Intervjui

Intervju – Tomica Stojanović, predsjednik Odbora za reviziju NS RS: TREBA USVOJITI ZAKONSKU MOGUĆNOST ZA SMJENU ZBOG NEGATIVNIH REVIZORSKIH IZVJEŠTAJA

„Mislim da mi kao društvo još nismo dostigli nivo društvene svijesti da je javni novac naš novac. I naravno, kao čovjeka domaćina, treba da me interesuje kako neko troši moj novac. Sve nas, građane Republike Srpske, koji kao poreski obveznici dajemo novac u budžet treba da interesuje kako se taj novac troši, jer je to naš novac. Treba da nas interesuje da li se taj naš novac troši radi opšteg, zajedničkog, interesa svih nas u društvu ili se koristi u interesu pojedinca i za lično bogaćenje. E to je taj nivo svjesti koji trebamo dostići.“, kaže, između ostalog, u opširnom i otvorenom intervjuu za Revizije info poslanik Narodne skupštine Republike Srpske, član SDS-a i aktuelni predsjednik Odbora za reviziju NS RS, Tomica Stojanović.

Razgovor, za Revizije info, vodio: Željko Ninković

RI: Gospodine Stojanoviću, prethodni sastav Odbora za reviziju, koji je „funkcionisao“ do Opštih izbora 2018. godine, nije bio vidljiv u javnosti, niti je iskoristio svoju poziciju da se odlučno suprostavi negativnim pojavama na različitim nivoima vlasti, detektovanim u revizorskim izvještajima. Na koji način Vi planirate rad Odbora za reviziju približiti javnosti i negativne pojave o kojim govorimo podići na nivo javne odgovornosti za one koji ne postupaju u skladu sa zakonima i drugim propisima?

STOJANOVIĆ: Mada nije korektno komentarisati rad odbora u prethodnom sazivu kada nisam ni bio član odbora, moram priznati da sam bio iznenađen podatkom da je u 2018. godini Odbor za reviziju imao samo jednu sjednicu. Ne znam šta je bio razlog ili razlozi neodržavanja sjednica, to bi morali pitati tadašnjeg predsjednika odbora, gospodina Pologoša, koji, kao predsjednik odbora, po Poslovniku Narodne skupštine, organizuje rad odbora. Koliko se sjećam gospodin Pologoš je, u jednom trenutku, napustio PDP i prešao čini mi se u DNS. Da li je  promjena političke pripadnosti uticala na njegovu odluku da ne saziva sjednice odbora kako ne bi davao prostora da se otvaraju teme „škakljive“ za stranke u vlasti, jer je bila izborna godina, ili je imao druge razloge to ne znam. Nakon što je gospodin Pologoš napustio redove opozicije poslanički klub PDP-a je zatražio njegovu smjenu jer prema Poslovniku mjesto predsjednika Odbora za revizija pripada stranci iz opozicije, ali je njihov zahtjev skupštinska većina odbila, što smatram politički nekorektnim. Zašto to kažem? Zato što smatram da nije suština rada u Odboru za reviziju politička pripadnost i trebamo se izdignuti iznad toga. Ukoliko je neko kršio zakon, nenamjenski trošio novac, nije poštovao procedure i kada sve to konstatuje Glavna služba za reviziju RS, dajući negativno mišljenje ili mišljenje sa rezervom, ne može nikom biti odlučujući faktor da se to „gurne pod tepih“, odnosno da se o tome javno ne govori, politička pripadnost ministra, direktora ili drugog odgovornog lica u instituciji. Ja, kao predsjednik odbora, ne mogu i ne želim da na dnevni red odbora stavljam negativne izvještaje samo onih opština u kojima je npr. načelnik iz SNSD-a, a da iste takve izvještaje iz opština u kojima npr. SDS ima načelnike ne razmatramo na sjednici odbora. Ja ću sve takve izvještaje stavljati na dnevni red sjednica odbora uopšte ne ispitujući kojoj političkoj partiji pripadaju odgovorna lica jer mi treba da pomognemo povećanju transparentnosti trošenja novca od građana. Zato sam opredjeljen da odbor vrši i javna saslušanja, zahtjeva dodatne revizije, šalje izvještaje u plenum Narodne skupštine kako bi se tim izvještajima upoznala javnost i da koristimo sve dozvoljene mehanizme jače kontrole trošenja javnog novca. Vlada i institucije Republike Srpske (MUP, tužilaštvo i dr.), pa, ako hoćete i političke partije, su tu da kažnjavaju pojedince zbog njihovih nezakonitih postupaka jer to nije zadatak i funkcija odbora.

 

RI: Da li je osnovni problem u našem političkom životu to što se poštuje forma, ali ne i suština? Pa, recimo, Poslovnik o radu NSRS propisuje da pozicija predsjednika Odbora za reviziju pripada opoziciji, međutim, odbor koji broj 9 članova i u kome se odluke donose prostom većinom, većinski čine članovi vladajućih partija, čime se značaj „opozicionog“ predsjedavanja Odborom relativizuje ili čak u potpunosti gubi. Kako Vi kao predsjednik Odbora možete uopšte djelovati, ako to ne odgovara „većini“ u Odboru tj. Skupštini?

STOJANOVIĆ: Predsjednik odbora po Poslovniku organizuje rad odbora. Znači zakazuje sjednice, predlaže dnevni red, predlaže zaključke nakon razmatranja izvještaja, pokreće inicijative da se neke teme razmatraju na sjednicama odbora i dr. Ali, s druge strane, sve odluke donosi odbor većinom glasova. I članovi odbora mogu inicirati sjednicu odbora, stavljati određene teme na dnevni red, znači praktično mogu raditi sve stvari koje radi i predsjednik. Ja smatram da sam samo „prvi među jednakima“ i ne vidim zašto se u rad odbora ne bi uključili svi članovi. Tako da uloga predsjednika odbora nije toliko uticajnija od uloge i drugih članova. Ukoliko se kolege koji su članovi odbora iz stranka skupštinske većine opredjele da rad i odluke odbora donose isključivo na političkoj osnovi onda se bojim da nećemo imati nikakve efekte od rada samog odbora. Ja ne bih volio da dođemo u takvu situaciju. Moram istaći da su do sada članovi odbora bili korektni što se tiče rada, mi smo uz podršku nekih članova iz skupštinske većine prošle godine uputili u plenum Narodne skupštine revizorske izvještaje koji su imali „mišljenje s rezervom“. Smatrali smo da su značajni propusti učinjeni i da zbog toga ti izvještaji zaslužuju da se o njima javno govori. Znate, ne moraju teški propusti biti samo u izvještajima kojima Glavna služba za reviziju daje negativno mišljenje. Revizija ima svoje standarde po kojima se opredjeljuje za mišljenja, ali je to po meni samo forma. Suština je ono što Glavna služba za reviziju konstatuje kao nepravilnosti i te konstatacije napiše u  izvještaju. Akcenat je na izvještaju, ne na mišljenju.

 

RI: Znate li da je posljednje Javno saslušanje održano još daleke 2011. godine (kada je saslušavan bivši ministar za porodicu, omladinu i sport Proko Dragosavljević), a da je u međuvremenu kroz Odbor za reviziju u različitim sazivima prošlo mnogo negativnih izvještaja, a da niko, faktički, nije pozvan na odgovornost za flagrantno kršenje zakona i propisa? Ne trebamo ići daleko u prošlost, ali npr. Ministarstvo poljoprivrede je u 2012. i 2013. godini dobilo negativnu ocjenu za svoj rad i šta se promijenilo? A već 2014. godine smo imali katastrofalne poplave, gdje je odgovornost Ministarstva velika, a posebno kada se pogleda uticaj na preduzeće JU „Vode Srpske“. Hoćete li Vi pokušati organizovati javna saslušanja? Mislite li da bi ste imali podršku većine u Odboru? I ko bi i iz kakvih interesa mogao biti protiv toga?

STOJANOVIĆ:  Stvarno se ne sjećam kada je bilo poslednje javno saslušanje koje je sproveo Odbor za reviziju. Znam da je bilo negativnih revizorskih izvještaja o radu pojedinih ministarstava i drugih javnih institucija, opština ali nisam analizirao kako se postupalo po tim izvještajima. Ne bježim od takvih situacija, ako ih bude, da organizujemo i javna saslušanja. Nadam se da ću u tom imati podršku svih članova odbora, bez obzira kojoj političkoj stranci pripadaju, jer ponoviću da je ovaj odbor specifičan upravo zbog svoje funkcije, a to je da doprinese boljoj finansijskoj disciplini u Republici Srpskoj. Mi smo na početku mandata jednoglasno usvojili zaključak koji smo proslijedili Vladi Republike Srpske i Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske u kojem smo konstatovali potrebu jačanja kadrovskih i tehničkih kapaciteta Glavne službe i zatražili da Vlada pomogne finansijskim sredstvima njeno jačanje. Namjera nam je da kroz tehničko i kadrovsko jačanje Glavne službe za reviziju proširimo obuhvat revizija koje će Služba raditi u budućnosti. Činjenica je da se  kroz 20 godina rada Glavne službe za reviziju javnog sektora uspostavila određena finansijska disciplina u Republici Srpskoj. Mislim da nismo dostigli pun stepen finansijske odgovornosti i da trebamo nastaviti težiti tom cilju. Kada čitate neke revizorske izvještaje vidite da se još čine brojni propusti u radu nekih institucija. Zbog toga sam na stajalištu da kroz jačanje kapaciteta Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske možemo povećati  broj  godišnjih revizorskih kontrola koje će u konačnici dovesti do jake finansijske discipline, transparentnijeg trošenja javnih sredstava i veće odgovornosti pojedinaca koji rukovode institucijama.

 

RI: Da li koristite alate koje imate? Da li Odbor planira zahtijevati od Glavne službe za reviziju, posebnu reviziju, u vezi sa pandemijom COVID-19 i skandalima koji su isplivali u javnost, u vezi sa javnim nabavkama, za koje se sumnja da im je u pozadini kriminal i korupcija na visokom nivou?

STOJANOVIĆ: Ne bih ja nikog optuživao unaprijed. Pratim u medijima da se vrše istrage oko nabavki respiratora, zbog nekih malverzacija oko cijena po kojoj su plaćene, dobavljača i sl. Koliko sam upoznat istrage vrši SIPA i MUP RS. Neka institucije rade svoj posao, vidjećemo  epilog tih istraga. Ne trebamo zaboraviti da su na čelu tih institucija političke ličnosti, odnosno direktori, članovi upravnog odbora i ostali rukovodioca u javnim institucijama su lica imenovana po političkoj pripadnosti, podobnosti. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske je svake godine predmet kontrole Glavne službe za reviziju tako da će se po pitanju uloge Fonda u ovim nabavkama glavna služba sigurno izjasniti. Institut za zaštitu zdravlja  RS nije predmet redovne godišnje kontrole Glavne službe za reviziju, vidjećemo da li će baš zbog ovih istraga koje su u toku možda Glavna služba za reviziju njih planirati sljedeće godine kao predmetom revizije. O tom ćemo pričati kada Glavna služba za reviziju pošalje svoj prijedlog plana revizijskih aktivnosti za narednu godinu, na koji odbor mora dati saglasnost. Tu imamo mogućnost tražiti da se urade revizije koje Glavna služba za reviziju nije svojim planom planirala, odnosno odbor ima mogućnost da izmjeni godišnji plan revizijskih aktivnosti Glavne službe za reviziju. Da li će kolege u odboru pristati to ćemo vidjeti kada otvorimo ovu temu.

 

RI: Po svojoj suštini, odnosno sastavu, Odbor za reviziju je politički. Šta mislite o ideji da ga se reformiše na način da recimo trećina njegovih članova sa pravom glasa budu iz reda uglednih građana, koji razumiju materiju i koji mogu stručno odgovoriti na nalaze iz revizorskih izvještaja?

STOJANOVIĆ: Koliko mi je poznato, sada nije planirana izmjena sastava odbora. Koliko se sjećam nije bilo izmjena u sastavu odbora i djelokrugu rada u novom Poslovniku Narodne skupštine. Ali naravno možemo razmišljati da se u sastav odbora uključe bar dva člana koji će se birati iz reda stručnjaka. To svakako može povećati kvalitet rada odbora. Mada moram priznati da sam, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, skeptičan u pogledu njihove nezavisnosti, odnosno koliko će oni zaista kao članovi odbora iz reda stručnjaka biti nezavisni prilikom glasanja u odboru, jer će i njih birati političke partije.

 

RI: Na koji način i sa koliko posvećenosti se Odbor za reviziju bavio revizorskim izvještajima u 2019. i u prvoj polovini 2020. godine? Glavna služba za reviziju sve izvještaje dostavlja Odboru? Koliko Odbor zaista posveti vremena ovim izvještajima? Prema broju održanih sjednica, ne čini se da je to dovoljno.

STOJANOVIĆ: U 2019. godini održali smo 5 sjednica. Još jedna sjednica koja je bila planirana da se održi u julu mjesecu je otkazana zbog nedostatka kvoruma. Ova situacija na početku 2020. godine oko korona virusa, proglašenja vanrednog stanja, uvođenje zabrana okupljanja, da dalje ne nabrajam jer ste upoznati sa svim tim događajima su uticali da još nismo održali sjednicu odbora. Članovima odbora je dostavljen materijal za naredniu sjednicu, za koju se nadam da će se uskoro održati. Obzirom da su revizorski izvještaji veliki dokumenti koji sadrže puno podataka trudimo se članovima odbora dostaviti materijale kako bi imali dovoljno vremena da ih iščitaju i da se pripreme za sjednicu odbora. Biće tu revizorskih izvještaja koji su dostavljeni krajem prošle godine, a planiramo i obuhvatiti izvještaje revizije učinka koji su kao multidisciplinarni vrlo interesantni za razmatranje. Ti izvještaji su obimni zbog čega i ostavimo duže vremena članovima odbora da se sa njima upoznaju. Ukoliko ne bude pogoršanja epidemiološke situacije i uvođenja novih ograničenja može se očekivati održavanje sjednice odbora u skorije vrijeme, a do kraja godine redovno održavanje sjednica.

 

RI: Da li je Odbor za reviziju spreman da traži smanjenje budžeta za subjekte revizije koji su dobili negativnu ocjenu od Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, odnosno koji radi mimo zakona i ignorišu revizorske preporuke? A pretpostavljamo da bi i savjet Vladi ili upravnom odboru za smjenom čelnog čovjeka takve institucije, naročito u slučajevima ponovljene negativne ocjene bio logičan. Pogotovo s obzirom da u našem društvu ne postoji institut moralne odgovornosti, koji bi dovodio do automatskih ostavki rukovodilaca takvih institucija.

STOJANOVIĆ: Odbor nema problema da, kada procjeni, zatraži smanjenje budžetskog okvira za nekog budžetskog korisnika. Ali tome treba pristupiti vrlo oprezno. Ne znači da ćete smanjenjem budžeta na adekvatan način kazniti instituciju koja dobije negativno revizorsko mišljenje. Vi imate revizorske izvještaje koji u finansijskom dijelu kontrole nisu dobili negativno mišljenje, ali su ga dobili za usklađenost odnosno revizija je utvrdila da se npr. vrši zapošljavanje bez javnog konkursa, da se postupak javnih nabavki ne sprovodi u skladu sa zakonom i sl. Šta znači smanjiti budžet takvoj instituciji? Ne znači ništa, odnosno možete samo imati negativnu refleksiju takve mjere jer im smanjenje budžeta može dovesti do finansijskih problema u radu, a finansijska kontrola je dala zadovoljavajuću ocjenu. Ranijih godina smo imali primjer kod podsticaja u poljoprivredi da su se isti dodjeljivali u iznosu koji je prelazio iznos odobrenih sredstava budžetom. Znači vi ste u narednoj godini imali dug za subvencije iz prethodne godine koji niste isplatili, a za koji ste izdali rješenje i poljoprivredni proizvođači očekuju taj novac, potreban im je. Šta bi značilo da takvoj instituciji smanjite budžetski okvir? Ništa, jer bi najviše trpjeli poljoprivrednici koji svakako već dugo čekaju novčana sredstva iz budžeta, tad bi ga čekali još duže. Ali naravno, nepotrebna nabavka službenih automobila, prekomjerno angažovanje stručnih usluga, neracionalna potrošnja goriva i slični izdaci svakako uvijek mogu biti predmet razmatranja da se za ove namjene smanji budžetski okvir bilo koje institucije. Odbor nema ingerenciju da predlaže, savjetuje i slično bilo kome, pa i Vladi, da smjeni nekog ministra, direktora, rukovodioca. Zato mislim da odbor u taj dio nekih odluka ne bi trebao ni ulaziti, bar ne dok se takva vrsta nadležnosti ne definiše. Što se tiče pitanja smjene mislim da sam vam u prvom pitanju odgovorio na to, to nije nadležnost i funkcija Odbora. Institucije Republike Srpske poput Vlade, Skupštine su tu da odrede kao kaznu za nedomaćinsko rukovođenje i trošenje javnih sredstava smjenu odgovornog lica. Mogu i političke partije, da zatraže smjenu svog kadra zbog neprimjerenog, nemoralnog, nedomaćinskog rukovođenja i trošenja novca. Mislim da bi takvi potezi samo podigli rejting političkoj partiji, a ostalim kadrovima bila opomena kako će rukovoditi nekom institucijom na čije čelo je došao kao politički kadar. Naši zakoni ne poznaju mogućnost razrješenja zbog negativnog revizorskog izvještaja, da li je to stvarno propust jer se nije nikada razmišljalo na taj način ili je namjerno izostavljeno, to ne bih komentarisao, ali sam siguran da bi sve stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske podržale ovakvu izmjenu zakona. Na ovaj način osnažila bi se i uloga Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske, pa evo koristim priliku da javno iznesem ovakav prijedlog.

 

RI: Glavna služba za reviziju bi, prema Zakonu, trebala biti nezavisna u svome radu, pa u skladu s tim i oslobođena političkih pritisaka? S druge strane, od samog formiranja Službe ona je trpila različite pritiske, sve do one situacije u 2017. kada su Glavni revizor i njegov zamjenik pod strašnim političkim pritiskom bili prinudjeni podnijeti ostavke. Kakav je vaš utisak o trenutnom stanju – o nezavisnosti Glavne službe, postojanju pritisaka i o rezultatima njenog rada?

STOJANOVIĆ: Boško Čeko, prvi glavni revizor Republike Srpske uspostavio je jedan snažan dignitet Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske. Njegov autoritet je bio neprikosnoven i to se reflektovalo i na autoritet i nezavisnost rada ove službe. Mada moram priznati da sam bio skeptičan u održivost tog autoriteta i nezavisnost sa dolaskom njegovog nasljednika, gospodina Šnjegote, jer je bio čovjek koji je na to mjesto došao sa pozicije pomoćnika ministra finansija u Vladi Republike Srpske, Gospodin Šnjegota je uspio u većem dijelu svog mandata da se odupre političkim pritiscima i održi dostignuti nivo nezavisnoti i autoriteta Glavne službe za reviziju. Time je pokazao svoju stručnost i želju da održi dostignuti nivo kvaliteta rada ove službe. Za gospodina Radukića ćemo vidjeti, vrijeme je pred nama, pratićemo i ocjenjivati njegov rad. Obzirom da je i on čovjek koji je na tu poziciju došao sa pozicije pomoćnika ministra finansija vrijeme će pokazati da li će se kvalitet rada, autoritet i nezavisnost Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske održati na nivou koji su uspostavili njegovi prethodnici. Mada moram priznati da sam prošle godine upoređivao dva revizorska izvještaja u kojima su konstatovane vrlo slični propusti. To su bila dva doma zdravlja, u Tesliću i u Banja Luci. Ono što je meni zapelo za oko jeste da je Dom zdravlja u Tesliću imao daleko bolji finansijski rezultat i poslovanje sa dobitkom za razliku od Doma zdravlja u Banja Luci koji ima višemilionske gubitke, sa vrlo sličnim uočenim propustima, pa čak ih je više bilo u Banja Luci ali glavni revizor je ocjenio banjalučki dom zdravlja „mišljenje sa rezervom“ dok je teslićki ocjenjen „negativnim mišljenjem“. Ovo je jedan primjer, interesantan je zbog iste djelatnosti revidiranog subjekta, uočenih propusta, potpuno različiti u finansijskom poslovanju i političkoj vlasti jer je u Banja Luci direktor iz SNSD, a u Tesliću je bio direktor iz SDS. Ja se nadam da će se gospodin Radukić oduprijeti svim vrstama pritisaka, uključujući i političke, te da će održati dostignuti nivo autoriteta i nezavisniosti Glavne službe za reviziju. Možda je čak podići i na viši nivo. Zakon o reviziji javnog sektora Republike Srpske utvrdio je da odbor može zatražiti i profesionalnu ocjenu rada Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske. To još nikada nije rađeno i mislim da je vrijeme da se to uradi u narednom periodu. Ja sam na jednoj od sjednica odbora u prošloj godini stavio na dnevni red prijedlog da se uradi ocjena profesionalnog rada Glavne službe za reviziju, ali su članovi odbora iz skupštinske većine ovaj prijedlog odbili. Naravno, svjestan sam da to nije nikada rađeno i da tu trebamo mnoge stvari izdefinisati, od procedure odabira ko će vršiti ocjenu, kriterijuma, postupka, ali članovi odbora to nisu prihvatili tako da dalje nismo ni ulazili u ovo pitanje. Mislim da ovo pitanje ne trebamo posmatrati kao političko već u kontekstu unapređenja kvaliteta rada revizije u Republici Srpskoj.

 

RI: Rad revizora ne može biti sam sebi svrha. A da se to ne bi desilo potrebno je da Narodna skupština i Tužilaštvo, svako u svojim ingerencijama, poduzimaju odgovarajuće korake u vezi sa nalazima revizije. Kakav je vaš stav prema odnosu Tužilaštva prema revizorskim izvještajima? Uredi za reviziju i građani su, u principu, prilično nezadovoljni tim odnosom. Da li je problem u nestručnosti, uticaju politike ili nečem trećem?

STOJANOVIĆ: Zakon je definisao kome se sve dostavljaju revizorski izvještaji. Između ostalog, zakon je predvidio da se negativni revizorski izvještajii dostavljaju Republičkom tužilaštvu, a ostali izvještaji se dostavljaju po zahtjevu. Svi revizorski izvještaji su dostupni na internet stranici Glavne službe za reviziju. Ja sam ličnmo mišljenja da bi Glavna služba za reviziju trebala sve revizorske izvještaje koji nisu ocjenjeni „pozitivnim mišljenjem“ dostavljati Glavnom republičkom tužiocu. Izuzeo sam izvještaje sa pozitivnim mišljenjem jer teško da je neko dobio pozitivno revizorsko mišljenje a da je imao krupne propuste u svom radu. Ne znam zašto se samo zakonom ograničilo na obaveznost dostavljanja Tužilaštvu izvještaja sa „negativnim mišljenjem“ kada i u izvještajima sa rezervom možete naći da su činjeni krupni propusti poput zapošljavanja bez javnog konkursa, kršenja Zakona o javnim nabavkama, trošenja finansijskih sredstava u iznosima preko dozvoljenog budžeta i slično. U jednom od prethodnih pitanja dao sam vam primjer analize dva revizorska izvještaja za domove zdravlja u Banja Luci i Tesliću u koima su u oba uočeni propusti ali su ocjenjeni različitim ocjenama pa je jedan dostavljen u Tužilaštvo a drugi nije koji ima iste propuste ali značajno veći kumulirani gubitak. Pa neka Tužilaštvo ispita kako je došlo do tolikog gubitka, da li sredstva trošena u skladu sa zakonom, da li ima lične odgovornosti pojedinaca u stvaranju kumuliranog gubitka od više miliona maraka. Na ovaj način bi se postigla i jača finansijska disciplina, jer nikome ne bi bilo bas drago da mu Tužilaštvo ispituje odluke, naloge, nabavke i ostale segmente poslovanja.

 

RI: Šta vidite kao ključni problem i prepreku koja stoji na putu ostvarivanja društvene uloge revizije u Republici Srpskoj, njenog pozitivnog uticaja na rad institucija u interesu građana, u smislu povećanja zakonitosti i efikasnosti tog rada? I kakva su vaša očekivanja od vremena pred nama?

STOJANOVIĆ: Ja se nadam da će Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske nastaviti nezavisno i sa autoritetom  provoditi kontrole trošenja javnih sredstava. Ne samo da se nadam, ja očekujem od gospodina Radukića kao glavnog revizora da održi nivo kvaliteta i nezavisnosti rada ove Službe i da taj nivo podigne bar za još jedan stepen. Vidljiv je učinak rada Glavne službe za reviziju u ovih 20 godina njenog postojanja u pogledu jače finansijske discipline danas nego 2000. ili 2001. godine na primjer. Vidljivo je i da su dva prethodna glavna revizora svojim radom značajno doprinjela kvalitetu rada ove institucije, njenoj nezavisnosti i autoritetu. Ali mislim da mi kao društvo još nismo dostigli nivo društvene svijesti da je javni novac naš novac. I naravno, kao čovjeka domaćina, treba da me interesuje kako neko troši moj novac. Sve nas, građane Republike Srpske, koji kao poreski obveznici dajemo novac u budžet treba da interesuje kako se taj novac troši, jer je to naš novac. Treba da nas interesuje da li se taj naš novac troši radi opšteg, zajedničkog, interesa svih nas u društvu ili se koristi u interesu pojedinca i za lično bogaćenje. E to je taj nivo svjesti koji trebamo dostići. Mislim da ćemo kada to shvatimo shvatiti i značaj revizorskih kontrola. Sami ste u jednom od prethodnih pitanja konstatovali nepostojanje moralne odgovornosti. Tu vidim značajnu ulogu političara odnosno političkih partija. Kada stranka koja vas postavi na javnu funkciju od vas zatraži ostavku jer ste kršili zakon, plaćali robu ili uslugu po cijeni višestruko većoj nego što je tržišna, zapošljavali članove porodice, kumove, zapošljavali lica koja ne ispunjavaju uslove za to radno mjesto tada će se pojedinci početi odgovornije ponašati prema javnom novcu i prema funkciji za koju mu je njegova politička partija dala povjerenje. To je prvi korak da uspostavimo moralnu odgovornost za rukovođenje javnom institucijom, a poslije je možemo osnaživati istragama, presudama, zatvorskim kaznama, novčanim kaznama, gubitkom imovine.

 

(Ž.N., revizije.info, juli 2020.)