U srijedu i četvrtak, 09. i 10. marta 2022. godine bi se, prema najavi, trebala održati 30. redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH.
Na toj sjednici pred poslanicima bi se konačno trebao naći, kao jedna od posljednjih tačaka relativno obimnog dnevnog reda – Izvještaj Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju o revizorskim izvještajima revidiranih subjekata i korisnika Budžeta Federacije BiH za 2020. godinu.
Dakle, tek u martu 2022. godine, Parlament će razmatrati rezultate finansijske revizije za 2020. godinu, koju je proveo Ured za reviziju institucija u FBiH.
Rezultat je to, prije svega, poslužimo se eufemizmom – “isuviše opuštenog načina i tempa rada” Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju, koja je saslušanja revidiranih subjekata koji nisu dobili pozitivnu ocjenu za jednu ili obje komponente finansijske revizije, razvukla od 13. jula do 22. decembra 2021. godine, a zaključke sa tih saslušanja sumirala i izvještaj za Parlament usvojila tek 28. januara 2022.
Iako su sama saslušanja, zahvaljujući manjem broju posvećenih članova Komisije i predstavnicima Ureda za reviziju, i pored opstrukcija od strane Vlade, tj. njenih ministara, opravdala svoje postojanje i ukazala na svoj potencijalni značaj, sve je to trebalo biti završeno mnogo ranije, u novembru. I uticati na sam Budžet za 2022. Koji je, takođe trebao(!) biti usvojen do kraja godine. Ali…
Još je taj proces, kao i revizija sama, nedovoljno ozbiljno tretiran, i pored toga što je pretprošle godine proslavljena dvadeseta godišnjica rada ureda za reviziju. Jos uvijek postoji i neshvatanje ciljeva i svoje uloge u njihovom postizanju, kod institucija koje Uredu za reviziju treba da pruže podršku, kako bi revizorske preporuke bile implementirane u znatno većem obimu od dosadašnjeg prilično skromnog.
Ono što posebno treba istaći, u formi i kritike i upozorenja i prepuruke za naredni period je da nije postojao nikakav razlog da se zaključci sa u julu završenih saslušanja, institucija iz “obaveznog godišnjeg paketa” finansijsklih revizija (Parlament, Predsjednik i 2 potpredsjednika, Generalni sekretarijat Vlade i 12 od ukupno 16 ministarstava), kao posebno značajni, ne upute Parlamentu zasebno, odmah po održanju ovih saslušanja. Umjesto da čekaju više od pola godine da dođu na dnevni red Parlamenta, sa svim ostalim.
Tim prije što su izvještaji o radu ovih institucija sadržavali i dragocjeni osvrt na neke mjere Vlade u pandemiji i što su izazvali skandalozno ponašanje Vlade i njen atak na nezavisnost Ureda za reviziju, te ignorisanje saslušanja od čelnih ljudi ministarstava, što je sve zahtjevalo brz i rezolutan odgovor Parlamenta. Koji je, na žalost, izostao.
(N.N., Revizije info)
