Ozbiljniji odnos organa vlasti i institucija pod njihovom kontrolom, prema radu revizorskih institucija u državi i preporukama koje revizori daju institucijama u cilju otklanjanja uočenih nedostataka, u značajnoj mjeri bi poboljšao kvalitet rada tih institucija i usluga koje one pružaju građanima, a posljedično i kvalitet života u BiH.
Primjera je bezbroj. A odlična ilustracija štete koja se čini društvu ignorisanjem nalaza i preporuka revizora je i najnoviji, danas (05.04.) objavljeni, izvještaj Ureda za reviziju institucija u FBiH.
Radi se o izvještaju o praćenju realizacije preporuka iz lzvještaja revizije učinka „Efikasnost upravljanja gubicima vode u vodovodnim preduzećima”, objavijenog u septembru 2018. godine, u kome su date četiri preporuke vodovodnim preduzećima i tri njihovim osnivačima.
Cilj ove revizije, odnosno analize realizacije datih preporuka, bio je ispitati preduzete aktivnosti na osnovu izvještaja revizije učinka iz 2018., te procijeniti u kojoj mjeri su realizovane date revizorske preporuke.
Na žalost – ali ne i neočekivano – utvrđeno je da preporuke, date još prije dvije i po godine, još uvijek nisu u potpunosti realizovane.
Od dvadeset subjekata kojima su upućene (10 vodovodnih preduzeća i 10 osnivača), samo četri subjekta realizovala su sve preporuke iz svoje nadležnosti – gradovi Tuzla i Bihać, te javna preduzeća iz Tuzle i Zenice. Dok je najveći broj preduzeo tek početne ili djelimične aktivnosti na realizaciji preporuka.
Najlošiji u realizaciji preporuka pokazali su se gradovi Livno i Travnik i njihova komunalna preduzeća. Koji su, za dvije i po godine, tek započeli realizaciju na po jednoj od datih im preporuka.
U skladu sa navedenim podacima o realizaciji preporuka, problemi identifikovani u Izvještaju revizije učinka iz 2018. godine još uvijek nisu riješeni. Na šta ukazuju izuzetno veliki gubici vode u gotovo svim preduzećima iz uzorka. Od sedam preduzeća koja su dostavila detaljne podatke o gubicima vode, četri i dalje imaju gubitke vode veće od 40%, dok su iskazani gubici u jednom vodovodnom preduzeću veći i od 70%.
Pritom, značajan broj vodovodnih preduzeća još uvijek nije osigurao ni precizno evidentiranje i praćenje gubitaka vode, što predstavlja osnovni preduslov za sistemsko rješavanje ovog dugogodišnjeg problema. Izostalo je i redovno održavanje vodovodne infrastrukture, te planiranje i realizacija konkretnih mjera na smanjenju gubitaka vode. Stoga bi osnivači vodovodnih preduzeća trebali osigurati značajniji nadzor i kontrolu nad aktivnostima vodovodnih preduzeća, u cilju odgovornijeg upravljanja vodovodnom mrežom.
“Uvažavajući činjenicu da je predmetna oblast od općeg značaja za cjelokupnu društvenu zajednicu, Ured za reviziju cijeni da je neophodno preduzeti dodatne aktivnosti s ciljem realizacije datih preporuka. Efikasnim upravljanjem gubicima vode mogu sa sačuvati vodni resursi i ostvariti velike uštede novčanih sredstava.”, stoji u, ovim povodom, izdatom saopštenju Ureda za reviziju, potpisanom od strane Generalnog revizora Dževada Nekića.
Ostaje samo pitanje – ko može natjerati osnivače javnih vodovodnih preduzeća da ta preduzeća natjeraju da se ponašaju odgovorno, da otklanjaju probleme u svom radu, ogromne gubitke, da redovno održavaju infrastrukturu i da posljedice svog nerada i nesposobnosti ne “amortizuju” povećanjem računa građanima koji su prinuđeni da koriste njihove, najčešće monopolističke, usluge? Jer apelovanje na svijest, moral i odgovornost, u našem društvu ne pokazuje baš sjajne rezultate.
(T.H., Revizije info, 05.04.2021.)
