Prošle sedmice, provodeći akciju kodnog naziva “Barut”, Federalna uprava policije, a pod nadzorom postupajuće tužiteljice Posebnog odjela Federalnog tužilaštva FBiH (POSKOK), lišila je slobode Behriju Huseinbegović, dugogodišnju stečajnu upraviteljicu PS Vitezit doo Vitez – u stečaju, te, Josipa Rajića i Tomislava Zubaka, odgovorne osobe u WDG d.o.o. Vitez”, čija je istoimena hrvatska centrala krajem 2022. kupila Vitezit, ali se zbog niza nepravilnosti za ovu kupovinu već u januaru 2023. godine zainteresovalo Tužilaštvo Srednjobosanskog kantona, da bi kasnije postalo sporno i knjiženje “Vitezita” na “WDG” jer je riječ o državnoj imovini.
Što se tiče Vitezita, radi se o firmi koja je eklatantan primjer brutalne poratne privatizacijske pljačke vladajućih stranaka. Koja je od uspješne firme koja je nekad zapošljavala i preko 3000 radnika, izgradila Vitez, imala proizvodnju koja je nedostajala susjednim državama, a iz rata uspjela izaći netaknuta, na kraju dovedena do stečaja, otvorenog u novembru 2019. i odluke o likvidaciji. A da zakulisne igre oko nje i njene, i nakon pljačke međunarodnog karaktera, vrijedne preostale imovine nisu stale.
A za aktuelnu istragu policije i tužilaštva, građani Viteza, biši radnici ovog giganta kažu da je došla prekasno. I da se bavi tek vrhom ledenog brijega.
“Vlada se sad sjetila da ima ‘Vitezit’, a godinama je ignorirana pljačka. Sjetili se kad je sve završeno i kad se nema šta ukrasti. Samo što beton nisu odnijeli, a gdje su pogoni koji su koštale milione.”, za RSE je izjavio jedan od mještana.
Ni revizori, nažalost u tu firmu, u koju je i Vlada Federacije upumpavala ogromne količine novca bez povratnih informacija o njegovom trošenju (što je, dakle, bio samo dodatni način pljačke javnih sredstava), nisu ulazili u vrijeme kada je kontrola bila najpotrebnija. Kao što nije ulazila ni policija, inspekcije, niti su se tom nevjerovatnom pljačkom i devastacijom bavila tužilaštva i sudovi.
Ured za reviziju je ipak, od državnih institucija, prvi zagrebao po prljavoj površini slučaja Vitezit, kada je 2021. godine proveo finansijsku reviziju ove firme za 2020. Pa i tada s otporom koji je jedva savladao. Ali je reviziju ipak uspio provesti, a rezultat je bila negativna ocjena za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima i suzdržano mišljenje za finansijske izvještaje.
A naknadno parlamentarno saslušanje, u decembru 2021., upravo prošle sedmice uhapšenje stečajne upravnice Behrije Huseinbegović, pred Komisijom odgovornom za reviziju, Parlamenta FBiH, bilo je svojevrsni skandal – i zbog ponašanja stečajne upraviteljice, koja je negirala i nalaze revizora i bilo kakvu ličnu odgovornost a i zbog ponašanja predsjedavajućeg saslušanjem iz HDZ-a BiH, pa i ostalih članova Komisij, koji se na saslušanju ili nisu pojavili ili su uglavnom ćutali. Od potpune sramote, to je saslušanje svojom profesionalnošću, nezavisnošću od stranačkih uticaja i držanjem do svog i ugleda institucije koju predstavlja, spasio tadašnji generalni revizor Dževad Nekić, koji se, u diskusiji sa stečajnom upravnicom, oštro suprotstavio negiranju i relativiziranju nalaza revizije. Te, poslanica Alma Kratina koja je bila jedina od 14 članova Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju koja je uzela učešća u saslušanju.
Čudnim igrama oko Vitezita svjedočilo je (i) ponašanje predsjednika Odbora povjerilaca “Vitezita” Adila Loze, na saslušanju, koji je Ured za reviziju optužio da je “upao u jedan sudski postupak” i da je provedena revizija bila nezakonita i “svojevrsna smetnja u vođenju stečajnog postupka…”
S obzirom na ranije publikovanu izjavu stečajne upravnice Bahrije Huseinbegović, da se ona o prodaji “Vitezita” i njegove imovine dogovara sa lokalnim HDZ-om, SDA i sudom, te na medijske natpise o nekim drugim spornim radnjama za trajanja stečaja, moglo se pretpostaviti kome i čemu je zapravo smetnja nezavisna revizija koju provodi Federalni Ured. I šta je izvor straha stanovnika Viteza i bivših radnika da otvoreno govore o poslijeratnoj pljački ovog giganta.
Generalni revizor, Dževad Nekić, je, u svom obraćanu, iskazao čuđenje ovom apsurdnom situacijom, naglasivši da bi mu od nekoga ko se predstavlja predstavnikom povjerilaca logično bilo da podržava Ured za reviziju, “u interesu očuvanja javnih sredstava, javne imovine, imovine svih uposlenika i građana”, a ne da ga pokušava diskreditovati.
No, logično bi bilo i da je predsjednik odbora povjerilaca “Vitezita”, koji je došao na saslušanje povodom izvještaja o provedenoj reviziji te firme, taj izvještaj i pročitao, ali… nije(!), kako je sam ustvrdio. Otvarajući dodatno pitanje šta ustvari on radi tu i zašto išta govori o nečemu o čemu nema pojma.
“Ja bih prije zaključio da vi zastupate nečije druge interese a ne interese povjerilaca, na osnovu ovoga što ste danas ovdje izlagali.”, prokomentarisao je čitavu situaciju Nekić. Dodavši:
“Ono što je ovdje utvrđeno, u ovom izvještaju, to su činjenice, to je Corpus delicti.”
Stečajna upraviteljica se, očekivano, nije složila s tim. Ona se nije izjasnila ali je za pretpostaviti da je, za razliku od svog kolege, izvještaj pročitala. Ili bar “prelistala”.
No, da li zbog neshvatanja šta joj je uloga na saslušanju pred Parlamentarnom komisijom ili svjesno izbjegavajući da govori o predmetu saslušanja (za šta odgovornost snosi i predsjedavajući ovom sjednicom i Komisijom, Ivica Pavković, iz HDZ-a), većinu svog izlaganja posvetila je temama koje nemaju nikakve veze sa izvještajem o provedenoj reviziji, koji je bio na dnevnom redu i o čijim nalazima i ocjenama je trebala da se izjasni.
Pa smo tako bili prisiljeni slušati upravnicine hvalospjeve o samoj sebi, njenoj karijeri i uspješnim stečajevima koje je dosad provela (valjda po istom modelu dogovaranja sa SDA i HDZ-om?) i o tome koliko je težak i komplikovan ovaj stečajni postupak u “Vitezitu”.
“Možete mislit, uđete u stečaj, nemate marke, nemate vode, nemate struje, nemate ništa.”, pojadala se stečajna upravnica, o zatečenom stanju u zgradi uprave, kada je tek imenovana. Na diskretan pokušaj Predsjedavajućeg da joj skrene pažnju da bi bilo poželjno da malo skrati izlaganje, odgovorila je:
“Ja se izvinjavam, al ja sebe branim.” (???)
No, nakon takvih odbrana, u kojim je nastavljen pokušaj diskreditacije revizije i revizora, a s obzirom da prisutni članovi Komisije pred kojom je saslušanje organizovano, nisu osjetili potrebu da se bave svojim poslom (a o odsutnim da ne govorimo), za riječ se javio Generalni revizor. Vidno iznerviran, do te mjere da je u jednom trenutku na prekidanje njegovog izlaganja i dobacivanje stečajne upravnice, povisio glas:
“Mislim… vi ovdje jednostavno iznosite neistine i laži koje ste iznosili svo vrijeme postupka same revizije!”
A nakon kraće rasprave sa predsjednikom odbora povjerilaca, iz generalni revizor je provalila višegodišnja frustracija:
“Zato ste upropastili mnoge firme. I to su pokazali izvještaji. Zato smo danas u takvoj situaciji u kakvoj jesmo. I ovo je jedna firma koja… Ovo je put kako se ona uništava. Zahvaljujući upravo predstavnicima koje imenuje stečajni sud. Stečajnih upravnika pogledajte danas koliko ima. Šta su uradili? Pogledajte naš izvještaj samo, o reviziji učinka. Pa ćete vidjeti u kojoj smo situaciji.”
A generalni revizor je mislio na tačno određenu reviziju učinka:
“Mi smo radili reviziju učinka “Efikasnost stečajnih postupaka”, gdje smo utvrdili i dokazali svima, znači i komisiji i Parlamentu i građanima, da su stečajni postupci jedni neefikasni postupci. Da mnogi stečajni upravnici (te postupke) vide kao dobar izvor svoga finansiranja. I ne samo da godinama traju ti stečajni postupci, nego desetinama godina. I nakon mnogih provedenih stečajnih postupaka, te firme zapravo više ni ne postoje.”
A cinici, koji ne vjeruju u priču o pravdi koja je spora ali dostižna (jer je, u krajnjoj liniji, pravda koja ne stigne na vrijeme samo dodatna nepravda), bi rekli: A kad više nema šta da se pljačka onda eto policije da hapsi. U načelu beznačajnu sitnu ribu, kojoj je rok upotrebljivosti ionako prošao. Dok konstitutivne ajkule i kitovi nastavljaju plivati daleko od domašaja a i interesovanja lokalnih ribolovaca.
(N.N., Revizije info)
