S početkom rata u Ukrajini ubrzo je postalo jasno da je energetski model Evrope jedna od njenih strateški slabih tačaka. EU se godinama uvelike oslanjala na ruska fosilna goriva, naročito na plin. Više od 40% plina koji je 2021. potrošen u EU i 45% plina koji je uvezen tokom te godine poticalo je iz Rusije. U nekoliko država članica zavisnost od Rusije bila je još veća, pri čemu su najviše stope zavisnosti zabilježene u Njemačkoj (58%), Mađarskoj (63%), Slovačkoj (65%), Finskoj (74%), Bugarskoj (77%), Češkoj (92%) i Latviji (gdje je potrošnja plina u potpunosti ovisila o opskrbi iz Rusije). Zbog toga je energetski šok koji je uslijedio nakon ruske invazije na Ukrajinu brzo postao politički i sigurnosni test za EU.
Stoga je Evropsko vijeće početkom 2022. zatražilo od Evropske komisije da predloži „sveobuhvatan i ambiciozan plan, izrađen u bliskoj koordinaciji s državama članicama” kako bi se „čim prije” postupno okončala zavisnost EU od uvoza ruskih fosilnih goriva. Time bi se istovremeno ojačala energetska sigurnost EU i integracija energetskih tržišta. Kao odgovor na to, u maju 2022. uveden je plan REPowerEU. Taj je plan osmišljen kao brz i ambiciozan odgovor te je imao tri glavna prioriteta: diversifikacija snabdjevanja fosilnim gorivima radi smanjenja zavisnosti od Rusije, ubrzavanje uvođenja čiste energije i smanjenje ukupne potrošnje energije zahvaljujući uštedama i povećanju efikasnosti.
Evropska komisija procijenila je da će za ostvarenje tih ciljeva do 2030. biti potrebna dodatna ulaganja u iznosu od oko 300 milijardi eura, od čega veliki dio za obnovljivu energiju, elektroenergetske mreže i povezanu infrastrukturu. Očekivalo se da će se najveći dio finansijskih sredstava izdvojiti iz fonda EU za odgovor na pandemiju bolesti COVID-19, tj. Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), i to preraspodjelom 225 milijardi eura koje nisu iskorištene za zajmove u okviru tog mehanizma, pri čemu su države članice pozvane da u svoje nacionalne planove dodaju posebna poglavlja o planu REPowerEU.
Nakon više od tri godine ključno je utvrditi je li se plan REPowerEU pokazao efikasnim. Je li EU uspjela smanjiti svoju zavisnost od snabdjevanja ruskom energijom? Je li hitnim mjerama istovremeno povećana dugoročna otpornost? I u kojoj mjeri nastojanja da se postigne energetska nezavisnost idu ruku pod ruku s prelaskom na čistu energiju? To su neka od pitanja koja će se razmotriti u revizijskom izvještaju koje će se uskoro objaviti, u kojem će se na temelju prikupljenih dokaza procijeniti kako je plan REPowerEU funkcionirao u praksi i u kojim se područjima provedbom tog plana moglo postići više. Utvrđivanjem onoga što je funkcionisalo dobro i onoga što nije, kao i područja u kojima ima prostora za poboljšanje načina na koji je taj plan osmišljen i na koji se provodi, trebalo bi se doprinijeti široj raspravi o strateškoj autonomiji Evrope, klimatskim ciljevima i spremnosti za krizne situacije.
Revizijski izvještaj objavit će se 9. septembra, u vrijeme u kojem je ta tema ponovno postala goruće pitanje. Iako je neposredni šok iz 2022. popustio, energetska budućnost Evrope i dalje je snažno obilježena geopolitičkom nesigurnošću. Nedavne napetosti koje utiču na ključne globalne tranzitne rute, uključujući Hormuški tjesnac, podsjetnik su na to da se sigurnost snabdjevanja nikad ne može uzeti zdravo za gotovo.
(ERS, 25.06.2026. / Revizije info)
