Europska unija odgovorila je na izbijanje pandemije COVID-19 u Europi dotad nezabilježenim planom oporavka. EU je u okviru paketa „NextGenerationEU” (NGEU) za oporavak od pandemije i njegove najveće komponente – Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF) – pozajmio novac na financijskim tržištima kako bi pomogao svojim državama članicama da obnove svoja gospodarstva, otvore nova radna mjesta i ulažu u zeleniju i digitalniju budućnost.
Jedan je od načina na koji EU nastoji ostvariti taj cilj upotreba zelenih obveznica. Riječ je o obveznicama koje se prodaju ulagačima uz obećanje da će se prikupljeni novac upotrijebiti za financiranje projekata koji donose koristi za okoliš i pomažu u borbi protiv klimatskih promjena. Od čišćeg prijevoza i obnovljive energije pa sve do energetski učinkovitih zgrada, svrha je zelenih obveznica usmjeriti ulaganja na aktivnosti kojima se podupire ostvarivanje klimatskih ambicija EU-a.
Predanost EU-a zelenom financiranju znatno se povećala. Europska komisija najavila je 2020. da će se do 30 % instrumenta NGEU financirati izdavanjem zelenih obveznica, čime bi EU postao jedan od najvećih izdavatelja održivih dužničkih instrumenata u svijetu. Prva zelena obveznica izdana je u listopadu 2021. i njome je prikupljeno 12 milijardi eura, što ju je u to vrijeme činilo jednom od najvećih dotad provedenih transakcija te vrste. Komisija je otad nastavila prikupljati sredstva na financijskim tržištima te je početkom 2026. vrijednost zelenih obveznica koje je dotad izdala premašivala 80 milijardi eura. Taj je novac uglavnom povezan s RRF-om i nacionalnim planovima u okviru RRF-a: kako bi se osigurala snažna usmjerenost na okoliš, u skladu s pravilima EU-a države članice moraju najmanje 37 % svojih sredstava za oporavak namijeniti mjerama povezanim s klimom ili mjerama korisnim za okoliš.
Međutim, nije važno samo pitanje koliko je novca prikupljeno, već i koji bi se rezultati trebali postići na terenu. Mogu li građani i ulagači biti sigurni da se financijskim sredstvima koja se smatraju „zelenim” zaista pomaže okolišu? Može li EU ostvariti određene koristi od Komisijine upotrebe zelenih obveznica? Revizori Suda procijenili su jesu li Europska komisija i zemlje EU-a uspostavile dovoljno zaštitnih mjera kako bi se zajamčilo da se projektima financiranim u okviru navedenog programa ostvaruju ciljevi u vezi s okolišem. Ujedno su ispitali jesu li dodatni napori i administrativni troškovi povezani s izdavanjem zelenih obveznica opravdani konkretnim koristima.
Sustav upotrebe zelenih obveznica trenutačno se temelji na dva koraka. Komisija prvo pregledava mjere uključene u nacionalne planove za oporavak i otpornost te utvrđuje ispunjavaju li one uvjete da ih se smatra „zelenim”. Države članice zatim odabiru konkretne projekte u okviru tih mjera, raspodjeljuju financijska sredstva i izvješćuju o povezanim rashodima. Nakon što primi informacije o potrošnji sredstava, Komisija ih uključuje u izvješća u kojima se objašnjava kako su raspodijeljeni primitci od zelenih obveznica. Iako se takvim pristupom uspostavlja okvir za povezivanje financiranja zelenim obveznicama s ulaganjima u okoliš, njegova vjerodostojnost zapravo ovisi o pouzdanom izvješćivanju i djelotvornim kontrolama. Ulagači, građani i oblikovatelji politika ovise o točnim informacijama kako bi razumjeli financiraju li se zelenim obveznicama instrumenta NGEU projekti kojima bi se trebali postići stvarni rezultati.
To je pitanje osobito važno jer je riječ o znatnom iznosu novca. Iako se prvotna ciljna vrijednost za izdanja zelenih obveznica temeljila na većem proračunu za oporavak, izmijenjene procjene upućuju na to da bi konačna vrijednost zelenih obveznica EU-a i dalje mogla dosegnuti oko 190 milijardi eura. Svaki pozajmljeni euro u konačnici se mora i otplatiti, pri čemu se sve obveze u okviru instrumenta NGEU moraju podmiriti do 2058.
Osim samog programa oporavka, revizija koju je Sud proveo bavi se i širom raspravom o održivom financiranju. EU je posljednjih godina izradio detaljan okvir – poznat kao taksonomija EU-a – kako bi definirao koje se aktivnosti mogu smatrati okolišno održivima. Revizori su ujedno ispitali je li zelenim obveznicama instrumenta NGEU ojačana uloga eura na tržištu održivog financiranja te smatraju da bi zaključke i preporuke izvješća koje će se objaviti trebalo uzeti u obzir pri eventualnom budućem izdavanju drugih oblika zelenih obveznica na razini EU-a.
Kako EU nastavlja sa zelenom tranzicijom i nastoji mobilizirati goleme količine kapitala za djelovanje u području klime, transparentnost će imati ključnu ulogu. Iznimno je važno izgraditi povjerenje među poreznim obveznicima i ulagačima jer je mnogo toga na kocki. U nadolazećim godinama pokazat će se može li vodeći program EU-a za oporavak potvrditi da se zelenim financiranjem ostvaruju stvarne koristi za ulagače, društvo i cijelu planetu.
(ERS, 29.09.2026. / Revizije info)
