Dvije i po godine je od kako je Ured za reviziju institucija u FBiH objavio izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu “Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama”.
Revizija je provedena na inicijativu i uz podršku UN Women (Agencije Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena), u okviru projekta paralelne revizije u kojem su učestvovale vrhovne revizorske institucije Crne Gore i Srbije, te tri od 4 bosanskohercegovačke – državna i obje entitetske.
Tema revizije izabrana je kako bi se doprinijelo poboljšanju rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena i djevojčica, što je peti od 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja i preduslov za stvaranje društva jednakih mogućnosti. Podciljevi su mu: Okončati svuda i sve oblike diskriminacije žena i djevojčica i Eliminisati sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovinu ljudima, odnosno seksualnu eksploataciju i druge oblike eksploatacije.
Rezultati revizije provedene u Federaciji BiH (a manje više slični su bili i ostali) su bili očekivano porazni, ukazujući na nedovoljnu efikasnost nadležnih institucija u oblasti rodne ravnopravnosti i da sistem zbrinjavanja žrtava nasilja nije uređen na odgovarajući način.
Jedna od najozbiljnijih posljedica rodne neravnopravnosti je nasilje nad ženama, koje je u Federaciji BiH veoma raširena pojava. Revizori su konstatovali da je u periodu 2019-2022. godine u FBiH ukupan broj žrtava nasilja u porodici iznosio 10.294, a od toga su 78%, odnosno 8.038 bile žene. Međutim, s obzirom na to da se ne vode evidencije o rodno zasnovanom nasilju izvan porodice, nisu poznati podaci o ukupnom broju žena žrtava nasilja.
U vezi aktivnosti za zbrinjavanje žena žrtava nasilja, revizijom su utvrđeni značajni problemi s kojima se centri za socijalni rad susreću prilikom provedbe mjera za zaštitu žrtava nasilja. Centri nemaju dovoljan broj zaposlenih socijalnih radnika i psihologa kako bi mogli adekvatno odgovoriti svim potrebama žrtava nasilja.
Dodatno, iskustvo civilnog društva upozorava da, bez funkcionalnih kontrolnih mehanizama i sa, često nekompetentnim, stranački instaliranim rukovodećim kadrovima, bez elementarne socijalne osjetljivosti i svijesti o temeljnoj svrsi tih ustanova, one umjesto dio rješenja često postaju dio problema i umjesto pružanja zaštite žrtvama porodičnog nasilja postaju izvor dodatnog, institucionalnog, nasilja, u službi nasilnika a ne žrtve.
Revizija je utvrdila i da Federacija BiH ne raspolaže dovoljnim kapacitetima za zbrinjavanje žrtava nasilja, te da nije osiguran smještaj za žrtve u svim kantonima.
Dvije i po godine nakon objave izvještaja “Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama”, Ured za reviziju institucija u FBiH objavio je izvještaj o realizaciji u njemu datih četrnaest preporuka.
U tom kontekstu, analiziran je rad 45 subjekata – 12 komisija i odbora za ravnopravnost spolova, Vlade FBiH, Gender centra FBiH, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, deset kantonalnih vlada i nadležnih ministarstava za socijainu politiku, kao i deset centara za socijalni rad (u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Bihaću, Goraždu, Travniku, Livnu, Ljubuškom i Orašju).
Dvadeset subjekata je navelo da navedeni izvještaj revizije učinka uopšte nije bio predmetom njihovog interesovanja i razmatranja, dok dva subjekata nisu dostavila informacije o tome.
Skandal je to sam po sebi. A još veći je podatak da Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju u FBiH, kao najznačajnije tijelo odgovorno za uticaj revizije u postizvještajnom periodu, nije razmatrala predmetni izvještaj revizije učinka, te da nije održana javna rasprava sa subjektima revizije, niti je išta urađeno u cilju bolje realizacije datih revizorskih preporuka.
Na osnovu provedenog praćenja utvrđeno je da su institucije kojima su preporuka upućene ipak, i pored nerada Parlamenta i njegovog radnog tijela zaduženog za reviziju, preduzimale aktivnosti na realizaciji preporuka. Međutim, one nisu implementirane u potpunosti. Od subjekata koji su bili obuhvaćeni praćenjem, najveći broj je preduzeo djelimične aktivnosti na realizaciji preporuka. Najveći stepen realizacije preporuka zabilježen je kod Gender centra FBiH, dok su najmanje preporuka realizovale kantonalne vlade Zapadnohercegovačkog i Kantona 10.
Iz Ureda ističu da je u posmatranom periodu došlo do odeđenog poboljšanja u predmetnoj oblasti. Naglašavajući uspostavljanje funkcionalnih komisija i odbora za ravnopravnost spolova koji su proaktivno djelovali na provođenju zakona i standarda u ovoj oblasti. Te, da je značajno unaprijeđen i zakonodavni okvir kroz izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH te donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Dodatno, kantonalni propisi su unaprijedeni kako bi se žrtve nasilja u porodici prepoznale kao korisnici socijalne zaštite.
S druge strane, iako je Gender centar FBiH dostavljao vladama prijedloge za usklađivanje propisa i akata sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, oni i dalje nisu u potpunosti usklađeni.
Značajan broj subjekata nije u potpunosti osigurao blagovremenu izradu i donošenje gender akcionih planova u kojima su definisani programski ciljevi za ostvarivanje ravnopravnosti spolova uz precizno definisane pojedinačne mjere, indikatore učinka, institucije zadužene za realizaciju pojedinačnih mjera i rokove realizacije. Nedostatak ovih strateško-planskih dokumenata u praksi otežava uvođenje principa ravnopravnosti spolova u projekte i programe koji trebaju unaprijediti stanje u ovoj oblasti.
Kada su u pitanju evidencije o žrtvama nasilja, centri za socijalni rad vode evidencije o žrtvama nasilja samo kada su izrečene zaštitne mjere, te ne vode evidencije o rodno zasnovanom nasilju počinjenom izvan porodice, pa stoga nisu usklađene sa odredbama Istanbulske konvencije.
Nadležna kantonalna ministarstva nisu blagovremeno Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike dostavljala objedinjene podatke o žrtvama nasilja. Pored toga, većina kantonalnih ministarstava nadležnih za socijalnu politiku nije osigurala adekvatan nadzor nad radom sigurnih kuća koje se nalaze na njihovom području jer su samo provodila kontrolu načina utroška dodijeljenih finansijskih sredstava.
Nije osigurana ni blagovremena provedba mjera u skladu s rokovima predviđenim gender akcionim planovima.
Neprovođenje mjera direktno utiče na izostanak unapređenja položaja žena u različitim oblastima društvenog života, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, političko učešće, zdravstvo, socijalnu zaštitu i prevenciju nasilja zasnovanog na spolu.
Podaci o slučajevima nasilja nad ženama potvrduju da ono i dalje ostaje najozbiljnija posljedica rodne neravnopravnosti, što zahtijeva dosljednu i efikasnu provedbu mjera. Ured za reviziju stoga je iznio ocjenu da je potrebno poduzeti dodatne aktivnosti kako bi se date preporuke dosljedno realizovale.
Hoće li Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju, doduše poznata po nesklonosti radu većine svojih članova, bar sa dvoipogodišnjim zakašnjenjem staviti na dnevni red svojih sjednica izvještaj revizije učinka “Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama” i upravo izašli o rezultatima praćenja realizacije preporuka iz te revizije.
(N.N., Revizije info)
