Zajednička parlamentarna komisija odgovorna za reviziju oba doma Parlamenta FBiH za četvrtak, 7. jula, je zakazala svoju 32. sjednicu u aktuelnom sazivu.
Pored usvajanja zapisnika sa prethodne sjednice komisije (i eventualnih „tekućih pitanja“), na dnevnom su dvije informacije.
Prva je Informacija o revidiranim subjektima koji su postupili po zaključku iz izvještaja ove komisije o revizorskim izvještajima revidiranih subjekata i korisnika budžeta FBiH za 2020. godinu. A druga je informacija o obavljenim i pristiglim izvještajiina finansijske revizije korisnika budžeta FBiH za 2021. godinu.
Dok se prva razmatra praktično u posljednji čas, sa drugom se, takođe, potpuno nepotrebno kasni (ova sjednica se trebala održati do sredine juna, da bi se u ovom zakazanom terminu usvajao izvještaj za Parlament) i ponovo dovodi u pitanje smisao rada Ureda za reviziju.
Naime, Ured za reviziju je početkom juna objavio prvi, mogli bi smo reći najvažniji, obavezni godišnji “paket” od 19 izvještaja o finansijskoj reviziji za 2021., koji obuhvata Parlament, Predsjednika i dva potpredsjednika, te Vladu Federacije i njenih 16 ministarstava.
I umjesto da promptno organizuje saslušanja ovih subjekata, te odmah nakon toga i provedene analize, odgovarajuće zaključke i preporuke uputi Parlamentu na razmatranje, kako bi se taj važan posao obavio prije godišnjih odmora i raspuštanja Parlamenta pred izbore, rukovodstvo komisije razvlači čitav proces, dovodeći u pitanje i organizovanje tih saslušanja i njihov smisao. Pogotovo imamo li u vidu da su odbili preporuku nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa da, za razliku od dosadašnje, uobičajene prakse, ne čekaju da Ured završi sa svim planiranim revizijama (njih 103!), da bi izvještaj o njima, koji uključuje i zaključke saslušanja, uputio Parlamentu na razmatranje, nego da Parlamentu, nakon provedenih saslušanja, odmah uputi izvještaj i zaključke u vezi ovih posebno značajnih institucija i njihove aktuelne revizije.
Jer, radi se o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti Federacije, institucijama, čije je ukupno izvršenje budžeta preko 2 milijarde KM.
I jer je to jedino ima smisla u izbornoj godini.
I naprosto je neshvatljivo da Komisija to odbija da uradi. I da ima namjeru da (i) taj posao ostavi budućem sazivu Komisije u budućem sazivu Parlamenta.
I to sa svojim iskustvom dvoipogodišnjeg nerada i imenovanja Komisije u aktuelnom sazivu Parlamenta tek 10.09.2020., gotovo pune dvije godine nakon održanih izbora. I nakon nagomilavanja rezultata trogodišnjeg rada Ureda za reviziju, koji je u dobroj mjeri obesmišljen takvim kašnjenjem.
A velika je mogućnost, zvog opstrukcija i blokada koje se već sad najavljuju, da ćemo se i imenovanja novog saziva Komisije, od Parlamenta koji će se konstituisati nakon izbora u oktobru ove godine, takođe načekati. Što znači da bi ovi revizorski izvještaji mogli od izuzetno važnog materijala koji govori o aktualnom sastavu pomenutih institucija, završiti kao nebitan arhivski material, značajan eventualno za statističku obradu podataka za neki duži vremenski period.
(N.N., Revizije info)
