Osim 55 izvještaja o provedenoj finansijskoj reviziji za prethodnu godinu, od 69 koliko je ukupno planirano za realizaciju u 2020. godini, Glavna služba za reviziju javnog sektora RS do sada je, u ovoj godini, objavila i 6 izveštaja o provedenim revizijama učinka (računajući i izvještaj o naknadnom pregledu preporuka datih za jednu reviziju učinka provedenu 2015. godine).
Jedan od posljednjih objavljenih izvještaja, iz ove kategorije, je izvještaj o reviziji učinka na temu “Funkcionisanje sistema zaštite životne sredine”, čiji je cilj bio dati odgovor na pitanje kako funkcioniše sistem zaštite životne sredine, posmatrano kroz primjenu osnovnih upravljačkih mehanizama u institucijama sistema i stepen njihove povezanosti i integrisanosti.
Revizijom, koja obuhvata period od 2013. do 2019. godine, i koju je proveo tim u sastavu Rosa Umićević i Angelika Kos, analiziran je rad nadležnih institucija sistema sa republičkog nivoa, uključujući više ministarstava, upravnih organizacija i upravljača zaštićenim područjima i lokalni nivo vlasti uključujući gradske ili opštinske uprave i upravljače zaštićenim područjima.
Nalazi revizije, navedeni u objavljenom izvještaju, pokazuju da su u funkcionisanju sistema zaštite životne sredine prisutni brojni problem. Između ostalog, problem odgovarajuće primjene raspoloživih upravljačkih instrumenata i integrisanosti sistema po njegovim elementima.
Revizori su, naime, utvrdili da je planiranje zaštite životne sredine na nivou Republičke uprave vršeno tek djelimično, samo za jedan dio elemenata životne sredine i samo u određenim dijelovima ukupno posmatranog perioda 2013-2019.
Krajem 2019. godine na republičkom nivou postojala su tri važeća strateška dokumenta iz oblasti zaštite životne sredine, od ukupno osam, za koje postoji obaveza donošenja.
Ispitivanja revizije pokazuju da većini institucija sistema, nadležnih za određeni segment zaštite životne sredine, nisu poznate osnovne informacije o stanju planiranja i planskih dokumenata u toj oblasti, a za koje je nadležna neka druga od institucija povezanih u sistem.
Istovremeno odgovori ovih institucija pokazuju da izrada svih strateških planskih akata u jedinstvenom sistemu zaštite životne sredine i redosljed u njihovoj pripremi i donošenju ima značajan ili ključan uticaj na efikasnost i kvalitet izrade svakog pojedinačnog akta, bilo na republičkom ili lokalnom nivou. Pri tome, najveći uticaj na kvalitet i efikasnost izrade strateških dokumenata za pojedine elemente životne sredine ima Strategija zaštite životne sredine, njeno postojanje i njen sadržaj sa definisanim prioritetima u ukupnom sistemu zaštite i oblicima međuuticaja i integrisanosti.
Strategija zaštite vazduha je usvojena 2011. godine ali bez akcionog plana za njeno provođenje. Definisanost ciljeva, mjera i aktivnosti u ovom dokumentu time nije upotpunjena i konkretizovana. Između ostalog, nedostajućim akcionim planom je trebalo da se definišu rokovi za određene mjere i aktivnosti, nosioci aktivnosti, odgovorne institucije, potrebni resursi i izvori njihovog finansiranja. Nedostatkom takvih elemenata je na samom početku izostala adekvatna podloga za uspješnu realizaciju navedene strategije, a nalazi revizije su to potvrdili, uz evidentnost većeg broja nedostataka i prepreka. Strategijom zaštite prirode usvojenom 2011. godine, je kao jedan od prioritetnih ciljeva naglašeno smanjenje efekata zagađenja životne sredine na biodiverzitet i gubitak staništa. U oblasti biodiverziteta, odnosno zaštite prirode jedan od ključnih indikatora za praćenje stanja je broj proglašenih zaštićenih područja. U tom smislu je ovim dokumentom, a pozivajući se na važeći dokument prostornog planiranja, projektovano da će se na cjelokupnoj teritoriji Republike Srpske zaštititi oko 15% teritorije. Ispitivanja revizije pokazuju da je do kraja 2019. godine zaštićeno 1,3% teritorije Republike Srpske, što ukazuje na probleme u realizaciji definisanih ciljeva.
Izvještaje o stanju životne sredine i o realizaciji usvojenih planskih akata u toj oblasti nadležne institucije su podnosile djelimično i povremeno.
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, u čijoj je nadležnosti integrisanost sistema zaštite životne sredine, vršilo je prikupljanje informacija i njihovu analizu i upućivalo ih na više raznih adresa, najčešće u okviru međunarodnih projekata za oblast zaštite životne sredine u Bosni i Hercegovini.
Međutim, podaci ukazuju na izostanak prakse izvještavanja Narodne skupštine Republike Srpske kada je pitanju stanje životne sredine u cjelini a i kada je u pitanju zaštita pojedinih elemenata životne sredine, pa i onih za koje su usvajane strategije zaštite. U takvim okolnostima postojala je obaveza Vlade da podnosi izvještaj o realizaciji usvojenih strategija svake tri godine ali ona nije izvršavana u očekivanom obimu i dinamici.
Revizija je zaključila da u sistemu zaštite životne sredine nije osigurana sveobuhvatnost ukupnog planiranja a u donošenju postojećih planskih dokumenata nedostaje primjena hijerarhije, redosljeda i integrisanosti i da postojeći obim i struktura izvještavanja ne osiguravaju jasnu i pouzdanu sliku stanja sistema i ne pružaju potrebnu osnovu za definisanje adekvatnih mjera i prioriteta u cilju poboljšanja stanja.
Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske, u izvještaju o ovoj reviziji učinka, dala je preporuke Vladi Republike Srpske, Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarsvo i ekologiju, jedinicama lokalne samouprave i zavodima nadležnim za ovu oblast, čija bi implementacija omogućila bolje funkcionisanje sistema i postizanje boljih rezultata u zaštiti životne sredine. I značajnijeg poboljšanja kvaliteta života građana.
(TH, Revizije.info)
