Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju, nakon skoro pune dvije godine od izbora kojim je izabran aktuelni saziv parlamenta, čije je ona radno tijelo, konačno bi trebala početi raditi.
Prethodno je, zbog blokade rada Parlamenta u punom obimu – uzrokovane HDZ-ovim insistiranjem da se nastavi tradicija biranja podobnih a ne sposobnih u Ustavni sud BiH – bio zaustavljen izbor njenih članova, usljed čega Komisija, praktično, 20 mjeseci nije postojala. A kada je 25. juna, u konačno na domovima Federalnog parlamenta izabranom sastavu održala konstitutivnu sjednicu, valjda je doživjela šok od količine posla koji ju je dočekao (preko 250 izvještaja iz tri godine rada Ureda), pa je umjesto da maksimalno iskoristi juli i riješi se bar dijela zaostataka, tek zadnji dan jula brzinski održala sjednicu bez ikakvog značaja i sa nje, bez ikakvih informacija za javnost, skupa sa svojim administrativnim aparatom “utekla” na kolektivni godišnji. Naloživši sekretarima da im, po povratku sa godišnjeg, u septembru (“ali ne odmah na početku”???) isplanira saslušanja institucija koje od Federalnih revizora nisu dobili pozitivne ocjene za svoje finansijske izvještaje ili usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima, ili za obje ove komponente finansijske revizije.
No, saslušanja koja “nisu mogla biti” održana u julu, a ni u prvoj sedmici septembra, nisu održana ni u drugoj ni trećoj sedmici ovog mjeseca, nego su zakazana za zadnju i to s nastavkom u oktobru (al, opet ne u prvoj sedmici, nego u drugoj). Iz nepoznatih razloga. Jer i ova komisija ima problema sa transparentnošću. Do te mjere da nevladinoj organizaciji koja nastoji povećati uticaj i efekte revizije – pa u tu svrhu organizuje i sastanke i edukativne skupove na kojima predstavnici Ureda za reviziju i drugih institucija, s naglaskom na tužilaštva, razmjenjuju iskustva i pokušavaju poboljšati saradnju, a i sama “saslušanja” pred Komisijom u ovom formatu su njena zasluga – ne dozvoljavaju prisustvo na svojim sastancima, kao da se radi o tijelu koje se bavi državnim tajnama???
Po, praktično neposredno pred saslušanja objavljenom planu (na web stranici koja se neredovno ažurira i ne sadrži sve neophodne podatke o radu ovog tijela, koje ne održava press konfrencije, ne objavljuje saopštenja za javnost, niti, kako već spomenusmo, dozvoljava prisustvo organizacijama civilnog društva na svojim sjednicama) ta saslušanja bi trebala početi u ponedeljak 23.09. i trajati četri dana uzastopno, nakon čega bi uslijedila desetodnevna pauza (ponovo iz nepoznatih razloga, a za pretpostaviti je da je to zato što parlamentarci nisu navikli da toliko rade), nakon koje bi se nastavila 7. i 8. oktobra.
Još jedna stvar koja je nepoznata (jer nikom u Komisiji i njenom aparatu ne pada na pamet da nešto treba da objašnjava bilo kome, a pogotovo javnosti) je – način izbora institucija čiji će predstavnici biti saslušavani u pomenutim danima. A koji je, u najmanju ruku, nedosljedan, pa mu je i rezultat nepotpun i faleričan.
Pomenimo samo primjera radi da je predmet saslušanja Aerodrom u Sarajevu, koji za finansijsku reviziju za 2022. ima jedno pozitivno i jedno mišljenje s rezervom, a da se na spisku subjekata koji će biti saslušani ne nalaze aerodromi u Mostaru i Tuzli, koji imaju negativne ocjene za finansijsku reviziju za 2021. (i to tuzlanski za obje komponente finansijske revizije – i za finansijske izvještaje i za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima).
Ozbiljan propust je i ignorisanje odlične ideje Ureda za reviziju da osvjetli rad kantonalnih šumarskih preduzeća, čiji rad godinama prate skandali a o kome dovoljno govori i činjenica da su od njih 4 u kojim je provedena finansijska revizija za 2021. sva 4 dobila negativnu ocjene. Pri čemu ih je Ured grupisao, pri objavi, da bi naglasio da se radi o temi o kojoj bi se trebalo javno raspravljati na višem nivou (od kantonalnog) i o problemima koji zahtjevaju jedinstven sistemski pristup u rješavanju.
Ignorisanje ovakve prilike koju je Parlamentu dao Ured za reviziju dio je politike koja opstrukcijama i neradom i nesposobnošću Federaciju skoro 15 godina drži bez zakona o šumama, dok se iste nemilice pljačkaju i devastiraju, upravo pod političkim patronatom.
Sličan odnos (bar zasad) Komisija pokazuje i prema rudnicima. Čiji izvještaji o finansijskim revizijama bi, zbog ozbiljnosti stanja u njima, koje odslikavaju i redom negativne ocjene revizora, trebali da se razmatraju kao poseban segment unutar razmatranja izvještaja o provedenoj finansijskoj reviziji za 2023. godinu. I da budu predmet posebne analize i kreiranja ciljanih zaključaka.
A o razmatranju izuzetno značajnih revizija učinka, koje je Ured realizovao u posljednje 3 godine, a koje Komisija zasad i ne spominje, da ne govorimo. Dosadašnje iskustvo govori da su tek znanje i kreativnost potrebni za analizu, diskusiju i iznalaženja rješenja za revizijama učinka uočene probleme, kod većine članova Komisije krajnje upitni. Pa kad takve revizije i dođu na dnevni red sjednica Komisije i Parlamenta, umjesto ozbiljne rasprave, na djelu imamo uglavnom formalno otaljavanje zakonske obaveze. Zbog čega nam društvo i jeste u stanju u kome jeste. I zbog čega se u ovoj državi i 30 godina nakon rata političari najčešće i najrađe bave “nacionalnim temama”, na ivici (a nerijetko i preko ivice) govora mržnje. Naprosto za nešto ozbiljnije, konstruktivnije i ovoj zemlji i njenim građanima potrebnije, nisu kapacitirani.
Uostalom, o ozbiljnosti odnosa parlamentaraca, članova Komisije, prema svom poslu i obavezama, te prema temi revizije uopšte, govori podatak da je za raspravu o radu bukvalno svake revidirane institucije predviđeno isto vrijeme – smiješnih 45 minuta.
Isto vrijeme članovi Komisije su predvidjeli za raspravu o recimo Kazneno popravnom zavodu otvorenog tipa u Orašju (koji ima pozitivnu ocjenu za finansijske izvještaje i mišljenje s rezervom za usklađenost sa zakonima) i Javnom preduzeću “Autoceste FBiH” d.o.o. Mostar (sa negativnim mišljenjem za usklađenost sa zakonima i mišljenjem s rezervom za finansijske izvještaje). Isto vrijeme je predviđeno za Aerodrom u Sarajevu, koji ima pozitivno mišljenje za jednu a mišljenje s rezervom za drugu komponentu finansijske revizije i za “Operator – Terminali Feeracije” d.o.o. Sarajevo, koji imaju negativno mišljenje za obje komponente finansijske revizije. I isto vrijeme je predviđeno za subjekte s jednim izvještajem i subjekte koji imaju po tri izvještaja (kao rezultat nerada Komisije a rada Ureda, u prethodnim godinama).
Na kraju, ne možemo da ne konstatujemo da je naprosto nevjerovatno i neshvatljivo da, pred ovako značajan događaj, kao što to bez sumnje, bar potencijalno, jesu višednevna saslušanja čak 47 institucija, u vezi sa 61 revizorskim izvještajem iz tri različite godine (i to nakon tako dugog vakuuma u radu Komisije) rukovodstvo Komisije nije održalo press konferenciju (i to uz prisustvo čelnih ljudi oba doma Parlamenta), niti medijima odaslalo saopštenje, kojima bi taj događaj javnosti prezentirali kao jedan od najznačajnijih događaja koji će se u ovoj godini desiti u Parlamentu (a i šire!). Nakon čega bi se, vjerovatno, oglasile i sve političke stranke (a o organizacijama civilnog društva i medijima da ne govorimo), najavljujući i vlastito učešće na saslušanjima.
A nus proizvod ove neodgovornosti i javašluka je i to što nije objavljen čak ni podatak da će javna saslušanja biti emitovana, u direktom prenosu, na internetu. (Mada se postavlja pitanje – zašto ne na nekoj tv stanici.)
Kao da se i političari i njihov administrativni aparat trude da sve zadrže na nivou žabokrečine, iz koje ništa ne treba da iskače. Da se saslušanja “odrade” jer je to formalna obaveza, ali da slučajno javnost tome ne prida neko značenje. I da to prođe što tiše. Bez ikakvih promjena!
Uostalom, još se sjećamo nekih saslušanja iz prethodnog mandata kad su neki članovi Komisije i voditelji saslušanja, kojima je interes partije bio iznad interesa javnosti i države, naglavačke okrenuvši stvar, otvoreno branili svoje partijske kolege iz rukovodstva revidiranih institucija, a napadali revizore zbog njihovih profesionalnih ocjena rada tih institucija.
No, uz sve rezerve, treba reći da su neka saslušanja u prethodnom mandatu (zahvaljujući pojedincima u toj Komisiji i Generalnom revizoru koji je prisustvovao gotovo svim saslušanjima, uvijek spreman za polemičke tonove i odbranu profesionalnih standarda revizije) bila najbolji politički događaji u zemlji u tim godinama. I da je reakcija Komisije u tom mandatu, koja je odbijanje dopuštenja revizorima da izvrše reviziju u nekim institucijama, okarakterisala kao rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštivanje procedura i zakonskih propisa, te privatizacijom institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH, spriječila širenje ovakvog ponašanja i opstrukcija, sa nesagledivim posljedicama.
Dakle, “ u prevodu”: Početak je (ponovo) prilično loš. Ali “nada umire posljednja”.
(N.N., Revizije info)
