„Razgovarao“: Samir Šestan (Foto: Abdulamir Albaldavi, Creativo)
R&A: Stručnjaci SIGMA-e, čiji se novi izvještaj o revizorskim institucijama u BiH s nestrpljenjem očekuje, su u prethodnom izvještaju, iz 2012., naveli “VRI djeluju u okruženju u kojem je poštivanje vladavine prava i postojećih institucija ograničeno ili čak nepostojeće, čak i kada se radi o ključnim akterima poput parlamenata, izvršne vlasti i pravosuđa. Ovdje se radi o demokratskim i pravnim kulturama BiH, a VRI moraju djelovati u okviru tih kultura. Stoga se te kulture trebaju uzeti u obzir kada se razmatraju učinci i razvoj VRI u zemlji.“. SIGMA, zapravo, želi reći da ima razumijevanje za neke nedostatke u vašem radu i odgovornost za njih locira na vlast i politiku, čijim uticajem smo se i mi bavili veći dio ovog intervjua. No… Šta se promijenilo u međuvremenu, od ove ocjene? Da li je rad revizora u BiH postao lakši ili teži, kvalitetniji ili ne, nezavisniji ili podložniji političkom uticaju?
NEKIĆ: Revizija javnog sektora u BiH je sigurno postala kvalitetnija, što je SIGMA potvrdila u zadnjem kolegijalnom pregledu (iz 2019/2020), navodeći da je jedna od najjačih praksi u regionu.
Vrhovne revizorske institucije u BiH su zaista uložile velike napore da razviju kapacitete koji bi mogli odgovoriti veoma zahtjevnom poslu, kroz edukaciju i međunarodnu saradnju, što je postignuto i radom Koordinacionog odbora VRI u BiH.
Naš Ured je nastavio rasti nakon jednog perioda zastoja; posljednjih nekoliko godina revidiramo sve veći broj subjekata i obuhvatamo veliki broj novih subjekata, a u okviru finansijskih revizija od 2016. godine dajemo 2 mišljenja – mišljenje o finansijskim izvještajima i mišljenje o usklađenosti sa zakonima i drugim propisima.
Uvažavajući sve navedeno, smatram da je posao postao teži i odgovorniji. Stalno se suočavamo sa promjenama u profesiji i zakonskim propisima kojima se moramo prilagoditi i ne radimo tek tako da bismo ispunili formu, već podižemo ljestvicu i izvlačimo maksimum iz raspoloživih resursa.
S vremena na vrijeme desi se atak na nezavisnost VRI u BiH, ali to nije slika ureda već slika okruženja.
Ono što je najvažnije je da se održi kvalitet revizorskih izvještaja, jer sve dok se revizije obavljaju u skladu sa profesionalnim revizorskim i računovodstvenim standardima i metodologijom, uredi za reviziju će očuvati svoj kredibilitet. To nam je zapravo i najbolji alat za borbu protiv različitih pritisaka iz okruženja, i pomaže nam da struku (a ne politiku) stavimo na prvo mjesto.
Da Federalni Ured to radi potvrđuje činjenica da od svih ureda u BiH naš daje najviše negativnih mišljenja i mišljenja s rezervom, bez obzira koja je institucija i ko upravlja njom.
Vidljiva je slabost onih koji trebaju da traže odgovornost za nepostupanje po preporukama Ureda za reviziju.
R&A: Govorimo čitavo vrijeme o različitim sistemskim preprekama za ostvarenje vašeg projektovanog cilja. No, vi ste i startno pred gotovo nemogućom misijom. Vaši kapaciteti su u potpunom neskladu sa obimom posla koji vam je dat u nadležnost. Vi, doduše, povećavate svoju efikasnost i produktivnost. Ove godine ste revidirali više institucija nego ikad do sada i više nego ijedna druga revizorska institucija u BiH – 89 njih. No, to je svega 4 i po posto od ukupnog broja subjekata koji su u vašoj nadležnosti. Još uvijek postoje institucije u koje revizor nikad nije ušao a veliki je broj i onih u kojima je od posljednje revizije proteklo previše godina. Može li Ured za reviziju uopšte provoditi efektivnu kontrolu tolikog broja institucija?
NEKIĆ: Naš rast i razvoj nije tako brz, i ne može ni biti, s obzirom na okruženje, veličinu tržišta i raspoložive resurse. U obavezi nam je da revidiramo svake godine Parlament FBiH, predsjednika FBiH, Vladu FBiH i njena ministarstva, a ostale subjekte planiramo upravo na osnovu procjene rizika i raspoloživih resursa.
Često se u javnosti spomene nedostatak kapaciteta da revidiramo sve subjekte iz nadležnosti, ali nama i nije cilj niti, kao što rekoh, zakonska obaveza, revidirati sve institucije. U nadležnosti Ureda za reviziju je oko 2000 subjekata u Federaciji, možete li zamisliti koliko bi koštalo da revidiramo sve? A pored troška, tu je i pitanje koristi. Da li bismo nešto bolje postigli i kad bi Ured funkcionisao u punom kapacitetu?
Već sad vidimo slabu implementaciju preporuka kod subjekata koje revidiramo svake godine ili kod onih gdje vršimo reviziju učinka, ili kod velikih javnih preduzeća gdje smo prisutni svake 2-3 godine. Evidentno je da je tu potrebna mnogo bolja disciplina i veća odgovornost. Tu se ustvari najbolje vidi slabost onih koji trebaju da traže odgovornost za nepostupanje po preporukama Ureda za reviziju. Kada tu dostignemo zadovoljavajući nivo discipline, možemo početi razmišljati dalje.
Prilikom donošenja plana revizija, cilj nam jeste da svake godine obuhvatimo procentualno sve veći broj novih subjekata koje nismo prije revidirali. Gledamo da to budu srodni subjekti kako bismo postigli veći efekat. Dakle, ako revidiramo desetak općina u jednoj godini (ili univerzitete, bolnice i slično), i one prihvate i implementiraju naše preporuke, drugi treba da ih slijede, i tako postižemo lančanu reakciju, odnosno bolje upravljanje u javnom sektoru. Gledamo također i druge kriterije poput veličina budžeta institucije, tako da tih 4% i nije tako zanemarivo, ako gledamo iz drugog ugla.
Svjesni važnosti i rizika kao i dešavanja proteklih nekoliko mjeseci koji upućuju na zloupotrebu javnih sredstava, naš Ured je odlučio započeti reviziju učinka koja bi analizirala rad institucija vlasti u vremenu krize.
R&A: Spomenimo, uz sve probleme koji opterećuju vaš rad, i skandal sa odbijanjem određenih institucija da dozvole reviziju svog poslovanja. Pri čemu pod skandalom ne podrazumijevam to da je nekome tako nešto palo na pamet, nego da je takvo ponašanje ostalo bez promptne reakcije odgovarajućih institucija, smjene rukovodstva i procesuiranja odgovornih. A koliko znam, vi ste kao reakciju dobili šutnju Vlade i Parlamenta i tragikomičnu izjavu Tužilaštva da u odbijanju da vam se dozvoli izvršenje vaše zakonske obaveze, koja je bazirana na društvenom interesu, ne radi o krivičnom, nego prekršajnom djelu. Čime, faktički, institucije sistema – Vlada, Parlament i Tužilaštvo – stimulišu bezakonje, šaljući poruku da svako (sa adekvatnim političkim zaleđem, naravno) može da vam zabrani pristup “svojoj” instituciji ili preduzeću i na taj način prikrije stanje u njemu, i da za to plati samo nekoliko hiljada maraka. Čudi da to institucije nisu počele masovno da koriste. Valjda ni same ne mogu vjerovati da stvari stoje tako.
NEKIĆ: Ovdje je zaista bila važna promptna zajednička reakcija institucija vlasti i organa za provođenje zakona. Odbijanje revizije je atak na Ured za reviziju i njegovu nezavisnost, da ne spominjem indicije da tu nešto nije uredu. Kako kažu, gdje ima dima, tu i vatre ima.
Nakon više pokušaja da izvršimo revizije kod dva subjekta, nismo uspjeli to postići. Odmah smo obavijestili nadležne institucije i zaista smo očekivali reakciju, ali je ona izostala. Bojim se da to ne pošalje poruku i drugima da ubuduće mogu postupiti na isti način, i nastojimo da ukažemo da to nije prihvatljivo i nije u skladu s međunarodnim revizorskim standardima i Zakonom o reviziji.
Sada je tek nakon 2 godine formirana Parlamentarna komisija, pa se nadam da će u narednom periodu takve stvari spriječiti. U javnom sektoru nema mjesta za samovolju.
R&A: Korupcijski skandali vezani za pandemiju ukazali su na važnost funkcionisanja kontrolnih mehanizama sistema. Znamo da ste u tom kontekstu “za malo” zakasnili sa revizijom Civilne zaštite (Mada, da ste je obavili i godinu dana ranije, to bi bio samo još jedan u gomili izvještaja “pred vratima” nepostojeće komisije za reviziju, što će reći – bez efekta). No, kakvi su vam sada planovi u tom kontekstu. I postoji li mogućnost da se sve 4 revizorske institucije u BiH (državna, entitetske i BD), dogovore, u okviru Koordinacionog odbora vrhovnih institucija za reviziju javnog sektora, da zajednički ili bar paralelno provedu reviziju učinka koja bi analizirala rad institucija vlasti u vremenu krize, na cijelom podučju BiH?
NEKIĆ: Uredi za reviziju su od početka pandemije bili usmjereni na održavanje kontinuiteta u svom radu, a Koordinacioni odbor je redovno razmjenjivao informacije o tome.
Zbog specifičnosti i izazova koje je uzrokovalo trenutno stanje s pandemijom, i kod subjekata revizije i kod nas, gdje smo se prilagođavali kako bismo ispunili svoje zadatke, paralelne revizije nisu bile planirane. Sve je dosta „svježe“, što ne znači da u narednoj godini nećemo razmatrati zajedničku reviziju, kako bismo sagledali cjelokupnu situaciju u zemlji i odgovor nadležnih institucija.
Međutim, svjesni važnosti i rizika kao i dešavanja proteklih nekoliko mjeseci koji upućuju na zloupotrebu javnih sredstava, naš Ured je odlučio započeti reviziju učinka o ovoj temi. S obzirom na to da su značajna finansijska sredstva preusmjerena na smanjenje negativnih posljedica i da ne raspolažemo sa svim informacijama na nivou FBiH o poduzetim COVID mjerama i njihovim efektima, smatram da će ovo biti značajan doprinos, uvažavajući ulogu Ureda za revizije u prevenciji korupcije i pokretanja mehanizma odgovornosti.
Moram pomenuti i da smo objavili saopćenje za javnost povodom stanja uzrokovanog pandemijom COVID-19, s obzirom na to da Vrhovne revizijske institucije imaju značajnu ulogu u jačanju javne odgovornosti i transparentnosti. Vlasti su se opredijelile na suzbijanje pandemije, stabiliziranje ekonomije i očuvanje radnih mjesta, ali to ne smije otvoriti put zloupotrebi javnih sredstava.
Bogato iskustvo u vršenju finansijskih revizija i revizija učinka omogućava Uredu da ukaže na slabosti i da preporuke koje su u ovakvim trenucima važne radi jačanja javne finansijske odgovornosti i očuvanja povjerenja građana. Pored skretanja pažnje institucijama na određene rizike, naš moto je: Dezinfikovati ruke nije samo preporuka za borbu protiv COVID-19, već i protiv ‘drugih virusa’ koje vladaju u društvu. Ko ima dobre namjere i čiste ruke može dobro i efikasno upravljati javnim sredstvima.
Ocjena SIGMA-e je da su VRI u BiH razvile prakse koje su među najjačim u regionu.
R&A: Pretpostavljam da i pored svih problema koje smo nabrojali ipak nalazite pozitivne momente u čitavoj priči i optimizam za daljne djelovanje. Ili se možda čak ne radi o optimizmu, nego o nužnosti da se čovjek ne preda i ne odustane? Šta je to što bi ste izdvojili kao najpozitivnije iz 20-godišnjeg rada Ureda za reviziju institucija u FBiH (ili uopšte iz rada revizora u BiH) i kako, u kontekstu revizije, vidite budućnost?
NEKIĆ: VRI u nekim zemljama postoje već 100 godina i više, raspolažu mnogo većim ljudskim resursima i naprednijim IT kapacitetima. Akademski sistem je posebno prilagođen reviziji javnog sektora zbog svoje specifičnosti, te omogućava revizorima vrhunsku edukaciju iz te oblasti. Mnoge VRI aktivno učestvuju na međunarodnom polju i na taj način imaju mogućnost stalne razmjene znanja i primjene novih načina rada.
U BiH revizorske institucije postoje tek 20 godina. Iako smo jako mlada profesija i institucija, uložili smo maksimalne napore da dostignemo svjetski nivo kvalitete rada. Dvadeset godina gradimo instituciju i sistem, koji treba da postoji, ko god bio dio institucije. Da smo to postigli svjedoči naše iskustvo s ostalim VRI u okviru zajedničkih projekata na razvoju kapaciteta, i ocjena SIGMA-e da su VRI u BiH razvile prakse koje su među najjačim u regionu.
Ja se mogu osvrnuti na najpozitivnije u protekle 4 godine od kako sam na čelu Ureda. Dobrim dijelom smo osigurali finansijsku nezavisnost Ureda, koju je izvršna vlast narušavala u prethodnom periodu. To nam je dalo mogućnost da razvijamo Ured kroz redovno objavljivanje konkursa, te povećanja broja revizija. Postali smo i član Evropske organizacije regionalnih revizorskih institucija (engl. EURORAI), čiji članovi – regionalne revizorske institucije dolaze iz 16 zemalja. Naš Ured je tu prepoznat i data nam je prilika da budemo domaćin EURORAI Kongresa u septembru 2020. godine, koji je nažalost odgođen za 2021. zbog pandemije, a o temi „Vrijednosti i koristi regionalnih revizijskih institucija“. Započeli smo i saradnju sa akademskom zajednicom, koju planiramo nastaviti intenzivnije kada bude povoljnija epidemiološka situacija…
Sve to je rezultat optimizma, posvećenosti, volje i timskog rada.
U budućnosti se nadam da će Ured zadržati status respektabilne institucije sa popunjenim kadrovskim i adekvatnim smještajnim kapacitetima i tako nastaviti što su prve generacije započele. Također se nadam da će Ured dobiti ustavnu nezavisnost, što je jedna od najvažnijih pretpostavki koja nije ispunjena, a koja se zahtijeva i od INTOSAI-a i međunarodne zajednice. I sam Upitnik Evropske komisije u okviru poglavlja 32, prvo postavlja pitanje da li imamo ustavnu nezavisnost. Zbog toga vjerujem da će i ovaj uslov morati uskoro biti ispunjen.
Međutim, ustavna nezavisnost i popunjeni kapaciteti ne osiguravaju Uredu i veće efekte. Zbog toga se nadam da će biti i bolja saradnja sa zakonodavnim organima, i izgrađen sistem koji stvara ugodan ambijent i društvo jednakih šansi i prilika.
Također se nadam da će se uspostaviti bolja finansijska disciplina u institucijama, što će omogućiti i nama da veći fokus stavimo na reviziju učinka koja može doprinijeti boljoj efikasnosti, ekonomičnosti, efektivnosti i transparentnosti i koja se više bavi temama važnim za građane.
R&A: A čega se bojite?
NEKIĆ: Osim dragog Boga, nemam se čega bojati, kada radim profesionalno, savjesno i odgovorno. Vjerujem da ono što radim doprinosi stvaranju boljeg ambijenta svim građanima, koji se zasniva na transparentnom i odgovornom trošenju javnih sredstava.
Sve dok je tako, ne odustajem koliko god djelovalo sizifovski i teško. Volio bih da više ljudi bude dio pozitivnih priča, promjena i optimizma. Vizibilitet našeg rada je itekako primjetan koliko god u masi pomaci djelovali sitni.
