“Lokalna uprava nije dovoljno efikasna u rješavanju zahtjeva građana jer općine i gradovi nisu osigurali brzo i jednostavno podnošenje zahtjeva, pribavljanje dokumentacije po službenoj dužnosti, kao ni rješavanje zahtjeva u propisanim rokovima. lnformacije potrebne za ostvarivanje prava u lokalnoj upravi nisu uvijek sveobuhvatne i lako dostupne građanima.”, bio je zaključak revizije učinka “Efikasnost lokalne uprave u rješavanju zahtjeva građana”, čiji je prateći izvještaj objavljen 23.05.2022.
Revizori su konstatovali da nijedna(!) općina/grad iz uzorka nije u potpunosti osigurala da se dokumentacija potrebna za rješavanje zahtjeva pribavlja po službenoj dužnosti, iako su, shodno zakonskim odredbama, to bile dužne. Građani su stoga često prinuđeni da samostalno pribavljaju dokumentaciju, kako onu koju izdaju drugi organi tako i onu kojom raspolaže općina, odnosno grad. Pritom, i pored jasnih zakonskih rokova, građani su izloženi maltretiranju višestruko dužeg čekanja, i po godinu-dvije, pri čemu, naravno, nisu obavješteni o razlozima kašnjenja, nego su prepušteni neizvjesnosti i nepredvidivosti postupka.
A možda najočitiji pokazatelj neshvatanja ko je tu zbog koga, radno je vrijeme šalter sala, odnosno pojedinih službi. Koje nije prilagođeno građanima i smislu posla koji se obavlja, nego komoditetu zaposlenih u jedinicama lokalne uprave. (Ured za reviziju naveo je primjer lokalne uprave koja pruža usluge za cca 105 hiljada stanovnika, a radno vrijeme centra za usluge građanima je od 9 da 13. S pauzom od 11 do 11:30).
Ured za reviziju je subjektima koji su bili obuhvaćeni revizijom, u izvještaju iz 2022. dao određene preporuke, u cilju unapređenja efikasnosti lokalne uprave u rješavanju zahtjeva građana i ostvarenja principa dobrog upravljanja, odgovornosti, transparentnosti i ekonomičnosti, što doprinosi i stvaranju inkluzivnog okruženja, te prevenciji korupcije. Ured je ocijenio da preporuke date u lzvještaju mogu poslužiti svim općinama i gradovima, za unapređenje efikasnosti lokalne uprave i kvaliteta usluga za građanke i građane FBiH, što bi dovelo i do smanjenja administrativnih opterećenja i troškova za građane i privredu. A radi se o značajnim finansijskim sredstvima s obzirom na veliki broj zahtjeva koji se rješavaju u općinama i gradovima – ocijenili su tada revizori.
No,… sve dobre namjere se u ovoj zemlji sruše u sudaru sa stvarnošću. A stvarnost je da ovdašnje političare i njihov administrativni aparat stvoren dobrim dijelom stranačkim zapošljavanjem, korupcijom i nepotizmom interesuju isključivo lični a ne interesi građana. Tako da se tim interesima bave jedino pod pritiskom. Pa su tako, prisjetimo se, pod pritiskom i stranim (donatorskim) parama i počeli da otvaraju šalter sale, koje su zaustavile maltretiranje građana hodanjem od vrata do vrata mrzovoljnih opštinskih službenika. I pod pritiskom, stranih donatora i dmaćeg civilnog društva, u javni prostoj je i ušla ideja da vlast nije tu da vlada podanicima, nego da bude servis građanima. Ideja, doduše, koja je zasad – sa političarima koji se ponašaju kao da smo u XVII stoljeću, a oni su Luj XIV – na nivou dalekog, teško ostvarivog, cilja, ali… bar nam je razjašnjeno da ono što i kako živimo nije u redu. Pa je sad do nas.
Uglavnom, Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH je 17.09.2024., nakon provedene analize realizacije prije nešto više od dvije godine datih preporuka, objavio izvještaj „Praćenje realizacije preporuka iz Izvještaja ‘Efikasnost lokalne uprave u rješavanju zahjeva građana’“.
Tim povodom objavljeno saopštenje za javnost počinje kritikom parlamentarnog tijela zaduženog za reviziju, koje, nažalost, ne ispunjava svoju izuzetno značajnu projektovanu društvenu ulogu, nego pokazuje neprihvatljivu nezainteresovanost, ljenost i neznanje većine svojih članova.
“Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju nije razmatrala lzvještaj revizije učinka čije preporuke su bile predmet praćenja. Samim tim nisu doneseni zaključci kojima bi se dodatno obavezale nadležne institucije na efikasnu realizaciju.”, navedeno je u Izvještaju.
Praćenje realizacije preporuka je obuhvatilo aktivnosti 26 općina i gradova, Federalnog ministarstva prometa komunikacija, Federalnog ministarstva pravde, te Generalnog sekretarijata Vlade FBIH u periodu od 2022. do 2024. godine na realizaciji ukupno 15 preporuka.
Rezultati su, u načelu, porazni. Osim za nepopravljive optimiste ili stranačke propagandiste koji su skloni u “skoro potpuno praznoj čaši” vidjeti “čašu koja se počela puniti”.
Naime, registrovani su “određeni pomaci”, ali – nijedna općina i grad nije realizovala sve date im preporuke. Niti su to učinili ministarstva i Generalni sekretarijat.
Od 26 jedinica lokalne samouprave samo deset je osiguralo jasne upute o ostvarivanju prava stranaka i detaljan popis neophodne dokumentacije, a svega četiri su poduzele sve potrebne aktivnosti kako bi se ranjivim kategorijama stanovništva olakšao pristup uslugama lokalne samouprave.
lako je većina općina osigurala preuzimanje obrazaca elektronskim putem, nisu u potpunosti uspostavljene elektronske usluge jer se zahtjevi ne rješavaju elektronskim putem.
Radno vrijeme kod većine i dalje nije prilagođeno potrebama građana. Pored toga, samo šest jedinica lokalne samouprave izdaje potvrde o prijemu zahtjeva stranaka sa svim propisanim informacijama.
Niti u jednoj općini i gradu nije osigurano pribavljanje dokumentacije po službenoj dužnosti za sve vrste postupaka i u svim predmetima.
Općine i gradovi ne obavještavaju inspekcijske organe u slučajevima kada nadležni organi kasne sa izdavanjem saglasnosti ili mišljenja niti, u slučajevima kada je moguće, rješenja donose bez pribavljenih saglasnosti. Pored toga, prilikom kašnjenja u rješavanju zahtjeva i dalje ne obavještavaju podnosioca zahtjeva o razlozima zbog kojih zahtjev nije riješen u propisanom roku.
Ističući da je efikasan rad lokalne uprave od općeg interesa za cjelokupnu društvenu zajednicu, Ured za reviziju zaključio je da je neophodno dodatno angažovanje nadležnih institucija na implementaciji preporuka.
I osim iznošenja stručnog mišljenja i svojevrsnog apela, Ured, praktično, više ništa ne može uraditi. Problem je što oni koji bi trebali nešto uraditi u postizvještajnom periodu – a tu su prije svega pomenuta komisija, te Parlament i Vlada, uz subjekte revizije – u principu ne rade ništa. Ili – da budemo precizniji – gotovo ništa.
(N.N., Revizije info)
