Trgovinske sankcije dio su vanjske i sigurnosne politike EU-a. Međutim, za njihovu su provedbu u prvom redu zadužena nacionalna carinska tijela, zbog čega se EU primarno oslanja na njihove sustave kako bi ostvario konkretne ciljeve vanjske politike. Od veljače 2022. EU je Rusiji postupno nametnuo 21 paket sankcija kako bi ograničio njezinu trgovinu strateškom robom i time oslabio njezino ratno djelovanje. Zajedno s mjerama kojima se nastoji spriječiti da roba iz EU-a stigne u Rusiju preko zemalja izvan EU-a, riječ je o najdalekosežnijim mjerama ograničavanja koje je EU ikad dogovorio.
„Željeni učinak trgovinskih sankcija EU-a ostvarit će se ako ih sve države članice budu primjenjivale na ujednačen i koordiniran način”, izjavio je Mihails Kozlovs, član Suda koji je predvodio predmetnu reviziju. „Komisija je uložila velik trud u uspostavu potrebnog okvira i koordinaciju provedbe, ali učinak sankcija prigušen je zbog nejasnih pravila i nedostataka u izvršavanju, zbog čega ih je ujedno lakše zaobilaziti.”
Zahvaljujući sankcijama i mjerama protiv njihova zaobilaženja znatno je smanjena trgovina EU-a s Rusijom te je gotovo prekinut izravan izvoz ključnih vojnih proizvoda. Od 2022. trgovina između EU-a i Rusije strmoglavila se, no u određenoj mjeri i dalje se odvija, pri čemu je EU pao s prvog na treće mjesto najvećih ruskih trgovinskih partnera. Udio EU-a u ruskoj trgovini robom 2025. iznosio je otprilike 10 %, odnosno 58 milijardi eura, što je pad od više od tri četvrtine u usporedbi s 253 milijarde eura 2021. Prema procjenama iz srpnja 2026. gospodarski učinak ograničenja izvoza i zabrana koje se odnose na robu i tehnologiju iznosio je 49 milijardi eura, tj. 56 % izvoza EU-a u Rusiju prije 2022. Učinak na uvoz procijenjen je na oko 110 milijardi eura, tj. 75 % predratnog uvoza iz Rusije. Cjelokupno gledajući, sankcije EU-a u velikoj su mjeri bile djelotvorne u zaustavljanju izravnog izvoza robe koja je ruskoj vojsci najpotrebnija, uključujući proizvode visokog prioriteta i gospodarski kritičnu robu. Međutim, zaobilaženje sankcija preko zemalja izvan EU-a još uvijek se događa unatoč nizu mjera za suzbijanje tog problema.
Revizori su kritizirali nejasnoće u odredbama prava EU-a, za koje smatraju da dovode do operativnih izazova za carinska tijela. Zakonodavstvo u području carina i propisi o sankcijama ponekad sadržavaju različitu terminologiju, što otežava izvršavanje na terenu. Nadalje, mjere u vezi sa sankcijama ponekad su formulirane nejasno, što otvara vrata različitim tumačenjima u državama članicama kad je riječ o izuzećima. Tako se stvaraju prilike za „biranje najpovoljnije jurisdikcije”, tj. situacije u kojima poduzeća namjerno odabiru države članice s manje strogim kontrolama, čime se otvara put zaobilaženju sankcija. Revizori napominju da fleksibilan pristup osmišljavanju sankcija može olakšati postizanje dogovora država članica o njihovu nametanju, no kompromis je jasan: takav pristup može dovesti do neujednačene provedbe i povećanja rizika od iskorištavanja rupa u propisima u prekograničnim postupcima.
Komisija je uspostavila opsežne mehanizme za koordinaciju trgovinskih sankcija na razini država članica i sa zemljama izvan EU-a, kao i mehanizme za pružanje smjernica i praćenje provedbe. Međutim, njezine smjernice nisu pravno obvezujuće, čime se ostavlja prostor za neusklađene nacionalne prakse i moguće slučajeve nepridržavanja pravila. Nadalje, Komisija nema kriterije za procjenu ukupne djelotvornosti sankcija, zbog čega je teško utvrditi u kojoj mjeri one ostvaruju svoje ciljeve te jesu li potrebne dodatne sankcije.
(ERS, 10.11.2026. / Revizije info)
