U rubrici Podsjećanja... tekst Almira Muhamedbegovića, objavljen u avgustu 2020., na portalu NOMAD.
Zakon kao stalna prijetnja Uredu za reviziju
Revizija državnih institucija i preduzeća pod državnom upravom je u ustavima svih zemalja članica Evropske unije, kao i u ustavima zemalja iz našeg okruženja, ustanovljena kao nestranački i nezavisni mehanizam kontrole potrošnje novca koji je država uzela od građana i pretvorila u svoje budžete. Sa stanovišta očuvanja nezavisnosti tijela koja vrše revizije i njihove zaštite od vanjskih uticaja, rješenje koje putem ustava propisuje poziciju revizorskih institucija je zdravorazumsko. A tamo gdje prestaje zdrav razum, tu počinje kriminogena praksa oligarha Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina je jedina zemlja regije u kojoj pozicija tijela koja nadgledaju kako država, njeni entiteti, te pripadajuće institucije i javna preduzeća troše novac, nisu određene ustavom. Umjesto da bude ustavna kategorija, pozicije državne i entitetskih revizorskih institucija, u našoj zemlji su određene posebnim zakonima. Teško je povjerovati da se radi o slučajnosti, s obzirom da je vlast svjesna da, za razliku od ustava, sve zakone, lako može mijenjati putem nadmoćne parlamentarne većine. Zbog ove stalne mogućnosti izmjene zakona, položaji državnog i entitetskih ureda za reviziju institucija su pod očitim pritiskom zakonodavne vlasti, i pod stalnim pritiscima koje narušavaju nezavisnost ovih tijela.
Zakonom o reviziji institucija u Federaciji BiH (dalje: Zakon) iz 2006. godine Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH (dalje: Ured za reviziju) je definisan kao vrhovno i stranački neovisno tijelo zaduženo za financijsku reviziju, reviziju učinka i druge specifične revizije institucija u Federciji BiH.
Teška pitanja o upravljanju našim novcem
Koristeći međunarodno prihvaćene INTOSAI revizione standarde, Ured za reviziju, između ostalog, provjerava, da li institucije, javna preduzeća, ustanove i sve druge organizacije iza kojih stoji Federacija BiH zakonito troše novac, koji im je budžetom dat na raspolaganje. Nakon što to učini, Ured za reviziju sačinjava izvještaj o obavljenoj reviziji sa mišljenjem i preporukama, koji dostavlja Vladi FBiH, revidiranoj instituciji, te Parlamentarnoj komisiji za reviziju. Prema Zakonu o reviziji, ukoliko su pri pregledu, uočene nezakonitosti koje ukazuju na postojanje ozbiljnih kršenja zakona, Ured ovaj izvještaj dostavlja i nadležnom tužilaštvu, nakon čega izvještaj objavljuje na svojoj web stranici čime postaje dostupan i javnosti.
Da li odgovorna lica u institucijama i javnim preduzećima koriste sredstva za tačno određene namjene? Da li su „odgovorna lica“ u javnim preduzećima zaista odgovorna? Da li javna preduzeća posluju pozitivno ili (najčešće zbog lopovluka i nesposobnosti svojih direktora – op.a.) prave enormne gubitke? Da li se redovno i na vrijeme plaćaju porezi i doprinosi za radnike? Da li se mnogobrojne, stotinama miliona KM teške, javne nabavke, financirane iz budžeta, vrše u skladu sa zakonom? Na koji način i po kojim kriterijima se novac iz budžeta ministarstava dodjeljuje? Da li ministarstva na federalnom i kantonalnom nivou, koja bespovratno dodjeljuju velike iznose javnim i privatnim preduzećima, pa i pojedincima, to rade po jasno definisanim kriterijima? Da li vlade i nadležna ministarstva kontrolišu šta se s tim novcem kasnije dešava? Da li tako potrošeni novac postiže željene ciljeve? Da li je upravljanje javnim dobrom transparentno i vođeno javnim interesima? Da li su u institucijama i javnim preduzećima uspostavljeni efikasni sistemi unutarnjih kontrola? Konačno, da li građani imaju korist od tako potrošenog novca, a koji je povjeren vlasti na upravljanje?
Na navedena i druga pitanja Ured za reviziju institucija FBiH pokušava dati odgovore tokom revizija. I naravno da bi za ove odgovore, u demokratskom društvu, trebali biti zainteresovani građani, jer se najvećim dijelom radi o novcu uzetom upravo od njih. U svojim izvještajima revizori daju mišljenja kategorisana kao „pozitivna“, „negativna“ ili „sa rezervom“. Negativno i mišljenje sa rezervom su klasifikacije koje su uslovljene težinom uočenih kršenja zakona pri obavljanju revizije. Potom revizori daju „preporuke“ kako bi se uočene „nepravilnosti“ otklonile. Ono što u ovom slučaju uznemiruje zdrav razum je i iritantna činjenica da se iza pomenutog eufemizma „nepravilnosti“, namjerno ili ne, često krije teški financijski kriminal pod sponzorstvom kleptomanske vlasti. Mada takve ne postoje, revizorske preporuke poput: „uhapsite direktora kriminalca“, „pokrenite istragu“, „pripremite optužnicu“, „smijenite štetočinu“ u ovom slučaju bi zasigurno više odgovarale.
Iako u slučajevima „postojanja indicija o ozbiljnom kršenju zakona“ (ispada da postoji i „neozbiljno kršenje zakona“) Ured za reviziju dostavlja izvještaje nadležnim tužilaštvima, ova institucija, iz nekog razloga, uporno propušta da ispuni svoju obavezu, a koja proističe iz jednog drugog federalnog zakona, Zakona o krivičnom postupku FBIH, odnosno njegovog člana 229, stav (2). Radi se o obavezi podnošenja krivične prijave u slučaju očitog učinjenja krivičnog djela:
“Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.“
NOMAD je 11. augusta ove godine dostavio dopis sa pitanjima Uredu za reviziju. Jedno od pitanja je bilo i o tome da li je Ured ikada prijavio nadležnom tužilaštvu krivična djela direktora institucija i javnih preduzeća u FBiH koje su bile predmetom revizije. Ni nakon 16 dana i naših dopisa i poziva, osim obećanja, odgovore nismo dobili.
Nemoguća misija Ureda za reviziju
Prema Zakonu, Ured za reviziju jednom godišnje vrši pregled korištenja („izvršenja“) budžeta sljedećih institucija: Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i njenih 16 ministarstava, oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH. U skladu sa godišnjim planom revizija, a koji izrađuju generalni revizor i njegov zamjenik, Ured za reviziju pregleda i sve javne fondove, zavode i agencije na federalnom nivou. Budžeti svih pomenutih institucija čine Budžet Federacije BiH. Od ovog novca, veoma lagodno, potpuno izolovani od realnosektorskih problema, kakvi su mizerne plate i rad bez radnog vremena, živi ukupno 61 „subjekt“, uživajući platu i sigurnost ranog mjesta o čemu velika većina građana može samo sanjati.
Ured za reviziju kontroliše trošenje budžeta skupština i vlada deset kantona i ostalih budžetskih korisnika koji se finansiraju iz budžeta kantona FBiH – ukupno 912 . Na listi proždrljivaca para građana, koje revidira Ured za reviziju je i 79 općina i 16 gradova u FBiH. Dodamo li ovdje i vanbudžetske fondove/zavode/agencije/javne ustanove (na nivou FBiH, kantona, općina) doći ćemo do broja od čak 576 subjekata . Ured revidira i trošenje novca u preduzećima u kojima FBiH ima većinski vlasnički udjel (50% plus jednu dionicu ili više). Ovakvih preduzeća na nivou FBiH, kantona i općina je 377 .
Tu su i javna preduzeća koja posljednjih 28 godina funkcionišu na principima gigantskih stranačkih kasa razgrabljenih u vidu postizbornog plijena. Ovdje spomenimo samo neke od tih kleptokratsko-klijentilističkih talaca. Prije svih tu su dva monopolska telekoma koji zbog korupcije i neznanja odgovornih lica redovno i sve brže gube na vrijednosti. Dvije javne elektroprivrede koje uprkos upozorenjima Energetske zajednice, financijski nikad nisu raspetljane. Ekonomsko dubiozni i nikad restruktuirani Rudnici uglja u FBiH koji za poreze duguju preko 800 miliona KM. Među pomenute stranačke gutače naših para spadaju i JP Željeznice FBiH, JP Autoceste Federacije, JP Ceste Federacije. Spomenimo i višedecenijsko leglo kriminala i nezamislivih financijskih dugova, JKP GRAS. Tu je i velom „vojne“, a ustvari političko-krimogene tajne, obavijena netransparentna namjenska industrija (6 fabrika) u Federaciji BiH.
Ured za reviziju nadgleda i korupcijom i lošim upravljanjem opterećene javne zdravstvene ustanove: univerzitetsko-kliničke centre, kantonalne i općinske bolnice, domove zdravlja. Ukupno radi se o 2.006 subjekata koje bi trebao kontrolisati Ured za reviziju. Da li se radi o nemogućoj misiji?
Desetine milijardi KM pod šapom partikratije
Zbog aljkave i netransparentne zvanične statistike, teško je tačno izračunati sa kolikim novcem raspolažu svi nabrojani subjekti. Prema izjavi Dževada Nekića, generalnog revizora federalnog Ureda za reviziju (TVSA, juni 2020) budžeti ovih subjekata čine oko 65% ukupne bruto potrošnje u Federaciji BiH.
Pod izgovorom borbe protiv pandemije, samo za ovu 2020. godinu Vlada FBiH je odobrila rekordni rebalansiran budžet Federacije u iznosu od 5,505 milijardi KM. Budžeti deset kantona, svih općina i gradova u FBiH procjenjuju se ukupno na oko 5 milijardi KM. Zavod zdravstvenog osiguranja planira godišnji budžet od preko 1,8 milijardi KM, a za stavku „osiguranje od nezaposlenosti“ Federalni zavod za zapošljavanje planira oko 180 miliona KM. Navedeni budžetski korisnici godišnje raspolažu ukupno sa više od 12,3 milijardi KM.
Dodamo li ovdje ranije pobrojane telekome, elektroprivrede, rudnike, namjensku industriju, grantove i zajmove koje država dobije i podijeli entitetima, ustanove zdravstvenog sektora na entitetskom, kantonalnom i općinskom nivou, ovaj iznos se višestruko uvećava. Koliko iznosi ukupni budžet svih 2.006 subjekata koje treba kontrolisati Ured za reviziju? NOMAD je ovo pitanje postavio u pomenutom dopisu od 11. augusta 2020. Do trenutka objave ovog članka, nismo dobili odgovor.
Upravo u kontroli nad ovim novcem (putem stranačkih instaliranih direktora, upravnih i nadzornih odbora) leži prava moć partija na vlasti. Shodno tome, logično je da partikratijska hobotnica, ne želi da ikome, van pripadajućeg joj koruptivnog kruga, polaže račune o tokovima novca, čini sve da mrak u kome se taj novac krčmi ostane van domašaja svjetla transparentnosti i zakonske kontrole. Stoga je i razumljivo zašto organizovani državni kriminal koji uporno i beskrupulozno krade javno dobro, rad i aktivnosti Ureda za reviziju vidi kao remetilački faktor u mirnoj kleptokratskoj močvari.
Godišnja učinkovitost od oko 4%
Diplomirani ekonomista 59-godišnji Dževad Nekić je izabran za generalnog revizora Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH 2016. godine. Na tom mjestu Nekić je naslijedio Ibrahima Okanovića koji je ovu dužnost obavljao punih 16 godina, od 2000. do 2016. godine. Prije nego što je 2016. godine Nekić započeo svoj 7-godišnji mandat, Ured za reviziju je imao učinak od oko 50 revizija na godišnjem nivou.
Prema izjavi Nekića (N1, maj 2020), broj obavljenih revizija Ureda na godišnjem nivou treba biti 93. Uprkos ovom povećanju od 80%, s obzirom na ukupan broj od 2.006 subjekata koji podliježu reviziji, broj godišnje kontorlisanih subjekata je i dalje zabrinjavajuće mali, skoro zanemariv. Trenutno, na godišnjem nivou Ured za reviziju izvrši kontrolu svega 4% subjekata. Ako bi ostao na sadašnjem učinku, to bi značilo da bi Uredu za reviziju trebale skoro 22 godine da revidira svih 2.006 subjekata. 21 godinu, po navedenoj računici, subjekti bi bili van nadzora. Konzervativna procjena je da u 20-godišnjem postojanju Ureda za reviziju, zbog navedenog razloga, više od 600 subjekata nije nikad revidirano.
Prema važećoj sistematizaciji radnih mjesta, Ured za reviziju treba imati 145 zaposlenih, od čega 121 revizora. Ali, jedno je sistematizacija, a drugo politika stranačkog zapošljavanja u institucijama. Uprkos sistematizaciji, i nakon 20 godina postojanja, Ured za reviziju ima 71 zaposlenog, od čega 46 financijskih revizora i 10 revizora učinka.
Gledajući pomenute brojeve neka pitanja se sama nameću: Zašto i nakon 20 godina postojanja Uredu za reviziju nedostaje više od 50% radnika, odnosno zašto je zaposleno tek 46 % potrebnih revizora? Ko sprečava zapošljavanja? Da li i kome odgovara da Ured za reviziju bude potkapacitirana institucija, koja zbog toga neće moći efikasno izvršavati svoj posao? Da li je Ured za reviziju ikad tražio zapošljavanje 121 revizora?
Odgovore na neka od ovih pitanja smo pokušali dobiti od Ureda za reviziju, ali kao i na sva druga postavljena pitanja dobili smo jedino „ćutanje administracije“.
Ovakav broj zaposlenih je sigurno jedan od razloga zabrinjavajuće malog broja izvršenih godišnjih revizija. Logično je da bi se povećanjem broja zaposlenih na iznos predviđen sistematizacijom povećao i broj urađenih revizija. Ali da li postojeći revizori u Uredu za reviziju rade dovoljno efikasno?
Prosjek od oko 80 revizija godišnje koje izvrši 46 zaposlenih financijskih revizora govori nam da jedan revizor ne izvrši prosječno ni dvije revizije godišnje. S obzirom da reviziju vrši tim od dva revizora, po ovoj statistici jedan revizorski par za godinu dana izvrši manje od četiri revizije. Ako je za jednu reviziju potrebno u prosjeku odvojiti tri radne sedmice, može se zaključiti da jedan revizorski par godišnje za revizije potroši 12 radnih sedmica. Čak kada dodamo i vrijeme potrebno za aktivnosti pripremnih radnji (predrevizija), te sastavljanje izvještaja o revizijama, navedena matematika učinka Ureda za reviziju govori nam da je angažman postojećih revizora daleko od optimalnog.
Kako Vlada FBiH reže budžetska krila
Pored evidentno nedovoljnog broja revizora, Ured za reviziju u FBiH ima probleme sa finansiranjem svog rada. Kako budžet Ureda odobrava Parlamentana komisija za reviziju, sa većinskim članovima iz vladajućih parlamentarnih stranaka, ona ima mogućnost vršenja uticaja na Ured za reviziju. Ako nema Komisije, budžet odobrava Vlada, na prijedlog Federalnog ministarstva finansija. Zbog dvoipogodišnjeg neformiranja Parlamentarne komisije za reviziju, Vlada FBiH je putem Federalnog ministarstva finansija imala mogućnost da ograničavanjem budžeta Ureda za reviziju vrši opstrukciju njegovog rada. I tu mogućnost je odmah i iskoristila. Sljedeći primjer „kresanja“ budžeta Ureda za reviziju za 2020. godinu jasno ilustruje kako kriminalna vlast „brine“ da revizorski kapaciteti ostanu daleko ispod potrebnih.
S namjerom da poveća broj revizora, te shodno tome i broj revizija, Ured za reviziju je od Vlade FBiH (s obzirom da nije formirana Parlamentarna komisija) zatražio za 2020. godinu povećanje budžeta. Od traženih 5,5 miliona, Ministarstvo finansija je odobrilo 5,2 miliona KM. Nakon korona-rebalansa, Vlada FBiH je deklarativno srezala sve što je smatrala nepotrebnim, uključujući i nepotrebni budžet Ureda za reviziju. Tako je rebalansom za 2020. umjesto prethodnih i već tada „srezanih“ 5,2 miliona, Vlada FBiH dodatno smanjila budžet Uredu na 4,56 miliona KM. Ovom „uštedom“ je budžet za glavno revizijsko tijelo u Federaciji BIH smanjen za dodatnih 637 hiljada KM. Tako je u odnosu na iskazane potrebe, Vlada FBiH umanjila budžet Ureda za reviziju od 936 hiljada KM ili 17% čime je poslala jasnu poruku da je itekako zainteresovana za smanjenje aktivnosti Ureda za reviziju, koji očito bar malo, ponekad zatalasaju kriminalne baruštine.
Unutar navedene „uštede“ Vlada je smanjila iznose za plate zaposlenih u Uredu za više od 361.000 KM (smanjenje od 10%), kao i dodatnih 39.000 KM za putne troškove (20% smanjenje za ovu stavku). U ovoj sječi budžeta se vidi jasna namjera vlasti da se spriječi povećanje broja revizora, te smanje terenska putovanja postojećih revizora. Konačni rezultat ove dvostruke „uštede“ je smanjenje ukupnog broja revizija.
Istovremeno, uprkos tlapanjama o rezanju budžeta za sve korisnika, Vlada FBiH je nastavila kontinuirane subvencije Željeznicama FBiH, dokazanoj i prokazanoj financijskoj rupi bez dna i zakonske kontrole. Bespovratni transfer nemani javnog stranačkog lopovluka za 2020. godinu ostao je nepromijenjen i iznosi čak 22 miliona KM. Da paradoks bude veći, u obje obavljene revizije (2015. i 2017. godine) nad pomenutim mega gutačem miliona, revizori su dali negativna mišljenja o financijskom poslovanju. Vlada na ovo negativno mišljenje nije reagovala.
Posmatrajući period 2015-2018 zaključuje se da je smanjenje budžeta Ureda za reviziju višegodišnja uigrana praksa aktuelne Vlade FBiH, iako pada u oči da je u 2018. godini, nakon što je po prvi put Uredu za reviziju odobren cjelokupni traženi iznos, isti realizovan sa samo 80,7%. Pogledajmo kako je to izgledalo prethodnih godina (izvor: CCI).
I sam godišnji izvještaj Ureda za reviziju institucija u FBiH za 2016. godinu, koji potpisuje očito nezadovoljni Nekić, je potvrda Vladinog zlostavljanja demokratije. Naime, uprkos činjenici da je tadašnja Parlamentarna komisija, u skladu sa Zakonom o reviziji, odobrila zahtjev za povećanjem budžeta Uredu za reviziju, Vlada FBiH je „intervenisala“ i preko resornog federalnog Ministarstva finansija, odobreni budžet protuzakonito naknadno smanjila. U pomenutom izvještaju sam revizor Nekić na ovo jasno upozorava:
“…Prijedlog budžeta Ureda za reviziju za 2017. godinu, koji je odobren od strane Parlamentarne komisije, nezakonito je umanjen od strane Federalnog ministarstva finansija i Vlade Federacije BiH. Planirana sredstva najvećim dijelom umanjena su za zapošljavanje potrebnog revizorskog kadra… Pisanim putem, u više navrata, nadležnim institucijama zakonodavne vlasti ukazano je na kršenje i neprovođenje Zakona o reviziji i ugrožavanje finansijske, organizacione i funkcionalne nezavisnosti Ureda za reviziju od strane izvršne vlasti Federacije BiH.“
NOMAD uputio i ovo pitanje Uredu za reviziju, a na koje, pogađate, odgovor nije dobio: „Da li je reduciranje budžeta i nedovoljan broj revizora jedna vrsta pritiska kojim se Ured za reviziju pokušava staviti pod kontrolu?“
U junu ove godine, Ured za reviziju institucija FBiH je objavio izvještaj o financijskoj kontroli trošenja budžetskih para Vlade FBiH, njenih 16 ministarstava, Parlamenta FBiH, te predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH. U pomenutom saopćenju koje potpisuje generalni revizor navodi se između ostalog i sljedeće:
“Netransparentna raspodjela i neadekvatan nadzor nad namjenskim utroškom tekućih transfera u iznosu od 250.793.968 KM , koja predstavljaju nepovratna davanja fizičkim i pravnim licima, udruženjima i nižim nivoima vlasti za tekuće svrhe. Raspodjela transfera vršila se bez primjene kriterija koji su usvojeni odlukama Vlade FBIH, ili primjenom kriterija koji nisu mjerljivi…
…raspodjela interventnih sredstava u iznosu od 1.162.936 KM za koji nije postojao zakonski osnov kako za planiranje tako i za raspodjelu“.
I dok bi za oko 250 miliona KM nepovratno datih sredstava bez primjene ili sa nejasnim kriterijima i 1,163 miliona KM datih bez zakonske osnove, u svim iole uređenim zemljama Vlada podnijela ostavku, a tužilaštvo pokrenulo istragu i podiglo optužnice protiv premijera, ministara i svih uključenih u milionski kriminal, na ovo saopćenje, Vlada FBiH se nije obazirala.
Ono što se ne vidi iz pomenutog saopćenja Ureda za reviziju je da su predmetni izvještaji o nezakonitostima Vlade FBiH, osim što su dostavljeni subjektima koji su kontrolisani, dostavljeni i nadležnom tužilaštvu, a kako to predviđa član 19. Zakona o reviziji. Također nema podataka da li je Ured za reviziju po službenoj dužnosti podnio ijednu krivičnu prijavu, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku FBiH. Stoga smo na adresu Ureda za reviziju poslali i sljedeće pitanje:
„Da li je Ured za reviziju podnio krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u institucijama u kojima su revizori Ureda za reviziju ustanovili kršenja zakona u smislu zloupotrebe položaja i ovlaštenja? Koliko je takvih slučajeva do sada bilo?“ Odgovor nismo dobili.
Nezakonita raspodjela pomenutih 1.162.936 KM jeste krivično djelo. Vlada se nije oglasila ni na jednu od 307 preporuka koje je im je u izvještajima za 2019. izdao Ured za reviziju. Na pitanje „da li su ikada pravosudne institucije zbog vaših revizorskih izvještaja osudile nekoga ili otvorila veliki predmet korupcije i kriminala?“ (N1, maj 2020) glavni revizor Nekić, kao pomiren sa situacijom odgovara:
“Ja se ne sjećam da nešto posebno ima. Pogledajte samo naše izvještaje gdje je navedeno mnogo neregularnosti. Uopšte se ne provode javne nabavke. Tužilaštvo kaže da je to prekršaj. Onda je upitno da li treba uopšte provoditi javne nabavke.“
Iako je zakonom propisano da subjekti revizije moraju obezbijediti svu potrebnu dokumentaciju Uredu za reviziju, u 2019. godini drskost odgovornih lica je dotakla novo dno. Po prvi put Ured za reviziju je bio onemogućen da izvrši zakonom predviđene preglede. Prvo se to desilo sa Operatorom za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju, institucijom čiji je osnivač Vlada FBiH i koja se finansira najvećim dijelom iz nameta koje plaćaju svi potrošači električne energije u Federaciji BiH. Slična situacija sa nemogućnosti obavljanja revizije, zbog nedostavljanja dokumentacije, ponovila se i sa Pretisom d.d. koji je u većinskom vlasništvu Vlade Federacije BiH.
Oba pomenuta subjekta koji nisu dostavili traženu dokumentaciju za reviziju, su pod ingerencijom Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, na čijem čelu je Nermin Džindić. Ovaj ministar je i suvlasnik firme zajedno sa kćerkama premijera Vlade Federacije Fadila Novalića, a koja posluje sa Pretisom d.d. Upravo direktora Pretisa d.d. predlaže ministar Džindić. Za istog direktora na sjednicama Vlade glasa i premijer Novalić.
Direktor Operatora za OIEiEK, druge institucije u kojoj je Uredu za reviziju onemogućen pregled, Boriša Misirača je imenovan kao izbor partije iz koje dolazi ministar Džindić. O pojedinostima koje ozbiljno ukazuju da pomenuti direktor i sin trenutne potpredsjednice VSTV-a Jadranke Lokmić-Misirača, uporno i ozbiljno krši zakone, objavljeni su brojni istraživačkih tekstova, za sada bez sudskog epiloga. Premijer Novalić i resorni ministar Džindić su upoznati sa svim što radi direktor Misirača, ali do njegove smjene iz njima poznatih razloga, nije došlo. Da li to ima veze sa ministrovim sukobom interesa i mogućnosti podizanja optužnice protiv njega, ostavimo mašti na volju.
Nakon što je o spriječenosti u obavljanju revizije glavni revizor Nekić obavijestio nadležna tužilaštva, uslijedio je odgovor iz tužilaštva da se ne radi o krivičnom djelu, već samo o prekršaju.
Neke od nelogičnosti su vezane i za godišnje planove revizija koje zajedno prave Nekić i njegov pomoćnik Kolobarić. Tako se može primijetiti da se niti jedan od ukupno 12 subjekata koji su za 2018. godinu ocijenjeni negativnim mišljenjem zbog prekršena 24 različita zakona, nije planiran da bude kontrolisan u 2020. godini.
Općina Kakanj, sa dobijenim negativnim mišljenjem iz 2002. godine, tek je nakon 18 godina ponovo došla na red za reviziju. Tu je i primjer općine Odžak koja je tek 12 godina nakon dobijanja negativnog mišljenja došla na red da se ponovo revidira? Kako to da Zavod zdravstvenog osiguranja KS sa negativnim mišljenjem iz 2015. i godišnjim budžetom od preko 421 milion KM bude revidiran tek nakon 5 godina? Šta je sa UKCS-om? U planu za 2020. nema ni već pomenutog Operatora za OIEiEK, čiji direktor nije dostavio potrebnu dokumentaciju Uredu za reviziju 2019.
U planu financijskih revizija u 2020. godini (kontrola budžeta za 2019.) od planiranih 90 subjekata, njih 38 će se revidirati prvi put u dvadeset godina, koliko Ured postoji. Stoga smo pitali Ured za reviziju, što je razlog da se subjekti sa negativnim mišljenjem revizora ne revidiraju već u narednoj godini, te na osnovu kojih kriterija se pravi godišnji plan revizije. Zasad umjesto odgovora imamo omiljeni način komuniciranja državnih institucija – ćutanje administracije.
Glavnom revizoru nema ko da piše
Mnoga javna i privatna preduzeća u Federaciji BiH (čiji prikriveni, a često i očigledni vlasnički pipci vode ka stranačkim stukturama koje participiraju u vlasti), pod krinkom nejasnih i netransparentnih novčanih subvencija, redovno dobijaju milionska nepovratna sredstva iz budžeta. Pomenuti milionski „transferi“ javnog financijskog dobra često se zasnivaju na protuzakonitim odlukama federalne i kantonalnih vlada, donesenim nakon istih takvih prijedloga resornih ministara, koji pak samo provode direktive svojih, kriminalnim idejama opsjednutih, stranačkih vrhova.
Trošenje budžetskog novca treba da rezultira i kvalitetnijim životom svih građana, što je opet osnova za razvoj demokratskog društva zadovoljnih građana. Odnarođena i zarobljena kakistrokracijom, Bosna i Hercegovina je daleko od savremenog demokratskog društva u kojem građani imaju uticaj na trošenje budžetskog novca. Pogrešno i loše upravljanje javnim dobrom, što je eufemizam za drsku i nekažnjenu krađu našeg novca gigantskih razmjera, to itekako dokazuje. Vlada, svoje za kriminal namjenski prenapuhane i parlamentarno nekontrolisane budžete, ciljano pogrešno naziva „javni novac“. Ova lingvistička perfidnost je usmjerena prije svega na potpuno negiranje javnog dobra, koje je u uređenom društvu vlasništvo građana, a nikako vlasti. Javni novac jednostavno kao takav ne postoji. Postoji samo novac koji je kroz namete uzet od građana. Stoga je ispravno reći da je taj novac građana javno dobro koje je dato na upravljanje Vladi, privremeno. Sukladno tome i upravljenje njim mora biti potpuno transparentno, proceduralno razumljivo, a prije svega u skladu sa zakonom. Svrha trošenja tog javnog dobra mora biti opštedruštvena dobrobit. Tek kada se svi ovi uslovi ispune, onda se može reći da je upravljanje javnim dobrom odgovorno.
Tajnost i netransparentnost, udružena sa nedostatkom jasnih kriterija za dodjelu novca su uvijek partneri vlastodržačkog kriminala. Stoga nije iznenađenje da sa ovakvim „transferima“ ogromnog novca, javnost uglavnom nije upoznata. Štura saopštenja o održanim, često hitnim sjednicama Vlade FBiH, jedan je od rijetko raspoloživih tragova koji građani, ali i većina medija, svako iz svojih razloga, dalje ne prate, niti pokušavaju razumjeti. Stoga su objave revizorskih izvještaja jedan od važnih alata koji se mogu koristiti protiv zloupotrebe javnog dobra.
Glavni revizor Nekić kaže kako ponekad pomisli da nema svrhe to što piše Vladi koja ne čita izvještaje. Skeptici bi pitali i zašto bi Vlada čitala o kriminalu sa kojim je itekako upoznata, i u koji je i sama uključena. Stoga se čini da su očekivanja generalnog revizora Dževada Nekića da će dobiti odgovore iz Vlade nerealna i čak pomalo naivna (da li je jednaka situacija i sa našim pitanjima koja smo uputili Uredu za reviziju?). Oglušujući se na višestruka zvanična obraćanja glavnog revizora, Vlada FBiH uvijek spremna na ismijavanje zakona, šalje, na kraju, ipak jasnu poruku: „Nemamo dilema između provođenja zakona i zaštite kriminala kroz opstrukciju rada Ureda za reviziju. Kriminal je naš izbor!“
Očito je da Generalnom revizoru nema ko da piše, jer kriminalna zvijer ne voli ostavljati tragove.
