Saziv Parlamenta Federacije BiH koji je formiran nakon izbora održanih u oktobru 2018. svoju Parlamentarnu komisiju za reviziju imenovao je i njenu konstitutivnu sjednicu održao tek u septembru 2020. Dakle, skoro dvije godine nakon izbora. A s obzirom da je prethodni saziv (2014.-2018.) posljednju sjednicu te komisije održao u februru 2018. znači da ta komisija nije radila više od dvije i po godine.
Radi se o jednoj od posljedica korištenja blokade rada Parlamenta kao sredstva političke borbe, koja je dovela i do skandala da taj parlament nikad nije implementirao rezultate izbora, odnosno formirao zvaničnu parlamentarnu većinu i izabrao vladu u skladu sa tim rezultatima.
No, dok Komisija nije radila, a samim tim ni Parlament razmatrao revizorske izvještaje (koje mu je ona trebala analizirati i poslati sa prijedlogom svojih zaključaka na usvajanje), Ured za reviziju je redovno izvršavao svoje obaveze i negdje upravo u tom periodu započeo dizanje produktivnosti koje će rezultirati 100-postotnim povećanjem obima provedenih finansijskih revizija, u svega 5 godina.
Tako da se na kraju, u samom startu svog rada ta komisija suočila sa nagomilanim rezultatom trogodišnjeg rada revizora – oko 250 izvještaja, od kojih je dobar broj njih, kao i rad revizora u tim godinama, bio potpuno obesmišljen i kroz parlamentarnu proceduru, naknadno, propušten tek zbog zakonske obaveze.
Da bi skandal bio veći, akteri vlasti (kakve takve) su bili svjesni onoga što rade, ali, “tradicionalno” nisu pokazivali nikakav osjećaj odgovornosti za uzrokovane posljedice. Pa je, tako, tadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i jedan od najodgovornijih za ovako dugu pauzu u radu Komisije za reviziju, izjavio da se radi o “radnom tijelu koje je neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema i samog instituta revizije”, pritom ne objašnjavajući kako je moguće da tako značajno tijelo (“neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema”) ne radi tako dugo. Niti kako je moguće da zbog toga niko ne osjeća odgovornost i ne podnosi ostavku, bar “iz moralnih razloga”.
Tada smo upozorili da…
“Posljedice ovako valikog kašnjenja nemoguće je amortizovati. Ono što bi trebalo u ovakvoj situaciji – a što je sa dosadašnjim iskustvom o radu naše vlasti teško povjerovati – je da se iz ovoga svega izvuku pouke i stvori mehanizam, pretočen u Zakon, koji će spriječiti ponavljanje ovakvog vakuuma u radu Komisije i Parlamenta u budućnosti. A uz to i ozbiljnije postaviti pitanje individualne odgovornosti i sankcija za greške i kršenja zakona ili neimplementiranje revizorskih preporuka.”
No, naravno da od toga ništa nije bilo. (Ne mogu EU i SAD naše političare da natjeraju da donesu pristojan zakon koji će onemogućavati i sankcionisati, a ne legalizovati i stimulisati, sukob interesa i zloupotrebu položaja i korupciju, da bi ih jedan portal, i bez mrkve i bez batine, naveo da stvore sistem koji će sprječavati blokade, od kojih oni, zapravo, žive).
Zato, čak umjesto pauze od jednog-dva mandata, već u ovom, prvom slijedećem, ponovo imamo blokadu rada Parlamenta i dugotrajni nerad Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju. (I mada su se uloge donekle promijenile i okolnosti izgledaju drugačije, glavni uzročnik blokade je isti).
Ovih se dana napunilo 16 mjeseci od kako je održana posljednja sjednica Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju.
I “pred zatvorenim vratima” Komisije već je preko dvije stotine izvještaja iz finansijskih revizija za 2021. i 2022., te iz revizija učinka o kojim su izvještaji objavljeni 2022. i 2023. A rad na novim izvještajima, po planu za 2024. je u toku, pa će, produžili se ova blokada, gomila od Komisije i Parlamenta nerazmatranih izvještaja nastaviti rasti.
Posebna šteta je što u aktuelnom sazivu, zbog nekonstituisanja Komisije, nisu održana javna saslušanja subjekata koji u provedenoj finansijskoj reviziji nisu dobili pozitivnu ocjenu. A što je u zadnje dvije godine mandata prethodnog saziva bio možda najzanimljiviji “proizvod” ne samo Federalnog, nego parlamenata u BiH uopšte. Ostvaren, doduše, “na guranje” iz nevladinog sektora. Ali to uspjeh tih saslušanja (koja su, bez obzira na opstrukcije iz Vlade, pa i unutar same Komisije, u svojim najboljim momentima predstavljala najsvjetliju tačku političkog života zemlje) ne umanjuje.
(N.N., Revizije info)
