije su početni široki tematski okvir suzile na temu „Osnaživanje žena u ruralnim područjima kroz njihovo uključenost na tržište rada“, te su u januaru održali sastanak s ciljem razrade teme, te, izrade plana rada i rokova izveštavanja.
S druge strane, čelnici Državne revizorske institucije Republike Srbije, dr Duško Pejović, Državne revizorske institucije Crne Gore, Nikola N. Kovačević, Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine, Hrvoje Tvrtković, Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH, Dževad Nekić, i Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske, Jovo Radukić, tek su prije desetak dana (tačnije 24.02.) potpisali Sporazum o provođenju paralelne revizije učinka, koja i dalje ima radni naslov – „Ostvarivanje rodne ravnopravnosti“.
Na sastanku, održanom u Beogradu, naglašeno je da će se predmetna revizija učinka “provoditi u skladu sa vlastitim zakonodavstvima i mjerodavnim smjernicama Međunarodne organizacije vrhovnih institucija za reviziju (INTOSAI)”.
„Rodna ravnopravnost je preduslov razvoja našeg društva i svi građani i građanke treba da imaju jednake šanse da ostvare svoje pune potencijale i da se njihova ponašanja, potencijali i potrebe jednako vrednuju u društvu, a da diskriminicija po osnovu pola i roda bude iskorenjena“, poručio je dr Pejović, ispred DRI Srbije.
Generalni revizor Ureda za reviziju institucija u FBiH, Dževad Nekić, u svom je obraćanju ukazao je na značaj provođenja revizija koje doprinose ispunjenju UN ciljeva održivog razvoja. Ukazao je na potrebu da vrhovne revizijske institucije daju svoj doprinos u oblasti rodne ravnopravnosti, sprečavanja rodno zasnovane diskriminacije i nasilja, te uvođenja rodno odgovornog budžetiranja.”.
“Obzirom da nijedan revizorski izvještaj, pa ni ovaj, nije svrha sam sebi, vjerujem da će vlade u našim zemljama prepoznati i u našem izvještaju naći elemente koji će doprinijeti ili dati novu vrijednost u oblasti rodne ravnopravnosti i učiniti da žene i djevojčice budu vidljivije i prepoznatljivije u našem društvu”, istakao je, prilikom potpisivanja Sporazuma, glavni revizor Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske Jovo Radukić.
Pored potpisivanja Sporazuma, održan je i radni sastanak revizijskih timova na kojem su prezentirane informacije o predstudijama revizije učinka iz oblasti rodne ravnopravnosti koje provode vrhovne revizijske institucije učesnice projekta. Revizorski tim Ureda za reviziju institucija u FBiH prezentirao je osnovne informacije o predstudiji „Sprečavanje rodno zasnovane diskriminacije i nasilja u porodici“ koju provodi ovaj ured.
Institucije za reviziju će, po okončanju revizije, objaviti vlastite izvještaje o provedenim revizijama učinka čiji cilj je povećati institucionalnu podršku pitanju rodne ravnopravnosti u zemljama potpisnicama sporazuma te doprinijeti ostvarenju Cilja održivog razvoja 5 – „Postići rodnu ravnopravnost i osnaživati sve žene i djevojčice“, navedeno je u informaciji sa sastanka.
UN Women će pružati podršku u realizaciji projektnih aktivnosti potpisnicama Sporazuma, dok će finansijsku podršku celokupnom projektu pružiti Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA).
Što se tiče BiH – a slično je, zapravo, i kod susjeda – pošto se radi o revizorskim institucijama a ne o političarima, preuzete obaveze će sigurno biti izvršene. Podsjećamo da revizorske institucije, za razliku od većine ovdašnjih vlada i parlamenata na vrijeme usvajaju svoje programe rada i najčešće ih u potpunosti (i eventualno tek sa manjim zakašnjenjem) realizuju.
No, ne vode državu i ne uređuju odnose u njoj revizorske institucije (one samo detektuju stanje, donose zaključke i daju preporuke za otklanjanje uočenih nepravilnosti, grešaka i nezakonitosti), nego političari.
A bosanskohercegovački (da se sad fokusiramo samo na njih) nisu poznati ni po radu, ni po ispunjavanju preuzetih obaveza (uključujući i međunarodne akte, kako smo spomenuli na početku), niti poštuju vlastite zakone. Jer, ne bi nama trebao UN Women, recimo, da nam političari već desetljećima ne krše Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH. Odnosno da uz sve međunarornim sudovima dokazane diskriminacije, ne vrše kontinuirano, svjesno i bezočno i diskriminaciju na rodnoj osnovi.
A na kraju, revizorski izvještaji idu njima. I konačni rezultat tih izvještaja – kakvi god da budu – zavisiće od njih. A s obzirom na dosadašnje iskustvo možemo reći samo: “Na žalost”.
Jer se i najbolji revizorski izvještaj, ignorisanjem vlasti nezainteresovane za poboljšanje kvaliteta života građana svoje zemlje, pretvara u “mrtvo slovo na papiru”.
(N.N., Revizije info)
