EU je ostvario napredak u smanjivanju emisija stakleničkih plinova. Međutim, to nije slučaj u prometnom sektoru, u kojem nastaje otprilike četvrtina svih emisija stakleničkih plinova u Europi, a polovica tih emisija dolazi samo iz osobnih automobila. Iako su se standardi za ispitivanje od 2010-ih postrožili, revizori Suda utvrdili su da se stvarne emisije iz konvencionalnih automobila – koji i dalje čine gotovo tri četvrtine novoregistriranih vozila – posljednjih 12 godina nisu bitno smanjile. Iako su motori postali učinkovitiji, masa automobila povećala se u prosjeku za oko 10 % i motori moraju biti oko 25 % snažniji za pokretanje te mase. Osim toga, revizori su utvrdili da se hibridni automobili na punjenje, na koje se nekad gledalo kao na elegantno rješenje za prijelaz s tradicionalnih na električna vozila, i dalje kategoriziraju kao automobili s „niskom razinom emisija”, iako razlika između emisija u laboratoriju i stvarnih emisija u prosjeku iznosi 250 %.
Alternativna goriva, kao što su biogoriva, e-goriva ili vodik, često se navode kao moguća zamjena za benzin i dizel. Međutim, u izvješću revizora Suda o biogorivima istaknuto je da ne postoji jasan i stabilan plan za rješavanje dugoročnih problema u tom sektoru, odnosno količine dostupnog goriva, troškova i održivosti biogoriva. Kao prvo, količina biomase za biogoriva koju EU proizvodi nije dovoljna za pružanje ozbiljne alternative tradicionalnim fosilnim gorivima. Osim toga, uvoženje biomase iz trećih zemalja u suprotnosti je s ciljem strateške neovisnosti u energetskom sektoru. Kao drugo, dijelom zbog problema s potražnjom, revizori su zaključili da biogoriva još nisu gospodarski konkurentna. Naposljetku, revizori su utvrdili da se održivost biogoriva precjenjuje. Za biogoriva se upotrebljavaju sirovine čija proizvodnja može biti štetna za ekosustave, bioraznolikost, tlo i vode, što otvara etička pitanja o tome što ima relativnu prednost – proizvodnja goriva ili hrane?
Budući da se emisije CO2 iz motora s unutarnjim izgaranjem nisu smanjile ili se ne mogu smanjiti, električna vozila na baterije čine se jedinom izvedivom alternativom. Međutim, revizori su utvrdili da europski sektor baterija zaostaje za globalnim konkurentima, čime bi se moglo kočiti dostizanje maksimalnog kapaciteta domaće proizvodnje. Na Europu otpada manje od 10 % svjetske proizvodnje baterija, a većinu tog udjela zauzimaju poduzeća koja potječu izvan Europe. Na svjetskoj razini Kina zauzima golem udio od 76 %. Posebna je prepreka rastu sektora baterija u EU-u ogromno oslanjanje na uvoz sirovina iz trećih zemalja s kojima EU nije sklopio odgovarajuće trgovinske sporazume. Time se ugrožava strateška autonomija Europe. Naposljetku, svemu tome potrebno je pridodati i društvene i okolišne uvjete u kojima se te sirovine dobivaju.
Osim toga, revizori Suda istaknuli su da je unatoč znatnom iznosu javne potpore trošak baterija proizvedenih u EU-u i dalje mnogo veći od očekivanog. To neizbježno utječe na konkurentnost tih baterija u odnosu na druge aktere na svjetskoj razini te bi ujedno moglo značiti da si velik dio stanovništva ne može priuštiti europska električna vozila. Od objave tog izvješća prodaja e-automobila u Europi naizgled je znatno porasla (1,5 milijuna registracija prošle godine, odnosno svako sedmo novoregistrirano vozilo). Međutim, nedavne studije pokazuju da se radilo o javno subvencioniranoj kupnji i da je većinom riječ o automobilima u cjenovnom rangu iznad 30 000 eura. Takva je cijena najvećim dijelom uzrokovana baterijama, koje u Europi u prosjeku mogu koštati 15 000 eura. Ukratko, ako kapacitet i konkurentnost EU-a ne zabilježe znatan porast, postoji rizik od toga da će se „revolucija električnih automobila” u Europi oslanjati na uvoz i da će u konačnici biti štetna za europsku automobilsku industriju i više od 3 milijuna radnih mjesta u proizvodnji u tom sektoru.
Elektromobilnost zahtijeva i dovoljno infrastrukture za punjenje. Međutim, u izvješću iz 2021. o infrastrukturi za punjenje u EU-u revizori Suda utvrdili su da, unatoč uspjesima kao što je promicanje zajedničkog standarda EU-a za priključke za punjenje električnih vozila, i dalje postoje mnoge prepreke putovanju EU-om u električnom vozilu. Kao prvo, u Europi nema dovoljno mjesta za punjenje te je njihov broj u vrijeme revizije bio znatno manji od ciljne vrijednosti od 1 milijuna takvih mjesta do 2025. Kao drugo, dostupnost javnih punionica znatno se razlikuje među zemljama. Konačno, revizori su istaknuli da je, u nedostatku informacija u stvarnom vremenu i usklađenog sustava plaćanja, putovanje Europom u električnom automobilu i dalje sve samo ne jednostavno.
(ERS, 26.04.2024. / Revizije info)
