Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite RS već godinama je, po ocjenama revizora, najlošije ministarstvo u Vladi RS. U deset posljednjih godina ono nijednom nije dobilo pozitivnu ocjenu ni za svoje finansijske izvještaje ni za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima. Kuriozitet je da Ministarstvo rada krši Zakon o radu. A i Zakon o javnim nabavkama. Pritom ne realizuje većinu preporuka koju mu revizori daju u cilju otklanjanja uočenih nepravilnosti, grešaka i nezakonitosti.
Ovih dana Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite RS ponovo je došlo u fokus interesa javnosti, objavom informacije da je Institucija ombudsmena za ljudska prava naložila Upravnoj inspekciji Republike Srpske da reaguje po zahtjevu Transparency International u BiH i izvrši inspekcijski nadzor u ovom ministarstvu, koje odbija da objavi podatke o finansiranju udruženja od javnog interesa.
Naime, Transparency International se posebno fokusirao na dio revizorskog izvještaja koji se odnosi na finansiranje boračkih udruženja, kojima Ministarstvo dodjeljuje preko 700.000 KM godišnje, zahtjevajući objavu podataka o tome koja udruženja dobijaju ta sredstva i kako ih troše.
Iz Transparencyja su pojasnili da je ova informacija posebno značajna jer je revizijom utvrđeno da je Ministarstvo odobravalo grantove udruženjima koja su prethodnih godina nenamjenski trošila ova sredstva. Uglavnom se radi o brojnim boračkim udruženjima čiji su predstavnici po nalazima revizije budžetska sredstva trošili za isplate plata i materijalnih troškova, a ne za realizaciju programskih aktivnosti i konkretnih projekta za koje su grantovi odobreni.
No, kako je Ministarstvo uporno odbijalo objaviti te podatke, kršeći niz odredbi Zakona o opštem upravnom postupku i ignorišući činjenicu da se radi o javnom novcu i da građani imaju pravo da znaju kako se taj novac troši, TI je tražio od Upravne inspekcije RS da reaguje, ali se onda pojavio problem “zarobljene države”, koji je Pjesnik još davno definisao stihom “Na strateškim mjestima njihovi ljudi…”.
U inspekciji su se, naime, proglasili nenadležnim, navodeći kako „nadzor nad primjenom Zakona o slobodi pristupa informacijama nije stavljen u isključivu nadležnost upravne inspekcije“.
Zbog teže povrede radne dužnosti od strane postupajućeg inspektora koji je donio ovakvu odluku, TI BIH je uputio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka kao i žalbu Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH.
Po zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka još uvijek nije odlučeno, navode iz TI, ali je Institucija ombdusmena donijela važnu preporuku na koju bi se građani mogli pozivati ubuduće u slučaju da im se budu uskraćivale informacije od javnog interesa.
Ombudsmeni (Nives Jukić, Ljubinko Mitrović i Jasminka Džumhur) su preporukom naglasili da inspektori trebaju primjenjivati svoja ovlaštenja prilikom inspekcijskog nadzora koji se odnose na primjenu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Još su konstatovali kako je odluka o zahtjevu za pristup informacijama nesporno upravni akt i da Zakon o slobodi pristupa informacijama jeste poseban upravni postupak i potpada pod kontrolu Upravne inspekcije koja je dužna vršiti nadzor.
TI BIH je zbog nedostavljanja traženih informacija pokrenuo i tužbu protiv Ministarstva pred Okružnim sudom u Banjaluci, ali zbog sporosti sudskog odlučivanja u ovakvim slučajevima, koje u prosjeku traje oko dvije godine, i izostanka adekvatnih sankcija, institucije su više stimulisane da krše Zakon, nego da ga poštuju.
No, reakcija inspekcije, nakon odluke Ombudsmena, mogla bi značajno ubrzati dostavljanje traženih podataka, nadaju se u Transparencyju.
Inače, informacije o dodijeljenim grantovima udruženjima i fondacijama TI BIH je tražio od svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, a Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite RS je najveći davalac ovih grantova koji je odbio dostaviti podatke.
Sve podatke koje je TI BiH dobio objavljeni su u bazi nvo.transparentno.ba.
Njihovom analizom utvrđeno je da se brojni javni funkcioneri istovremeno nalaze na čelu udruženja koja dobijaju sredstva iz budžeta. TI BiH je do sada identifikovao 47 takvih funkcionera u BiH, a dio njih potencijalno se nalazi u sukobu interesa. Pored toga, podaci TI BiH pokazuju da je u posljednja dva izborna ciklusa preko 800 kandidata bilo na čelu udruženja koja su dobijala javna sredstva.
Dio je ovo odgovora i na pitanje zašto ovdašnji političari uporno odbijaju da ovdašnje zakonodavstvo usklade sa evropskim. I zašto istrajavaju na zakonskim rješenjima koja sprečavaju efikasnu borbu protiv korupcije.
(T.H., Revizije ino; Izvor: TI BiH)
