Komentari i analize

ZABORAVILI POZVATI URED ZA REVIZIJU NA RASPRAVU O ZAKONU O REVIZIJI? A “ZABORAVILI” MU I ODGOVORITI NA URGENTNO PITANJE.

Zvaničnog objašnjenja ovog mini-skandala nema. Jer kod nas niti rukovodioci osjećaju obavezu da nakon sjednica drže press konferencije ili medijima daju izjave, niti stručne službe koje bi trebale da pokrivaju rad određenih institucija ili njihovih radnih tijela pokazuju želju da se bave svojim poslom.

Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju, oba doma Parlamenta FBiH, na zadnjeg dana februara održanoj sjednici, na dnevnom je redu, osim usvajanja zapisnika sa prethodne sjednice, imala tri značajne tačke dnevnog reda, u direktnoj vezi sa radom i nadležnostima Ureda za reviziju institucija u FBiH.

Razmotren je plan Ureda za 2022. godinu, prijedlog izmjena i dopuna Zakona o reviziji institucija u FBiH, te dopis, odnosno urgencija, Ureda za reviziju, u vezi revizije „Naftnih terminala Federacije“ d.o.o. Ploče.

O tome ko je od 14 članova Komisije prisustvovao sjednici a ko ne, i njenom toku, trenutno nemamo podataka, jer Komisija, odnosno njeno rukovodstvo i stručna služba, nema običaj da nakon održane sjednice javnost informiše o takvim podacima. Što je praksa netransparentnosti – suprotna ne samo interesima javnosti, nego i institucija i svakog poslanika koji svoje obaveze izvršava odgovorno – na čiju smo neprihvatljivost u više navrata upozoravali (Doduše nije vezana samo za rad ove komisije, ali to odgovorne za njen rad ne amnestira).

Ono što znamo, međutim, je da sjednici nisu prisustvovali predstavnici Ureda za reviziju, odnosno generalni revizor i njegov zamjenik, a što je, inače, uobičajena praksa.

I nisu prisustvovali ne zato što nisu bili zainteresovani ili što su bahati i neodgovorni (kao recimo članovi Vlade, koji ignorišu zahtjeve Komisije da se pojave na saslušanjima koja se organizuju pred Komisijom), nego zato što – nisu pozvani.

Zvaničnog objašnjenja ovog mini-skandala nema. Jer, kao što rekosmo, kod nas niti rukovodioci osjećaju obavezu da nakon sjednica drže press konferencije ili medijima daju izjave, niti stručne službe koje bi trebale da pokrivaju rad određenih institucija ili njihovih radnih tijela pokazuju želju da se bave svojim poslom.

Nezvanično, radi se o nečijem propustu, a ne namjeri. Ili bar ne kolektivnom stavu Komisije.

“To je bila greška što nisu bili pozvani predstavnici Ureda. Sjednicom je trebao predsjedavati (Aljoša) Čampara (a predsjedavao je Ivica Pavković – op.a.) i to je pitanje za njega. Bio je na Vladi. I mi smo se pitali zašto nisu bili prisutni predstavnici Ureda. To je omaška bila”, na pitanje našeg portala je odgovorila članica Komisije Alma Kratina, koja spada među rijetke koji pod svojim poslaničkim obavezama podrazumijevaju i neizbjegavanje novinarskih pitanja, odnosno pružanje javnosti odgovora na pitanja na koja ih oni mogu dati.

Tu dolazimo i do sukoba interesa, koji, podsjećamo, nije rezultat individualnog čina, nego odluke CIK-a u situaciji blokade i nefunkcionisanja Sistema, koji se ogledaju u nemogućnosti da se, i četvrtu godinu nakon izbora, izabere vlast u skladu sa rezultatima tih izbora. No, bez obzira što je taj sukob interesa legalizovan, on je i dalje neprihvatljiva endemska anomalija ovdašnje demokratije. Pomenuti Aljoša Čampara je, naime, istovremeno delegat u Domu naroda Federalnog parlamenta (i član Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju) i ministar u Federalnoj Vladi. Pa bi, između ostalog, npr. sam sebe trebao da saslušava pred Komisijom.

A u dvojnoj ulozi bi trebao odgovoriti i na dopise Ureda, upućene Vladi, a nakon što je odgovor Vlade izostao i Parlamentarnoj komisiji, u vezi nemogućnosti provođenja finansijske revizije “Naftnih terminala Federacije“ d.o.o. Ploče za 2021. godinu.

No, nije. Odnosno institucije čiji je član, dosad su ostale „nijeme“ na zahtjeve iz Ureda za reviziju. A sada i Generalni revizor i njegov zamjenik nisu pozvani na sjednicu.

“Slučajnosti ne postoje. Svi smo mi marionete vlastitih podsvjesnih želja.”, napisao je svojevremeno španski književnik Carlos Ruiz Zafon.

No, kakogod, i ako se radilo o grešci, logično bi bilo da je sjednica odgođena na par dana i da je Uredu upućen poziv, uz izvinjenje zbog prethodno učinjenog propusta. Jedino takvim pristupom bi se otklonile sve sumnje i špekulacije o motivima nepozivanja.

Jer je bilo potpuno nelogično (krenimo od najmanjeg problema!) razmatrati godišnji plan Ureda za reviziju, bez prisustva Generalnog revizora, ili ovlaštene osobe iz Ureda, koji bi taj plan predstavio, obrazložio i mogao odgovoriti na eventualna pitanja.

S druge strane, taj plan sadrži i finansijsku reviziju “NTF”-a, pa je bila i prilika da se Generalnom revizoru objasni u čemu je problem i zašto je sada, nakon Vlade (od koje smo svašta navikli, pa to i nije neko čudo), zanijemila i Komisija. Odnosno zašto se Uredu ne odgovara na pitanje koje u više navrata postavlja.

I konačno, na dnevnom redu je (bila) rasprava o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o reviziji institucija u FBiH. Pri čemu je, koliko je poznato, jedini konkretan prijedlog koji postoji, onaj Ureda za reviziju, kreiran na zahtjev Komisije. Te je, i zbog toga, a i zbog činjenice da se, zaboga, radi o zakonu koji reguliše njihov rad, bilo ne samo logično, nego i neophodno prisustvo predstavnika Ureda.

Pritom, kako nezvanično saznajemo, Uredu, do sada, nisu data nikakva obrazloženja za eventualne izmjene Zakona, niti ih je iko upoznao sa ciljem izmjena. A s obzirom da smo, ovih godina, svjedoci da vlast ignoriše i upozorenja međunarodne zajednice i donosi izmjene zakona kojim se umjesto poboljšanja i usklađivanja sa standardima EU, “na mala vrata” uvodi povećanje stranačke kontrole i legalizovanje neprihvatljivog ponašanja političara i njihovih privilegija, opravdana je bojazan da bi i ove izmjene, koje nisu pokrenute s preciznim, javno promovisanim, ciljem, mogle završiti smanjenjem nezavisnosti Ureda i njegovim stavljanjem pod političku kontrolu.

Sjetimo se ovdje zamjerki koje su Uredu za reviziju institucija u FBiH upućivane iz Federalne Vlade, da bi trebali da se ugledaju na revizore u RS i imaju manje kritičan odnos prema radu vlasti i više pozitivnih izvještaja. I skandala sa nevjerovatnim atakom na nezavisnost Ureda, odnosno pokušaja Vlade da Uredu određuje kako da provodi reviziju, šta treba a šta ne da radi i da utiče na sadržaj revizorskih izvještaja, naređujući mu da koriguje one koji im se nisu svidjeli.

A sjetimo se i nekih drugih institucija, koje su, u “pogodnom trenutku” (postizbornih pijaca) eutanazirane, nakon što su izvjesno vrijeme, pod određenim rukovodstvima, služile isključivo javnom interesu, odbijajući da budu pod partijskom kontrolom i da svoj posao rade tek formalno.

No… živi bili pa vidjeli. Nezvanično saznajemo da bi o sadržaju novog prijedloga zakona konkretnije mogli znati za mjesec dana, nakon što se članovi Komisije konsultuju i sa svojim klubovima i da će možda biti organizovana i posebna sjednica Komisije za raspravu o ovome, prije slanja prijedloga Parlamentu.

(N.N., Revizije info)