Juče, 18.06.2020., održana je vanredna sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, na kojoj su razmatrane informacije vezane za skandale sa nabavkom medicinske opreme za vrijeme pandemijske krize.
Usvojen je izvještaj Odbora za utvrđivanje činjenica o nabavci 100 respiratora uvezenih iz Kine, sačinjen na osnovu odgovora institucija kojima je Odbor prethodno uputio pitanja u vezi sa spornom nabavkom.
S druge strane, Dom naroda nije prihvatio Informaciju o mjerama Vlade Federacije BiH u vrijeme trajanja stanja nesreće uzrokovane epidemijom koronovirusa. A nije odobrena ni prateća Informacija o radu Federalne uprave civilne zaštite u navedenom periodu, kao ni Izvještaj o postupcima javnih nabavki, s naglaskom na nabavke medicinske opreme od 16. marta ove godine, kada je stanje nesreće proglašeno.
Takođe, nije prihvaćen ni zaključak predložen od delegata Senada Ahmetovića da Odbor za utvrđivanje činjenica o nabavci 100 respiratora iz Kine bude preimenovan u Odbor za provjeru javnih nabavki, kao i da mu bude produžen mandat do utvrđivanja svih činjenica vezanih za nabavku 100 respiratora.
Dom naroda je, na ovom zasjedanju, propustio da konstatuje i vlastitu odgovornost, odnosno odgovornost Parlamenta FBiH, za društveni okvir koji je, ako ne omogućio, a ono pogodovao neprihvatljivom i nezakonitom ponašanju institucija i pojedinaca u njima.
Ovdje se, prije svega, misli na činjenicu da zbog neodgovornog odnosa Parlamenta i njegovog rukovodstva, zajednička parlamentarna komisija odgovorna za reviziju oba doma Parlamenta FBiH ne radi već dvije godine i 4 mjeseca i da Federalni parlament nije razmatrao izvještaje Ureda za reviziju, o finansijskoj reviziji budžeta i institucija u FBiH, od 2017. naovamo. Čime se, zapravo, obesmišljava rad i društvena uloga revizora i zanemaruje jedan od najznačajnijih zadataka parlamenta – kontrola efikasnosti i zakonitosti trošenja državnog novca od strane državnih i javnih institucija.
A time se dodatno proširuje prostor za nekažnjeno kršenje zakona, i korupciju, unutar institucija vlasti ili onih koje bi one trebale da kontrolišu, na što je CCI upozoravao još sredinom prošle godine, akcentirajući: “Umjesto institucionalne borbe protiv korupcije i za uspostavu odgovorne i efikasne javne potrošnje, imamo na djelu, praktično, stumulisanje korupcije i neodgovornosti u trošenju javnog novca.”
Tako da je, zapravo, ono što nam se desilo – sav taj talas korupcijskih skandala, u prvoj ozbiljnoj prilici koja se ukazala – bilo i logično.
U ovom kontekstu podsjetimo i na izjavu šefa kluba poslanika SDP-a u Federalnom parlamentu, da su se neke stvari možda mogle i spriječiti, da je komisija za reviziju postojala i radila svoj posao, da se “ljudi možda ne bi opustili u toj mjeri u kojoj su se opustili i uradili ovo sto su uradili.”
Dodajmo još samo da se ne radi samo o Komisiji i nerazmatranju izvještaja Ureda za reviziju. Nego, prije svega, o kontinuiranom izostanku nužne podrške institucija sistema (prije svega Parlamenta, Vlade i tužilaštava) radu revizora i sankcionisanja nezakonitog ponašanja i ignorisanja revizorskih preporuka, datih u cilju popravljanja uočenih nepravilnosti i nezakonitosti.
Konstatujmo i da je Parlament, navodno zainteresovan da razotkrije sve detalje skandala sa nabavkama medicinske opreme koji potresaju Federaciju, propustio da iskoristi mogućnost koju mu daje Zakon o reviziji institucija u FBiH i da Uredu za reviziju naloži provođenje specijalne revizije koja bi dala detaljne odgovore na pitanja o zakonitosti poslovanja institucija u vrijeme proglašenog stanja nesreće zbog pandemije Corona virusa. I o efikasnosti i kvalitetu njihovog pružanja usluga građanima u takvoj situaciji. I preduzetim mjerama na zaštiti zdravlja i života građana.
Ostaje nam da se nadamo da će same revizorske institucije u BiH, slušajući i upute Međunarodne organizacije vrhovnih revizorskih institucija i Evropskog revizorskog suda, u svoj naredni plan (ako već ne vanredno) uvrstiti reviziju učinka koja bi dala odgovor na pitanje koliko su institucije sistema, u situaciji pandemijske krize, radile odgovorno, zakonito i u interesu građana. I da će taj odgovor biti sveobuhvatan, načinjen dogovorno, u okviru Koordinacionog odbora vrhovnih revizorskih institucija u BiH, odnosno da će “pokrivati” cijelu državu, sa identičnim nivoom profesionalnosti i kritičnosti prema svim uočenim nedostacima i nezakonitostima.
A valjda se i parlamenti, vlade i tužilaštva “probude”. Jer bez njihove reakcije, revizorski izvještaji, ma koliko dobri bili, odnosno, ma koliko stvarali uslove za pozitivne promjene u funkcionisanju institucija, ostaju tek “mrtvo slovo na papiru”.
(TH, revizije.info)
