Komentari i analize

150 RAZLIČITIH ZAKONA PREKRŠENO 1504 PUTA

Prema podacima iz analize Centara civilnih inicijativa, o reviziji u Federaciji BiH u periodu 2015.-2018., iako je u posmatranom periodu revidirano svega 209, od ukupno 2006 institucija za koje je nadležan ovaj ured, evidentirano je kršenje 150 različitih zakona. I to 1504 puta. A evidentirano je i kršenje 315 drugih propisa, 1405 puta.

Osim što različite institucije krše iste zakone (i druge propise), vrlo je česta pojava da jedna institucija, bez obzira na revizorska upozorenja, iste zakone nastavlja da krši u više godina.

Posmatrajući po godinama, broj kršenja zakona i drugih propisa oscilira, ali je, u posmatranom periodu, najmanji broj zabilježen upravo 2015., a najveći 2018. godine.

Pri tome, radi se samo o zakonima i drugim propisima koji se pominju u „kvalifikacijama“, koje su obrazloženje za datu revizorsku ocjenu. U revizorskim izvještajima, međutim, nalaze se podaci o mnogo većem broju zakona s kojima rad revidirane institucije nije bio usklađen, ali čije kršenje nije bilo tog stepena da utiče na konačnu revizorsku ocjenu.

Najčešće nepravilnosti na koje Ured za reviziju ukazuje kroz izvještaje o finansijskoj reviziji odnose se na nedostatke i greške u procesu javnih nabavki, nepoštivanje Zakona o budžetima, Zakona o izvršenju budžeta, te netransparento zapošljavanje, odnosno kršenje Zakona o državnoj službi.

Jedan od vodećih problema, kada govorimo o transparentnoj potrošnji i korištenju javnog novca, jeste nepoštivanje zakonskih procedura pri javnim nabavkama, što je problem na koji revizori godinama upozoravaju. Konstatovano je da procedure javnih nabavki nisu vršene u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, što je naročito izraženo kod planiranja nabavki, blagovremenog pokretanja postupka nabavki, izbora postupka nabavki, izrade tenderske dokumentacije, realizacije zaključenih ugovora.

Nepridržavajući se dosljedno zakona, rukovodioci i službenici, nesavjesnim djelovanjem direktno utiču na finansijske rezultate institucija. Nedonošenjem budžeta i finansijskih planova u skladu sa zakonima i drugim važećim aktima, te nepostupanje u smislu praćenja izvršavanja budžeta i mjerenje učinaka u odnosu na uložena sredstva, za posljedicu ima da se rashodi i izdaci stvaraju u većem iznosu od ostvarenih prihoda.

Jedna od općeprisutnih anomalija u federalnim institucijama su angažovanja saradnika na osnovu ugovora o djelu za poslove iz nadležnosti institucija, koja nisu vršena u skladu sa zakonskim propisima. Ugovori o djelu se, naime, trebaju zaključivati samo za poslove i zadatke za koje je predviđeno zaključivanje istih, te je potrebno voditi računa o njihovoj opravdanosti i ekonomičnosti. Dodatno, saradnici su angažirani bez prethodno utvrđenih pravila, u smislu visine naknade, vremena trajanja ugovora, te izvještavanja o istome.

Dodatni primjer trošenja budžetskog novca na neadekvatan način je davanje naknada komisijama čiji članovi obavljaju zadatke koji predstavljaju redovne poslove zaposlenika.

Osim na nesavjesno poslovanje i korištenje budžetskih sredstava na netransparentan način, revizorski izvještaji ukazuju i na to da se ne vrše popisi imovine u skladu sa zakonom, te da se nad tekućim i kapitalnim transferima ne vrši nadzor i praćenje.

Itd.

Poseban problem u kontekstu kršenja zakona, konstatovanih u revizorskim izvještajima, predstavlja neadekvatno reagovanje nadležnih institucija. Ili potpuni izostanak reakcije.

(TH, revizije.info)