Regija i svijet

ERS: “VJEČNE HEMIKALIJE” NASTAVLJAJU SE NAKUPLJATI U LJUDIMA I OKOLIŠU. MJERE EU NEUSPJEŠNE I NISU GARANT ZAŠTITE LJUDSKOG ZDRAVLJA.

Budući da su ljudi vječnim hemikalijama izloženi uglavnom preko hrane i vode za piće, revizori su detaljno ispitali ta dva područja. Granične vrijednosti za vodu za piće posljednjih su se godina uglavnom poštovale, ali(!) one se temelje se na naučnim dokazima iz 2017. Nivo kontaminacije PFAS-ovima u tlu i vodi otad je nastavio rasti, zbog čega revizori upozoravaju da bi se važeće granične vrijednosti u budućnosti mogle češće prekoračivati, što bi dovelo do većeg rizika za zdravlje potrošača i rasta troškova pročišćavanja vode. Nalazi za hranu još su više zabrinjavajući. „EU se mora odlučno i što prije uhvatiti u koštac s tim problemom kako bi se ta tempirana bomba deaktivirala prije nego što bude prekasno.”, navode iz Evropskog revizorskog suda.

PFAS-ovi – poznati i kao „vječne hemikalije” – nastavljaju se nakupljati u ljudima i okolišu, a mjere EU-a ne uspijevaju pratiti taj tempo, stoji u novom izvještaju Evropskog revizorskog suda.

PFAS-ovi  (Perfluoralkilne i polifluoralkilne supstance) velika su grupa sintetičkih hemikalija koje se zbog svojih snažnih veza ugljika i fluora razgrađuju iznimno sporo – otuda naziv „vječne hemikalije”. Prema procjenama broj različitih PFAS-ova u proizvodnji i upotrebi kreće se u hiljadama.

U EU PFAS-ovi su regulisani Uredbom o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju hemikalija (REACH), čija je svrha garantovati visok nivo zaštite zdravlja ljudi i okoliša uz istovremeno povećanje konkurentnosti i inovativnosti.

PFAS-ovi se široko upotrebljavaju zbog svoje sposobnosti odbijanja vode, ulja i prljavštine, kao i otpornosti na iznimno visoke temperature. Mogu se naći u hiljadama proizvoda, od vodootporne odjeće pa do ambalaže, kozmetike i namještaja. Međutim, trajnost PFAS-ova ima svoju cijenu: zadržavaju se u tlu i nakupljaju u ljudskom tijelu, u koje dospijevaju preko hrane, vode i vazduha. U studijama se izloženost PFAS-ovima povezuje s rakom, neplodnošću i hormonalnim poremećajima, a povezani troškovi zdravstvene njege u Evropi procjenjuju se na od 52 do 84 milijarde eura godišnje. EU se stoga obavezao na postupno ukidanje upotrebe vječnih hemikalija, osim u slučajevima u kojima se ta upotreba smatra nužnom.

„Te hemikalije možda traju vječno, ali postoje načini za ograničavanje njihovih štetnih posljedica za ljude i okoliš”, izjavila je Joëlle Elvinger, članica Suda zadužena za predmetnu reviziju. „EU se mora odlučno i što prije uhvatiti u koštac s tim problemom kako bi se ta tempirana bomba deaktivirala prije nego što bude prekasno.”

EU je među prvima počela uvoditi ograničenja PFAS-ova, još 2006., ali većina tih hemikalija ipak nije registrovana u skladu s uredbom REACH, koja služi kao sistem EU za regulisanje hemikalija. Zbog toga EU ima malo informacija o sigurnosti mnogih PFAS-ova te njihovi proizvođači ne moraju provoditi ispitivanja tih hemikalija. To vrijedi i za PTFE, supstancu koja se široko upotrebljava i može se naći u neprijanjajućem posuđu za kuhanje i vodootpornoj odjeći. Princip EU „bez podataka nema tržišta” u praksi se gotovo uopšte ne primjenjuje na PFAS-ove. Te vječne hemikalije mogu ostati na tržištu čak i kad nema dovoljno informacija o njihovim rizicima, upozoravaju revizori.

Nadalje, kad EU ipak pokrene regulisanje PFAS-ova, taj proces je spor i ponekad ne ostvari zadani cilj. Postupci uvođenja ograničenja u prosjeku traju oko pet godina, što proizvođačima daje dovoljno vremena da zabranjenu supstancu zamijene sličnom hemikalijom koja je možda jednako štetna (ta je praksa poznata kao „nepovoljna zamjena”). Za revizore je to očigledan znak da trenutni sistem EU nije primjeren za regulisanje PFAS-ova. Nadzor je još jedna slaba tačka: sistem se u velikoj mjeri oslanja na to da preduzeća sama provjeravaju poštuju li propise, a svaka treća država članica još uvijek uopšte ne provjerava poštuju li se ograničenja za PFAS-ove.

Budući da su ljudi vječnim hemikalijama izloženi uglavnom preko hrane i vode za piće, revizori su detaljno ispitali ta dva područja. Granične vrijednosti za vodu za piće posljednjih su se godina uglavnom poštovale, ali temelje se na naučnim dokazima iz 2017. Nivo kontaminacije PFAS-ovima u tlu i vodi otad je nastavio rasti, zbog čega revizori upozoravaju da bi se važeće granične vrijednosti u budućnosti mogle češće prekoračivati, što bi dovelo do većeg rizika za zdravlje potrošača i rasta troškova pročišćavanja vode. Time bi se moglo objasniti zašto je gotovo trećina zemalja EU već uvela dodatne nacionalne granične vrijednosti za vodu za piće.

Nalazi za hranu još su više zabrinjavajući. Najveći dopušteni nivo koji je EU postavio kompromis je između zaštite javnog zdravlja i zadržavanja hrane na tržištu. Svrha mu je smanjiti kontaminaciju u mjeri u kojoj je to razumno moguće, što ne znači nužno da je redovna konzumacija sigurna tokom vremena. Revizori su izračunali sljedeće: ako osoba pojede oko 7 g inćuna, 39 g divljeg lososa, 181 g jaja ili 237 g govedine, već može prekoračiti prihvatljivi sedmični unos PFAS-ova, računajući da ih analizirane namirnice sadržavaju u najvećoj dopuštenoj količini.

Barem dvije zemlje EU odlučile su da neće čekati da EU preduzme mjere i već su uvele stroža ograničenja za potrošačke proizvode od onih koja trenutno vrijede na nivou EU. Osim toga, pet zemalja predložilo je 2021. da se u cijeloj EU ograniče svi PFAS-ovi, ali obim i složenost tog ograničenja usporili su napredak u njegovoj pripremi. Od podnošenja tog prijedloga nije pokrenut nijedan novi postupak za ograničavanje PFAS-ova na nivou EU uprkos sve većem broju dokaza o njihovim rizicima za zdravlje i okoliš. Sve dok obimnija pravila u konačnici ne stupe na snagu, većina vječnih hemikalija i dalje se može prodavati i upotrebljavati u EU – i nastaviti se nakupljati u našim tijelima i okolišu.

(ERS, 18.11.2026. / Revizije info)