U BiH se prihodima države od koncesija, kao i bilo čim ozbiljnim uostalom, ne bavi vlast nego nevladine organizacije i formalna i neformalna udruženja građana, te, revizori. Iako izgleda apsurdno, za zemlju u statusu “zarobljene države” kojom vlada kriminogena u korupciju ogrezla politička mafija, je zapravo normalno. Jer nije da prihoda od koncesija nema, nego se oni umjesto u državnu kasu slivaju u privatne džepove.
Zašto bi, inače, vlast poznata po pohlepi, tolerisala neplaćanje koncesionih naknada ili njihovo plaćanje u minimalnom iznosu? Zašto bi “ratovala” sa nevladinim organizacijama, uporno ignorišući interese građana, a radeći u interesu investitora, čak i u situacijama kad je očito da dodjeljivanje koncesija proizvodi samo štetu i po prirodu i po zajednicu?
Krajem prošle godine Transparency International objavio je podatak da je naplata koncesionih naknada u 2024. godini pala za 17%, te da brojni koncesionari, koji eksploatišu značajne prirodne resurse, izbjegavaju plaćanje ionako malih obaveza prema državi i duguju milione KM. A da, pritom, značajan broj organa vlasti odbija dostaviti podatke o uplatama koncesionara ili dostavlja samo djelimične informacije, što, prema TI-u, “otvara ogroman prostor za korupciju”.
Uostalom, zašto bi iko iole normalan, ko ne krši zakon i nema koruptivne interese u tome, krio podatke o koncesijama i prihodima o njima? I tolerisao neplaćanje koncesionih naknada?
TI BiH navodi da je i ranije podnosio krivične prijave protiv odgovornih osoba u nadležnim ministarstvima koji su izbjegavali pokretati sudske sporove i postupke prinudne naplate, čime su nanijeli štetu državi.
A posebno upozorava na problem tolerisanja od strane vlasti eksploatacije prirodnih bogatstava bez zaključenih ugovora o koncesiji. I nesrazmjer između visine koncesionih naknada i profita koji se ostvaruje eksploatacijom zahvaljujući tim koncesijama.
Koncesijama se u prethodnoj godini bavio i Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH, objavivši na samom kraju godine izvještaj o provedenoj reviziji učinka “Upravljanje koncesijama za eksploataciju nemetalnih mineralnih sirovina”.
Rezultat ove revizije, čiji je cilj bio ispitati efikasnost upravljanja koncesijama za eksploataciju jednog od najznačajnijih prirodnih resursa u FBiH, u dijelu planiranja, transparentnosti, dodjele i nadzora, očekivano je krajnje poražavajući.
Utvrđeno je da nadležne institucije nisu osigurale elementarne preduslove za efikasno upravljanje koncesijama za nemetalne mineralne sirovine. Većina kantona nije donijela ni strateške dokumente u ovoj oblasti. Federalna strategija i Plan upravljanja mineralnim sirovinama još nisu doneseni, iako je to zakonski trebalo biti urađeno prije 13 godina.
Koncesije za nemetalne mineralne sirovine se tako dodjeljuju bez sistemskog planiranja, strateških prioriteta i suštinske usklađenosti s prostornim planovima. Studije opravdanosti koncesije izrađuju koncesionari, a uključivanje lokalnih zajednica i šire javnosti u planiranje koncesija je nedovoljno.
Pritom, proces dodjele koncesija zasniva se na samoinicijativnim ponudama, što smanjuje transparentnost i onemogućava ravnopravno učešće zainteresovanih ponuđača. Kriteriji za dodjelu koncesija u većini kantona nisu u potpunosti transparentni, jasni i mjerljivi.
Ministarstva privrede, vlade, komisije za koncesije proces planiranja i dodjele koncesija za nemetalne mineralne sirovine provode bez donošenja godišnjih ili višegodišnjih planova. Iako adekvatno planiranje predstavlja osnovni i neophodni element efikasnog i odgovornog upravljanja koncesijama. (A njegov izostanak osnovni i neophodni element za korupciju.)
Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu zahvaćenom koncesijama nije adekvatno riješeno prije dodjele koncesija. Također, većina koncesija dodijeljena je na državnom zemljištu, a nadležne institucije nisu poduzimale posebne mjere u vezi s Odlukom Ustavnog suda br. U-3/24, što povećava rizik od pravnih nesigurnosti i ugrožavanja javnog interesa.
Koncesori ne izrađuju vlastite studije opravdanosti, već se oslanjaju na studije koje izrađuju investitori. U revidiranom periodu sve su studije i analize o opravdanosti koncesije izrađivali koncesionari jer su svi postupci pokrenuti na osnovu zahtjeva privatnih investitora.
Provjere nadležnih institucija uglavnom su formalne i izostaje objektivno dokumentovanje tehničkih, ekonomskih i ekoloških uslova koje opravdavaju dodjelu koncesija.
Revizori su posebno naglasili da nadzor nad koncesijama nije u potpunosti osiguran. Da se uglavnom fokusira na praćenje finansijskih obaveza koncesionara, dok se ispunjavanje obaveza u pogledu investiranja, novog zapošljavanja, zaštite okoliša ne nadzire dosljedno. Nije uspostavljen proaktivan pristup u otkrivanju nelegalne eksploatacije nemetalnih mineralnih sirovina, koji bi omogućio pravovremeno identifikovanje rizičnih lokacija i izvršilaca i efikasno reagovanje
Nije osiguran ni efikasan nadzor nad primjenom mjera za ublažavanje negativnih uticaja na okoliš, jer mehanizmi kao što su okolinske dozvole, monitoring i inspekcijski nadzor ne funkcionišu u potpunosti. Povremeno i nedosljedno sankcionisanje, nedostatak sistemskog planiranja nadzora i izuzimanje kamenoloma iz režima okolišnih dozvola dovode do toga da značajan broj koncesionara ne provodi mjere zaštite, čime se ugrožava zaštita okoliša i zdravlje ljudi.
Uključivanje lokalnih zajednica, nevladinih organizacija i šire javnosti u planiranje koncesija je nedovoljno ili formalno. U većini kantona konsultacije se svode na administrativni korak pribavljanja saglasnosti JLS, bez stvarnog uticaja na odluke o koncesijama. Nedostatak sistemskog uključivanja povećava rizik od donošenja odluka koje ne odgovaraju potrebama lokalnih zajednica.
Nelegalna eksploatacija se najčešće utvrđuje tokom redovnog inspekcijskog nadzora kod postojećih koncesionara, a nelegalnost se najčešće odnosi na odstupanje od koncesionog ugovora, izlazak iz eksploatacionog polja, eksploataciju bez zakonom propisanih odobrenja i dr. Ciljani nadzor radi otkrivanja „novih“ lokacija na kojima se vrši eksploatacija se ne planira niti provodi na kontinuiranoj osnovi. Otkrivanje ovakve vrste nelegalne eksploatacije se najčešće vrši ad hoc, na osnovu prijava građana, nevladinih organizacija i sl. Međutim, ove prijave su rijetke i nedovoljne kako bi osigurale sistemsko otkrivanje i sprečavanje nelegalne eksploatacije.
Kao što već rekosmo: rezultat revizije je porazan. No još poraznije je što će ova revizija ostati bez ikakvog efekta u institucijama zbog kojih je, zapravo, napravljena. Ni Parlament, ni Vlada – sudeći po dosadašnjoj praksi – neće se ni osvrnuti na nju.
(N.N., Revizije info & Odgovorno)
