U danima kada je Sarajevo ponovo na vrhu liste najzagađenijih gradova u svijetu, kada se vazduh u njemu karakteriše kao opasan i izdaju upozorenja, a građani jedinu nadu polažu u prirodne (ili neprirodne) sile, čekajući da vjetar oduva otrove, održana je javna rasprava o Nacrtu regulacionog plana “Kvadrant C – Marijin Dvor”, odnosno o izgradnji objekta, pod licencom Svjetskog trgovinskog centra, visine 50 metara, u blizini Miljacke, gdje se nalazi spasonosni vjetrokoridor, ključan za zaštitu vazduha u gradu. Ekološki aktivisti upozoravaju da ovo, između ostalog, znači odstupanje od urbanističkog plana iz 1986., koji je još na snazi, a koji podrazumijeva širenje zelenih površina.
Ovo je samo još jedan pokazatelj da ovdašnje vlasti, na svim nivoima, nisu samo neuke, nesposobne, neodgovorne i socijalno neosjetljive, odnosno, nezainteresovane za bilo kakav rad u interesu građana, nego su duboko korumpirane i kriminogene. Mostarski je urbanista Sead Pintul, svojevremeno, izjavio: “Opasna je situacija kad se udruže pare i vlast. A to je upravo u nas. To je udruženi zločinački poduhvat, u pravom smislu riječi.”
Dakle, vlast i (politička) kasta koja već desetljećima ništa ne radi na rješavanju problema zagađenosti (i čiji je plafon uvođenje sistema “par-nepar” i pravljenje planova, unaprijed osmišljenih kao mrtva slova na papiru, čija je svrha tek da se odglumi da se nešto radi), umjesto da stvara preduslove za poboljšanje situacije i rješenje dugotrajnog ozbiljnog, po život građana opasnog, problema, radi na pogoršanju situacije i cementiranju problema.
Ponašajući se identično kapitalističkim ludacima na svjetskom nivou, koji suicidalno ignorišu klimatske promjene i umjesto pokušaja spasa čovječanstva u posljednji čas, koncentrisani su na profit (Valjda zadovoljni onom “Dok traje, traje” i uz neizbježnu “Poslije mene – potop!”).
Na ozbiljnost problema već godinama upozoravaju zdravstveni radnici, suočeni sa povećanim brojem oboljelih od bolesti disajnih organa i kardiovaskularnog sistema, s naglaskom na djecu, trudnice, stare i hronične bolesnike, kojim se savjetuje bježanje iz zagađenih gradova. A podsjetimo da je Svjetska zdravstvena organizacija, prije nekoliko godina, BiH svrstala među zemlje sa najvećim brojem umrlih od posljedica izazvanih zagađenim vazduhom.
Na alarmantnost situacije upozoravaju i stručnjaci, koji su detektovali ključne probleme i imaju konkretna rješenja, koja, međutim, vlast izbjegava, jer su, u skladu sa veličinom problema, ozbiljna, dugoročna i – “skupa”. (U zemlji u kojoj su ljudski životi jeftini. Oni “običnih građana”, naravno.)
A, svojevremeno su vlast, na ozbiljnost problema, upozorili i revizori.
Prije skoro punih pet godina, 24.12.2019. Ured za reviziju institucija u FBiH objavio je izvještaj o provedenoj reviziji učinka „Aktivnosti nadležnih institucija u Federaciji BiH na smanjenju zagađenosti vazduha“, konstatovavši katastrofalno stanje i ponuduvši neke preporuke za njegovo poboljšanje.
Osim na hroničnu neefikasnost institucija, revizori su, tada, ukazali na činjenicu da ne postoji čak ni odgovarajući regulatorni okvir za smanjenje zagađenosti usklađen sa EU zakonodavstvom iz oblasti zaštite životne sredine, da su postojeći propisi nedorečeni, da nadležne institucije nisu osigurale čak ni sveobuhvatno praćenje kvaliteta vazduha, pouzdane podatke o emisijama pojedinih zagađivača, a o efikasnom planiranju i realizaciji mjera za smanjenje zagađenosti, te odgovarajućem inspekcijskom nadzoru nad zagađivačima, da ne govorimo. Kao ni o efikasnom sistemu informisanja građana o tome kako mogu zaštiti zdravlje u kriznim situacijama (osim glupih savjeta da ne izlazimo vani, kao da u stanovima imamo pored plinovoda za grijanje i zrakovode koji nam u stanove dovodi čist vazduh drito sa okolnih planina). Dakle, potpuni javašluk.
Na osnovu rezultata provedene revizije tada (prije 5 godina) je zaključeno da „postoji značajan prostor za unapređenje aktivnosti nadležnih institucija na smanjenju zagađenosti vazduha u FBiH“. Što je, zapravo, eufemizam, za stanje u kome ne postoje ni elementarni uslovi za zaštitu stanovništva.
Dvije i po godine nakon provedene revizije i objavljenog izvještaja, revizori su se, u martu 2022., vratili ovoj temi, da provjere realizaciju datih preporuka. No mogli su samo da konstatuju da do poboljšanja stanja nije došlo.
Niti može, kad vlast ovom problemu prilazi krajnje neozbiljno, površno i kampanjski, od jedne situacije opasne po život građana, do druge. Ne postupajući ni po revizorskim ni po preporukama stručnjaka za ovu oblast. Nego, u krizi gleda u nebo i čekajući spas od kiše i vjetra. I tako svaki put. Dok mrtve, koji su posljedica njihove nesposobnosti i nerada, broji samo Svjetska zdravstvena organizacija.
Kao posebno porazan podatak, revizori su istakli činjenicu da Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju i Parlament FBiH nisu čak ni razmatrali revizorski izvještaj o (ne)aktivnosti nadležnih institucija u Federaciji BiH na smanjenju zagađenosti zraka, čime su propustili priliku da svojim zaključcima obavežu nadležne institucije na efikasnu realizaciju revizorskih preporuka, u ovom kontekstu, i time doprinesu povećanju njihove implementacije, odnosno poboljšanju stanja u ovoj oblasti.
A, za nekog ko je najgori na svijetu, ili među najgorima, naravno da postoji “značajan prostor za unapređenje”. No, koliko su ga vlasti iskoristile najbolje govori podatak koji ovih dana kruži planetom, da smo ne deseti, pedeseti, stoti ili 190-i, nego – i dalje prvi, tj. najgori.
I, naravno da ovo nije problem samo Sarajeva. Opasna mjesta za život u BiH su, povremeno, i Lukavac, Tuzla, Zenica, Kakanj, Živinice, Gračanica, Banjaluka, Prijedor, Brod, Ugljevik, Gacko,…
Dževad Nekić, donedavni generalni revizor Ureda za reviziju institucija u FBiH, svojevremeno je pokušao upozoriti vlast da je pravo na zdravu okolinu jedno od osnovnih ljudskih prava.
No, prema odnosu “nacionalnih lidera”, koji se brinu o pravima “konstitutivnih” naroda, ispada da pravo na zdravu okolinu, uključujući i pravo na disanje čistog vazduha ne spada u nacionalne interese vrijedne zaštite i spomena. Valjda zato što je teško vazduh podijeliti na srpski, hrvatski, bošnjački i onaj ostalih. A oni imaju averziju prema svemu što je zajedničko. Osim zajedničkog krčmljenja budžeta i, eventualno, zajedničkog kriminala i korupcije.
A što se tiče vazduha, važno je samo da on ne postane opasan po njih. Tj. njihov opstanak na vlasti.
No, sudeći po hroničnoj sklonosti ovdašnjih građana amneziji i opraštanju neoprostivog, te po nevjerovatnom nepovezivanju (ne)kvaliteta vlastitih života sa (ne)kvalitetom svojih donesenih odluka na izborima i endemskoj nesklonosti protestima, vlast nema razloga da se brine. Ni zbog zagađenosti vazduha, ni zbog bilo čega drugog.
