Komentari i analize

Tomica Stojanović: „NIJE SLUČAJNO DA SE PRIČA DA SVAKA (REVIZORSKA) OCJENA IMA SVOJU CIJENU“

Tomica Stojanović, poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, u prethodnom je mandatu bio predsjednik Odbora za reviziju, koji će ostati upamćen kao primjer nemoći pojedinca, pred snagom vlasti. Iako formalno predsjednik Odbora, zbog opstrukcija vladajuće većine, koja je imala većinu i u Odboru, nije uspio nametnuti njegov rad u skladu sa propisima i projektovanom društvenom ulogom, jer je vladajuća većina prvo sprječavala slanje negativnih izvještaja Skupštini na razmatranje, a potom, u zadnjoj godini mandata, u potpunosti blokirala rad Odbora, nedolazeći na od Predsjednika zakazane sjednice, usljed čega Odbor nije imao kvorum za rad. Kada je blokadu Odbora pokušao prevazići direktnim iznošenjem problema pred Skupštinom, bio je spriječen od njenog rukovodstva, koje ga je cinično opomenulo da krši procedure i propise, jer taj materijal treba da Skupštini dođe od Odbora (koga su onemogućili u radu). Na kraju, Stojanović je, sa razočarenjem, svoje kolege iz vladajuće većine optužio da štite kriminal, korupciju i lične interese. Na drugom nastavku, druge redovne sjednice Skupštine, u novom sazivu, održanoj 29.03.2023., Stojanović je optužbe proširio i na rukovodstvo Skupštine: „Rukovodstvo Narodne skupštine prikriva kriminal i korupciju. „Svaka im čast“ na tome. Znači i oni su sastavni dio kriminala i korupcije. I u drugačije me ništa ne mogu ubijediti, jer kažem ovo što jeste, nek me demantuju ako mogu. A garantujem da ne mogu. Ne mogu!“. A nije imao puno ljepših riječi ni za Glavnu službu za reviziju. (U nastavku prenosimo njegovu diskusiju u cjelosti)    

Imao sam iskustvo da sam u prethodnom mandatu bio član Odbora za reviziju i smatram se kompetentnim da mogu razgovarati na ovu temu. Prvo želim da nekoliko opštih stvari kažem, da postavim pitanje i javnosti i rukovodstvu Narodne skupštine i Glavnoj službi za reviziju. Prije svega postavljam pitanje: Da li je iko ikada odgovarao po osnovu bilo kog revizorskog izvještaja, prije svega mislim na negativne revizorske izvještaje?

U čemu je razlika između onih koji dobiju pozitivnu ocjenu ili sa rezervom i oni koji dobiju negativnu ocjenu. Ja mislim da je nema. Nema razlike pravno formalno a suštinski ima, jer, vjerovatno, oni koji su radili sa negativnom ocjenom su moguće i pronevjerili određene iznose sredstava ali niko koliko znam nije odgovarao. Volio bih da me demantujete.

Postavljam pitanje Glavnoj službi za reviziju: Da li imaju saradnju sa Tužilaštvom i ako imaju kakva je ta saradnja? Smatram da i u skladu sa Poslovnikom i u skladu sa Zakonom, čini mi se, svi negativni revizorski izvještaji treba da se proslijede u Tužilaštvo. Ne znam da li se to čini. Možda se neki i proslijedio ali koliko znam Tužilaštvo to drži u ladicama pa po potrebi to izvlači i eventualno pokreće određene da kažem procese ako baš njima zatreba, a ne ono što je bitno u skladu sa zakonom.

„Ima i onih koji, da ne kažem, ne vode računa uopšte ni o Glavnoj službi za reviziju a ni o svim zakonskim aktima. Imam utisak da im se da i da mogu da krše zakon bez ikakvih problema. I da oni to svjesno rade tako. Da nit se boje bilo koga, ni države ni zakona. Možda im je neko i sugerisao da nešto moraju da urade negativno.“

Izvještaj koji je ovdje pred nama (Godišnji revizorski izvještaj za 2022. godinu Glavne službe za reviziju javnog sektora RS – op.ur.) u jednoj solidnoj mjeri obiluje raznim prekršajima, da ne kažem i krivičnim djelima. Nisam ja kompetentan po tom pitanju da govorim, ali, na stotine, na stotine članova Zakona je na neki način narušeno, nije se radilo u skladu sa zakonom. Na stotine mjesta i primjera može se pročitati da nešto nije rađeno u skladu sa zakonom.

Kroz određeno vrijeme Glavna služba za reviziju je dala svoj efekat u smislu da je određene institucije da ne kažem edukovala i sve te institucije siguran sam na jedan kvalitetniji način rade svoj posao. Međutim, ima i onih koji, da ne kažem, ne vode računa uopšte ni o Glavnoj službi za reviziju a ni o svim zakonskim aktima. Imam utisak da im se da i da mogu da krše zakon bez ikakvih problema. I da oni to svjesno rade tako. Da nit se boje bilo koga, ni države ni zakona. Možda im je neko i sugerisao da nešto moraju da urade negativno. Ali, tako nam je kako nam je.

Želio bih da pitam predstavništvo, sad u ovom momentu ko je tu, ali i Narodnu skupštinu prije svega, rukovodstvo Narodne skupštine, da ukažem na jedan problem koji je evidentan u prethodnom sazivu bio a to je da smo dostavljali rukovodstvu Narodne skupštine negativne revizorske izvještaje i rukovodstvo Narodne skupštine se tako drznulo da nije htjelo da na dnevni red stavi na primjer izvještaj APIF-a i izvještaj JP „Šume“ na dnevni red. To je sramota, to je bezobrazluk od strane rukovodstva, prethodnog, pardon, moram reći, jer član 70 Poslovnika Odbora za reviziju kaže: Odbor za reviziju upućuje Narodnoj skupštini na razmatranje sve negativne izvještaje Glavne službe za reviziju. NSRS, njeno rukovodstvo u prethodnom sazivu, je 2 tačke dnevnog reda, APIF i „Šume“ namjerno izostavila sa dnevnog reda. Lično sma uputio rukovodstvu Narodne skupštine ove dvije tačke dnevnog reda da se  stave na dnevni red, međutim to su svjesno izbjegli.

“Gospodine Radukiću, ovo što ste napisali u 12 redova je sramota, što se mene lično tiče. Milijarde su potrošene u 12 redova je to složeno. Mislim da, što se tiče Konsolidovanog izvještaja, da ništa ne pričate o javnim nabavkama. Ovde krijete, a u ovom godišnjem revizorskom izvještaju veoma kvalitetno objašnjavate javne nabavke po javnim preduzećima i opštinama. A budžetske korisnike maltene ne dodirujete.”

Znači rukovodstvo Narodne skupštine prikriva kriminal i korupciju. Svaka im čast na tome. Znači i oni su sastavni dio kriminala i korupcije. I u drugačije me ništa  ne mogu ubijediti, jer kažem ovo što jeste, nek me demantuju ako mogu. A garantujem da ne mogu. Ne mogu.

Predlagao sam u prethodnom sazivu da se,u skladu sa Poslovnikom, ocijeni profesionalna ocjena rada Glavne službe za reviziju javnog sektora u RS. Vi radite 20 i nešto godina na prostoru Republike Srpske, nikada vi(!) niste ocijenjeni. Ja sumnjam u vašu objektivnost rada. Imam pravo da sumnjam. Možda radite sve odlično, možda je sve super, al hajde da vas ocijenimo ljudi. Po ovome, vi ste nedodirljivi i znate šta je Odbor uradio. Odbor nije glasao ZA, a članovi Odbora koji nisu glasali ZA pripadaju većini. Znači, opozicija je tada glasala da se izvrši ocjena Glavne službe za reviziju a poslanici iz većine su glasali protiv. I oni prikrivaju eventualni kriminal i korupciju.

Zašto mi ne možemo da ocijenimo rad Glavne službe za reviziju? Znači, Poslovnik je dao mogućnost, gdje se kaže: „Odbor za reviziju daje inicijativu za profesionalnu ocjenu rada Glavne službe za reviziju svake četiri godine“. Svake četiri godine! Prošlo je 23 godine, nikada nisu ocijenjeni. Hajde da i vas ocijenimo, ako vi ocjenjujete sve, hajde da vidimo kako vi radite. Ako radite dobro, super odlično neka radite dobro, ali ja sumnjam u vašu objektivnost rada.

“Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite 8 godina ne provodi jednu preporuku. Kako vas nije, ljudi, sramota? Kako vas nije sramota, postavljam pitanje? I evo i devetu godinu sam primjetio da opet nisu ispravili tu preporuku. A u pitanju je popis imovine. Šta vi radite? Ili nećete ili ne znate ili ste toliko bezobzirni da vas briga za sve?”

I nije slučajno da se priča da svaka ocjena ima svoju cijenu osim negativne. Normalno, ko dobije negativnu ocjenu on nema šta da plaća. Al pozitivna, a posebno ona sa rezervom, se plaća. Pa imamo situaciju da po 20 preporuka imamo, pa je neko dobio mišljenje sa rezervom a neko ima 5 preporuka pa je dobio negativnu ocjenu. Banalizujem, parafraziram.

Znači da ne bi bilo takvih situacija hajde da vas ocijenimo i da Odbor, evo ja predlažem članovima Odbora da usvoje ovu inicijativu i da ocijenimo Vaš rad gospodine Radukiću.

Smatram da bi trebalo jedan veći broj revizija da se radi u javnim preduzećima, u opštinama, u javnim ustanovama, obzirom da u jednoj solidnoj mjeri budžetski korisnici po mom viđenju imaju kvalitetniji rad. Imaju manje negativnih mišljenja odnosno nemaju zadnjih godina nikako, imaju sa rezervom ali obzirom da se negativne ocjene prije svega mogu naći u javnim preduzećima, u javnim ustanovama, onda predlažem da jedan veči broj revizija se više radi u tim institucijama nego kod budžetskih korisnika prije svega mislim na ministarstva.

Predlažem eventualne izmjene Zakona i Pravilnika gdje ako neko ima dva negativna izvještaja da taj neko ko je rukovodio tom firmom više nikada ne može biti direktor određene institucije ili ako neko ima pozitivna 2, 3 hajde treću godinu i ne mora biti predmet ocjenjivanja. Uložimo ljudske resurse Glavne službe za reviziju u one institucije koje lošije rade da njih ocijenimo, da vidimo da li su ispravili određene preporuke.

“Zamislite vi, naša Vlada potroši 110 miliona, čini mi se, javnih investicija. Projekti su realizovani kroz direktna plaćanja izabranim dobavljačima, izvođačima radova ili prenosom sredstava na račune nosilaca projekata. Pa, ljudi moji, ne mogu se pare prebacivati bez javnih nabavki. 110 miliona tek tako samo se podijeli, pa hajde nek troši kako ko hoće?”

Imamo jednu smiješnu situaciju da Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite 8 godina ne provodi jednu preporuku. Kako vas nije, ljudi, sramota? Kako vas nije sramota, postavljam pitanje? I evo i devetu godinu sam primjetio da opet nisu ispravili tu preporuku. A u pitanju je popis imovine. Šta vi radite? Ili nećete ili ne znate ili ste toliko bezobzirni da vas briga za sve. Ispravite tu, bre, grešku. Što ljudi rade? Ako su i ukazali neke stvari, hajde uradite to popravite. Ali očigledno vas to možda i ne interesuje.

U samom konsolidovanom izvještaju bi se na 2-3 stvari osvrnuo samo. Nabavke. Za konsolidovani izvještaj. Gospodine Radukiću, ovo što ste napisali u 12 redova je sramota, što se mene lično tiče. Milijarde su potrošene u 12 redova je to složeno.

Mislim da, što se tiče Konsolidovanog izvještaja, da ništa ne pričate o javnim nabavkama. Ovde krijete, a u ovom godišnjem revizorskom izvještaju veoma kvalitetno objašnjavate javne nabavke po javnim preduzećima i opštinama. A budžetske korisnike maltene ne dodirujete.

Pa na primjer – javne investicije. Zamislite vi, naša Vlada potroši 110 miliona, čini mi se, javnih investicija. Projekti su realizovani kroz direktna plaćanja izabranim dobavljačima, izvođačima radova ili prenosom sredstava na račune nosilaca projekata. Pa, ljudi moji, ne mogu se pare prebacivati bez javnih nabavki. 110 miliona tek tako samo se podijeli, pa hajde nek troši kako ko hoće? Mogao bih pričati dan vremena o ovom predmetu, ali evo ističe mi vrijeme (za diskusiju – op.ur). U svakom slučaju ništa ne valja, što se mene tiče.

(Revizije info)