4. novembra 2025. godine, u večernjim satima, izbio je požar u Doma penzionera u Tuzli, u kome je smrtno stradalo 15 korisnika usluga ove ustanove, dok je više od 30 osoba povrijeđeno (uključujući štićenike, radnike, vatrogasce i policajce).
Ova tragedija je konačno u fokus javnosti dovela problem koji se dugo vremena “meo pod tepih” – problem kvaliteta usluga i bezbjednosti u domovima u koji se smještaju starija lica.
„Akumulirano neadekvatno djelovanje u oblasti zbrinjavanja starijih lica u ustanovama, izostanak sveobuhvatnog i sistemskog pristupa, u skladu sa međunarodnim standardima, uz istovremeni porast potrebe za ovom uslugom, dovodi do kršenja prava ove populacije, ugrožavanja sigurnosti, te u nekim slučajevima zanemarivanja i zlostavljanja.” – ukazali su (naknadno) Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Konstatujući, pritom, da nadležni organi često nemaju potpune i ažurne evidencije o svim ustanovama koje pružaju smještaj starijim osobama, naročito kada je riječ o privatnim subjektima i oblicima zbrinjavanja koji ostaju na granici ili potpuno izvan formalnog sistema. “Postoje ustanove i objekti koji pružaju usluge smještaja, a da nisu dovoljno vidljivi u sistemu javnog nadzora i evidencija, što predstavlja dodatni razlog za zabrinutost.“, upozorili su.
S “malim zakašnjenjem” reagovali su i revizori. Kao što nam vlast redovno reaguje na posljedice a ne na uzroke problema u društvu, tako je i Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH tek nakon tragedije u Tuzli, u svoj plan revizija (za 2026.) ubacio reviziju učinka “Kvalitet usluga u domovima za starije osobe”. O kojoj je ovih dana, nakon njene finalizacije, objavio prateći izvještaj.
Revizijom su obuhvaćene aktivnosti preduzete u periodu od 2023. do 2025. godine u šest institucija: tri ministarstva nadležna za socijalna pitanja – iz Kantona Sarajevo, Tuzlanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona, te tri doma za starije osobe – KJU „Gerontološki centar”, „Centar za stara i iznemogla lica/osobe” Mostar i JU „Dom penzionera” Tuzla.
Rezultati revizije su naravno porazni.
“Riba smrdi od glave”. Pa je ključni nalaz revizora zapravo da nadležna ministarstva nisu izradila odgovarajuće strateške dokumente koji daju jasne smjernice za unapređenje ove oblasti, koja zbog trenda starenja stanovništva postaje sve relevantnija.
“Postojećim propisima nije sveobuhvatno uređena standardizacija usluga, a nisu uspostavljene ni potpune, ažurirane i javno dostupne evidencije i registri domova za starije osobe.”, navodi se u izvještaju.
I dodaje da iako domovi uglavnom osiguravaju osnovne uslove za smještaj, njegu i brigu o korisnicima, nalazi ukazuju na potrebu za sistemskim unapređenjem kvaliteta usluga. Konstatovani su nedostaci u kvalitetu prostora i opreme, posebno za korisnike s demencijom, za koje nisu osigurani adekvatni prostorni, organizacijski i terapijski uslovi.
Takođe, broj i struktura zaposlenih nisu prilagođeni rastućem broju korisnika kojima su potrebni intenzivna njega i stalni nadzor. U svim(!) domovima utvrđen je nedostatak pojedinih kategorija zdravstvenih radnika, naročito njegovatelja i fizioterapeuta, dok dodatne izazove predstavljaju dugotrajna bolovanja zaposlenih i organizacija rada u noćnim smjenama.
Čak ni one elementarne stvari nisu riješene na zadovoljavajućem nivou. Pa se u revizorskom izvještaju konstatuje da domovi ne prate sistematično nutritivni kvalitet obroka niti redovno ispituju zadovoljstvo korisnika ishranom, iako su korisnici ukazivali na potrebu za većom raznovrsnošću obroka i kvalitetnijim izborom namirnica.
Nedostaci su utvrđeni i u postupanju po pritužbama korisnika.
Pritom, svi utvrđeni nedostaci omogućeni su institucionalnim nehatom i neodgovornošću.
Stručni nadzor u domovima, naime, ne provodi se redovno i dosljedno, a pojedina ministarstva ga ne provode uopšte. A tamo gdje se provodi, nema sveobuhvatne procjene kvaliteta usluga i stručnog rada, zbog čega postoji rizik da nepravilnosti i nedostaci ne budu blagovremeno otkriveni i otklonjeni.
I zbog čega i dolazi do tragedija.
Ali, tragedije, koje se povremeno dešavaju samo su vrh ledenog brijega nesređenosti stanja u ovom sektoru. I lošeg odnosa društva i države prema starima. Čega je ignorisanje stanja u domovima za stara lica samo logična posljedica.
S tim u vezi, Ombudsmeni za ljudska prava BiH pozvali su, nedavno, nadležne organe da u okviru svojih nadležnosti preduzmu hitne, konkretne i koordinirane mjere usmjerene na otklanjanje utvrđenih slabosti. Posebno su pozvali nadležne organe u Tuzlanskom kantonu da ovo pitanje tretiraju prioritetnim, kako bi se osigurao potpuni nadzor nad uspostavljenim ustanovama s fokusom na ustanove koje nisu registrovane.
A Federalni revizori su konstatovali da je unapređenje kvaliteta usluga u domovima za starije osobe važno za osiguranje odgovarajuće socijalne zaštite, prava i dostojanstva korisnika. I da ono, istovremeno, doprinosi ostvarivanju principa „niko ne smije biti zapostavljen“, jednog od ključnih načela Ciljeva održivog razvoja UN-a.”.
(N.N., Revizije info & Odgovorno)
