Zaštita potrošača u BiH regulisana je Zakonom o zaštiti potrošača koji definiše osam osnovnih prava potrošača: pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača, pravo na sigurnost i zaštita života i zdravlja, pravo na informisanost, pravo na izbor, pravo da bude saslušan i zastupan, pravo na naknadu štete i kompenzaciju, pravo na život i rad u zdravoj i održivoj sredini.
No, iako zvuči dobro, praksa je sasvim drugačija. U čemu se slažu i udruženja za zaštitu potrošača i ombudsmani i revizori. Pa čak i predstavnici vlasti, koji su za ovo stanje najodgovorniji.
Institucija ombudsmana u BiH tako upozorava da iako zakon garantuje osnovna prava, građani u svakodnevnim situacijama nailaze na brojne prepreke. I da se zaštita potrošača u Bosni i Hercegovini u praksi često ocjenjuje kao slaba zbog sporog provođenja propisa, neujednačenih pravila i nedovoljne informisanosti kupaca.
Iz civilnog društva naglašavaju da nema nikakvih institucionalnih programa zaštite potrošača. I da jedino udruženja za zaštitu potrošača ukazuju na ozbiljnost problema, dok nadležne institucije ignorišu potrebu izmjene zakonodavstva i njegovog prilagođavanja evropskim standardima, te potrebu puno efikasnijeg rada Vijeća za zaštitu potrošača.
Konstatuje se da je postojeći zakon zastario i da ne prati tržišne okolnosti, posebno kada je riječ o internet trgovini i prodaji putem društvenih mreža.
“Mi smo svjedoci svih ovih godina koliko imamo problema sa internet prodajom, prodajom na daljinu, koliko je neefikasan sistem, koliko nemamo u zakonodavstvu odredbe iz ovih direktiva i koliko na kraju krajeva kao zemlja gubimo novca svim ovim prodajama putem društvenih mreža, što je u drugim zemljama itekako uređeno”, ističu iz Udruženju potrošača “DON” Prijedor.
Sa zaključkom o zastarjelosti zakona slažu se i državni revizori, koji su u nedavnom objavljenom izvještaju o provedenoj reviziji učinka „Aktivnosti institucija BiH na osiguravanju pretpostavki za efikasan sistem zaštite potrošača“, naveli da institucije BiH nisu bile efikasne u stvaranju uslova za funkcionalan sistem zaštite potrošača, da je Zakon o zaštiti potrošača star 20 godina i nije usklađen s propisima Evropske unije, a da ključni planski dokument (Državni godišnji program za zaštitu potrošača u BiH) nije usvojen već šest godina, koliko ne funkcioniše ni Vijeće za zaštitu potrošača BiH.
Osim navedenog, revizori su konstatovali i da nije uspostavljen sistem alternativnog rješavanja potrošačkih sporova. Odnosno, da nije usvojena strategija koja bi omogućila razvoj ovog sistema, putem kojeg bi potrošači mogli jednostavnije, brže i uz manje troškove rješavati sporove s trgovcima, bez pokretanja sudskih postupaka.
Institucije ne prikupljaju i analiziraju elementarne podatke koji bi im omogućili efikasno prepoznavanje problema, praćenje rezultata i planiranje mjera za bolju zaštitu potrošača. Niti su razvijeni savremeni digitalni alati za informisanje potrošača.
Zanimljivo je da se s lošim ocjenama stanja u ovoj oblasti slažu i neki od političara, dakle, oni koji su za njega i odgovorni.
Pa odlazeći Federalni ministar trgovine Amir Hasičević, tako, u izjavi za Radio Slobodna Evropa konstatuje da “nekako smo kao društvo zanemarili upravo potrošače kao najveću kategoriju stanovništva, jer svi smo potrošaci od rođenj”. Prihvatajući i zamjerku iz civilnog društva o nedovoljnom budžetskom finansiranju udruženja za zaštitu potrošača, koja, zapravo, funkcionišu uglavnom na volonterskoj osnovi, zahvaljujući posvećenosti pojedinaca, koji nerijetko troše I vlastita sredstva za održavanje udruženja, koja pružaju pomoć velikom broju građana (RSE navodi da u Kantonu Sarajevo, koji ima preko 400.000 stanovnika, samo jedan čovjek pruža ovu vrstu pomoći. Volonterski.)
Ured za reviziju institucija BiH, nakon provedene revizije, dao je preporuke Vijeću ministara BiH i nadležnim institucijama kako bi se ubrzalo usklađivanje propisa s pravilima EU, u ovom kontekstu, poboljšalo planiranje, osigurao rad Vijeća za zaštitu potrošača i unaprijedili načini informisanja i zaštite potrošača. No, sve preporuke bi se mogle sažeti u jednu rečenicu: Počnite konačno raditi svoj posao, za koji ste skupo plaćeni! A hoće li? Bojim se da odgovor na to pitanje već znamo.
(N.N., Revizije info & Odgovorno )





