08.06., objavljen je izvještaj Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH o provedenoj reviziji učinka “Efikasnost planiranja i realizacije mjera za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije COVID-19”, čiji su rezultati bili porazni. Revizori su utvrdili da mjere niti su adekvatno planirane, niti su blagovremeno donesene, niti efikasno realizovane, te, da nedostaju sveobuhvatni i transparentni podaci o realizaciji i ostvarenim efektima. Dakle, da bukvalno ništa nije urađeno kako treba.
Nakon objave ovog izvještaja, nelogično čak i za zemlju sa takvom političkom oligarhijom kao što je bosanskohercegovačka, uslijedio je – institucionalni muk.
I TATA BI SINE. SMJENJIVO GENERALNE REVIZORE.
Skoro pola godine od objave ovog izvještaja, o prvoj i zasad još uvijek jedinoj reviziji u potpunosti posvećenoj radu vlasti u pandemiji u BiH, za koji je, kao takav, bilo očekivano da se pretvori u obavezno štivo institucija a i šire javnosti, jedna institucija vlasti konačno je našla za shodno da taj izvještaj stavi u fokus svog interesa.
Ne, nije to, naravno, uradila Vlada, čiji čelni ljudi – premijer i ministri – dosljedno ignorišu Ured za reviziju, kad već ne mogu, kao svojevremeno Milorad Dodik da uklone generalnog revizora kad im se njegov izvještaj ne svidi, ili da mu izdiktiraju “ispravke”. A nije da nije bilo ambicija.
Uradio je to Parlament, tačnije njegova komisija odgovorna za reviziju, koja je zakazala saslušanje Vlade, ovim povodom. Smjestivši ga – nespretno ili ciljano, ko će ga znati – na kraj četverodnevnog ciklusa saslušanja 24 institucije u FBiH koje od Ureda za reviziju nisu dobili obje ili nijednu pozitivnu ocjenu za finansijsku reviziju za 2020. godinu.
Pa je tako saslušanje povodom ove revizije učinka “odrađeno” skoro rutinski, “na traci”, skriveno u masi, na kraju za bar širu javnost zamornog četverodnevnog saslušavanja poprilične gomile institucija. Umjesto da mu se posveti specijalno zasjedanje, da se primjereno najavi, dobro pripremi, na saslušanje dovedu zaista adekvatni sagovornici – dakle, Premijer i ministri, a ne državni službenici i savjetnici iza kojih se skrivaju – i da bude primjereno vođeno, uz obezbjeđenje mogućnosti učešća i javnosti u saslušanju, putem predstavnika nvo, medija ili tsl.
KAD PREDSJEDAVAJUĆI ZABORAVI DA SE NE SASLUŠAVA URED ZA REVIZIJU NEGO VLADA
Potreba kvalitetnog vođenja saslušanja možda nikad do sada nije bila tako očigledna kao na posljednjem danu ovog četverodnevnog ciklusa, završenog saslušanjem povodom navedene revizije učinka. Kad je postalo bolno očigledno u šta se saslušanja mogu pretvoriti, kako sofisticirano opstruirati i obesmisliti, kad na mjestu predsjedavajućeg saslušanjima imate člana vladajuće stranke, tj. stranke iz vladajuće koalicije, kome je ministrica finansija, kao jedna od ključnih tačaka kritike revizora, stranačka kolegica.
Pa je tako, za razliku od Anera Žuljevića (delegata u Domu Naroda, iz opozicionog SDP-a), recimo, koji je, za svog predsjedavanja saslušanjima, rezolutno odbijao insinuacije o neprofesionalnom radu i skrivenim motivima revizora za njihove nalaze i ocjene i upozoravao ostrašćene predstavnike nekih institucija na neprimjerenost njihovog ponašanja (ne da bi štitio Ured za reviziju i generalnog revizora – jer njima nikakva zaštita nije potrebna), nego da bi zaštitio dignitet saslušanja i Komisije, njegov kolega iz Komisije, Marijan Klaić, predsjednik Kluba poslanika HDZ BiH – HNS u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, na saslušanjima kojim je on predsjedavao, pokazivao je krajnje odsustvo kritičnosti, razumijevanje i slaganje sa argumentima predstavnika revidiranih subjekata, neutemeljeni pozitivizam i optimizam u kontekstu njihovog budućeg napretka i potpuno neshvatanje svoje i uloge Komisije na tim saslušanjima.
On, naime, saslušanja ne vidi kao svojevrsnu istragu u pravcu razotkrivanja dubljih razloga revizorskih nalaza, u cilju eventualnog preduzimanja sistemskih koraka za iznalaženje rješenja za uočene probleme, niti kao oblik institucionalnog pritiska na revidirane subjekte u cilju njihovog ispunjavanja revizorskih preporuka i otklanjanja uočenih grešaka i nezakonitosti, nego kao svojevrsnu pričaonicu u kojoj “svi smo na istoj strani” (“Mir, mir, mir – niko nije kriv”? Pa nećemo valjda o stotinama miliona, kriminalu i korupciji, promašenim politikama i kršenju zakona, pogotovo kad se radi o stranačkim kolegama i koalicionim partnerima), a njegova i uloga Komisije je (kako on to percipira) samo da moderiraju razgovor između revizora i subjekata revizije, u cilju… boljeg međusobnog shvatanja i dolaska do kompromisnog rješenja?
“Ovdje je stvar da međusobno se treba saslušati i Ured za reviziju i revidirani subjekti. I mi (članovi parlamentarne komisija) koji smo ovdje nismo suci nego smo ustvari nekakav medijator koji treba da vodi ovu sjednicu i na temelju onog što čujemo zauzmemo odgovarajuće stavove…”, kaže Klaić, pokazući frapantnu neupućenost u projektovanu društvenu ulogu revizije i maskirajući kvazi demokratičnošću i tolerancijom, otvaranje mogućnosti za nastavak verbalnih ataka na Ured za reviziju. Umjesto da ih sasječe u korijenu, kako je to na saslušanjima kojima je on predsjedavao radio pominjani Žuljević, koji bi vladinim činovnicima neprimjerenog ponašanja, kojim se dokazuju svojim političkim šefovima, održao kratak kurs o ulozi revizije, pa i političkom bontonu, za predškolski uzrast.
INFLACIJA SKANDALA. I DEFICIT OSTAVKI.
Predsjedavajući Klajić je odbio i prijedlog svog kolege u Komisiji, Elvira Karajbića – još jednog SDP-ovca – da se saslušanje prekine, zbog nedolaska ministara na njega. Te da se zakaže u drugom terminu i da se na njega pozovu donosioci odluka a ne podređeni im državni činovnici.
“Mi, faktički, nemamo osobu, odnosno osobe kojim bi trebali uputiti određena pitanja, a postavljati pitanja ljudima koji nisu prisutni u najmanju ruku je nepraktično.”, zaključio je Karajbić, iskoristivši priliku da podsjeti da su ministri, ovim povodom, bili prisutni u javnom prostoru još prije 5-6 mjeseci, ali – kad im tamo, zbog motiva i sadržaja njihovih izjava, nije bilo mjesto.
“Želim ovdje jedan protest da izrazim… 4 ministarstva su držala press konferenciju kada je Federalni ured za reviziju revidirao potrošnju 91 miliona Vlade Federacije koji su potrošeni na osnovu uredbe koju Vlada Federacije nije mogla donijeti. I na tom pressu je traženo da Federalni Ured za reviziju izmijeni svoje mišljenje. To je prvorazredni skandal svugdje u svijetu. I ta Vlada je trebala automatski da podnese ostavku.”
No, kako se radi o Vladi (tj. njenom sastavu) koja vlada zahvaljujući tihom državnom udaru kojim je onemogućena implementacija izbornih rezultata u Federaciji BiH, odnosno derogirana demokratija i izborna volja građana i o Vladi čijim čelnim ljudima se sudi za jedan od najvećih koruptivnih skandala u istoriji ove zemlje (samo što na suđenja, za razliku od saslušanja pred Komisijom, moraju dolaziti), razloga za podnošenje ostavke ili smjenu nikad nije manjkalo. Naprotiv.
Karajbićev kolega, i iz Komisije i iz Predstavničkog doma, Adis Arapović, nekadašnji SBB-ovac a sada nezavisni poslanik, takođe se osvrnuo na skandal koji je spomenuo Karajbić, u kome su učestvovali “pojedinci koji opet danas ne sjede ovdje”:
“To je bio možda i najveći udar na Ured za reviziju, od strane Vlade Federacije, od kako postoji Ured. I misilm da se to više nikad ne smije ponoviti.”, naglasio je, a onda reagovao na pokušaje predstavnika Vlade da količinom za ovo saslušanje potpuno nebitnih informacija (pa čak i izražavanjem ličnog(!) mišljenja državnih službenika – kao da smo na kafi, u mahali???) sakriju stvarni problem:
“Izvještaj (Ureda za reviziju) se bavi uglavnom vrlo jednostavnim parametrima. A to je – da li su mjere Vlade urađene na efikasan, transparentan, provjerljiv i koristan način. Iz izlaganja gospodina Miraščića (savjetnika Federalnog premijera Novalića) mi smo čuli sve osim referiranja na ovo što je tema ovog izvještaja. Dakle, ja razumijem i kontekst, razumijem i nesnalaženje svih institucija u trenutku kada smo bili zatečeni pandemijskom krizom, ali – to nije tema. Tema je da li su novci koji su potrošeni iskorišteni na najispravniji način i da li su efekti koji se danas pokušavaju predstaviti kao rezultat u ikakvoj vezi sa Vladinim mjerama?… Mi tu vrstu analize nemamo. Ured za reviziju je upravo to i primijetio. Vlada nije napravila analizu kojom bi nas uvjerila da su ovi novci koji su potrošeni za ove namjene dali konkretne rezultate u broju radnih mjesta.”.
DAN OTVORENIH VRATA I LIČNIH STAVOVA U PARLAMENTU FBIH. I LEKCIJA IZ UREDA ZA REVIZIJU.
Prisutni predstavnici Vlade, odnosno Ministarstva finansija, koji su se na saslušanju u julu (povodom finansijske revizije ovog ministarstva za 2020.) žalili na ocjenjivanje Federalnog Ureda za reviziju, ističući kako u RS 80% institucija ima pozitivnu ocjenu (pa bi i oni da im se kriteriji snize i omogući da smjenjuju generalnog revizora kad im se izvještaj ne svidi?), na saslušanju o reviziji učinka posvećenoj vladinim mjerama u pandemiji, u više navrata su istakli da je ona bila preuranjena.
“Ja sam i dalje stava, dakle, ovo je moj lični stav, da je ova revizija provedena rano.”, insistirao je Pomoćnik ministrice finansija Alija Aljović, dopuštajući sebi da nezavisnoj instituciji koja radi po međunarodnim standardima, drži predavanje kako su oni i šta, zapravo (po njegovom ličnom(!) mišljenju?) trebali raditi.
A u tom su mu se stavu pridružili i ostali brojni predstavnici ovog ministarstva (samo ministrice nigdje nije bilo). Što je, u neko doba, postalo toliko degutantno i iritantno, da je Arapović cinično pozvao revizore da (kad već ovi iz ministarstva insistiraju) sljedeće godine ponovo uđu u Vladu i naprave im reviziju svih ovih mjera za koje iz Ministarstva prigovaraju da nisu bile obuhvaćene revizijom. Naravno, uvjeren da bi rezultat bio podjednako katastrofalan ako ne i gori.
Na stav o preuranjenosti reagovali su i iz Ureda za reviziju. Pa je voditeljica revizorskog tima koji je proveo ovu reviziju i napravio izvještaj, Ajsela Tanković, navela:
“Moram napomenuti da je u skladu sa međunarodnom praksom, angažman Ureda za reviziju u ovakvim situacijama veoma bitan. Čak uredi za reviziju provode takoreći Real Time revizije, u momentu kad se aktivnosti odvijaju. Upravo zato što je takav aspekt i pristup bitan za upravljanje kriznim situacijama. Nema svrhe čekati nekoliko godina da prođe da bi revidirali da li je nešto bilo dobro planirano. To je takav pristup u međunarodnoj praksi i naš ured je isto tako postupio.”
A njena kolegica iz Ureda, šefica kabineta Generalnog revizora Mia Buljubašić, je upozorila da je prioritetno usmjerenje revizija na oblast pogođene pandemijom i na vladine mjere, jedan od zahtjeva koje su pred revizorske institucije postavile UN i Međunarodna organizacija VRI, u cilju preveniranja korupcije i nepravilnog korištenja i upravljanja javnim sredstvima u pandemiji. I dodala:
“Ured za reviziju je prije 2 sedmice bio domaćin međunarodnog seminara, na kome je učestvovalo preko 70 predstavnika revizorskih institucija u Evropi, gdje smo isključivo razgovarali o temi revizije za vrijeme pandemije. I gdje smo vidjeli zaista da širom svijeta revizorske institucije su odmah, maltene na početku pandemije, se fokusirale na ove mjere, na različite načine. I da su imali vrlo slične nalaze revizije kao mi. I tu smo mogli vidjeti da revizorske institucije širom svijeta imaju ovakve izazove, da kažem neke pritiske da se ne rade revizije na ovu temu. Međutim, uz podršku i parlamentarnih odbora i Međunarodne organizacije revizorskih institucija te revizije se obavljaju širom svijeta. I važno je da i mi budemo na tom fonu.”
“ONI KOJIMA SMO DALI PARE SU ZADOVOLJNI!” OZBILJNO?
Generalni revizor Dževad Nekić, na kraju je rezimirao raspravu i vidno rezigniran zapitao:
“Kada pogledate ovaj izvještaj i ove diskusije, imam osjećaj da smo na nekim različitim talasnim dužinama. Ja ne znam ni da li ste i pročitali, mnogi, ovaj izvještaj?”
A onda odgovorio na hvalisanje predstavnika Vlade rezultatima svojih mjera:
“Kažete: kada ste razgovarali sa konzumentima, da su zadovoljni? Pa naravno da su zadovoljni ti konzumenti. Otpustili su radnike i primili su sredstva. Ti isti radnici koji su otpušteni otišli su na Zavod za zapošljavanje kome je opet država platila sredstva. Poslije toga provedeni su razno-razni projekti novog zapošljavanja, iste firme koje su otpustile radnike, ponovo su ih primile i opet korisnici su istih sredstava…
Planirana su sredstva 488 miliona – realizovano 91 milion. I vi sad komentarišete “Ako pitate konzumente…”. Al, ako pitate nekonzumente – kakvi su efekti?”
Generalni revizor je zatražio od prisutnih predstavnika Vlade (i onih, neprisutnih, koji su se iza njih sakrili) da konkretno kažu ima li u objavljenom izvještaju nešto što je navedeno tendenciozno, sa zlom namjerom i nepotkrijepljeno činjenicama.
“Ja za to treba da snosim odgovornost, ako ovdje nešto nije tačno.”, naveo je, insistirajući da je u izvještaju prikazano pravo stanje i da slabosti u radu Vlade postoje. I zaključivši:
“Nakon nekih rasprava ja sam stekao dojam da je nama dobro al mi to ne znamo da nam je dobro. Eto sad treba samo neko da nam bolje pojasni.”
A, NIJE SAMO DODIK TAJ KOJI RUŠI PRAVNI SISTEM I POREDAK?
Dodajmo da je Ured za reviziju, nakon što je u reviziji koja je bila povod ovog saslušanja analizirao efikasnost planiranja(!) i realizacije(!) mjera za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije, pokušao, u nastavku, u novoj reviziji, analizirati same mjere i njihove efekte. Ali im to nije uspjelo.
Suočili su se, naime, sa opstrukcijom i nepostojanjem potrebnih podataka da bi se revizija provela, te su donijeli odluku o odustajanju od njenog provođenja.
Predstudijsko istraživanje koje su prethodno proveli je, inače, bilo usmjereno na mjere za koje je, u toku 2020. godine, iz Budžeta FBiH utrošeno preko 179 miliona KM. I utvrđeno je da dostupni podaci ukazuju da postoje problemi vezani za nedovoljnu učinkovitost realizovanih mjera, ali i ograničenja koja onemogućavaju utvrđivanje ostvarenih efekata. Nedostaju konkretni i mjerljivi ciljevi, indikatori učinka, kao i očekivani rezultati. Konstatovano je da nadležna ministarstva ne raspolažu sveobuhvatnim i pouzdanim informacijama potrebnim kako bi se utvrdilo da li su i u kojoj mjeri data finansijska sredstva uticala na poboljšanje likvidnosti i konkurentnosti privrednih subjekata, kao i na smanjenje otpuštanja radnika i stanje u ugroženim sektorima privrede.
Što sve, osim što je skandal samo po sebi, dovodi do pitanja: Kako onda Vlada uopšte radi, kako donosi odluke i rješava probleme, prilagođava donesene mjere, kad nema podataka o efektima prethodno donesenih mjera? “’Nako”?
Dodatno, ponovo je došlo do odbijanja saradnje sa Uredom za reviziju i nedostavljanja mu traženih finansijskih izvještaja korisnika finansijske pomoći, što je Parlament svojevremeno nazvao rušenjem pravnog sistema i poretka i privatizacijom institucija. I od Vlade zahtjevao promptno kažnjavanje. A ne stimulisanje.
No, iako se ovaj skandal desio još u septembru i iako su o njemu obavještene sve institucije vlasti u entitetu, još uvijek se, ovim povodom, niko nije oglasio.
Garant je, što bi rekli ovi iz Vlade “prerano”?
(S.Š., Revizije info)
