Prvi dan planiranog četverodnevnog saslušavanja institucija koje, nakon provedene finansijske revizije za 2020. godinu, nisu od Federalnog Ureda za reviziju dobile obje pozitivne ocjene, počeo je saslušavanjem predstavnika Vlade Federacije, povodom Izvještaja o finansijskoj reviziji Izvještaja o izvršenju budžeta FBiH za 2020. godinu.
Zanemarimo li činjenicu da je saslušanjima, umjesto kompletne 14-očlane komisije, kako bi bio elementarni red, prisustvovala tek polovina njenih članova i da je, ponovo, na najvišem nivou bio zastupljen samo Ured za reviziju, a da su od kompletne Vlade Federacije bila prisutna tek 2 ministra (od kojih je jedan i član Komisije, odnosno, u konkretnoj situaciji, u sukobu interesa), početak ovog ciklusa saslušanja, svojim sadržajem, u potpunosti je opravdao utrošeno vrijeme i trud. I pružio kakvu-takvu satisfakciju Uredu za reviziju, i za uloženi rad i za principijelno kritički odnos u obavljanju svojih profesionalnih obaveza.
Naime, poslanici, članovi Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju, svojom kritikom Vlade, i davanjem političke dimenzije nalazima do kojih su došli revizori, podsjetili su, zapravo, kako bi to sve trebalo da izgleda.
Ne kao sistem protočnih bojlera, kroz koje se samo propusti sadržaj kreiran od strane Ureda, nego kao ozbiljno razmatranje revizorskih upozorenja, nadograđivanjem istih političkim stavom, a u nastavku i eventualnim odlukama o sankcijama, a sve s ciljem preduzimanja odgovarajućih mjera kako bi se kompletno stanje u revidiranim institucijama i društvu u cjelini popravilo.
Na žalost, daleko smo od prihvatljivog, a pogotovo idealnog – jer to podrazumijeva da ne rade samo Ured i Komisija (tj. njen dio) svoj posao kako treba, nego da ga radi i Parlament i Vlada i Tužilaštvo.
No,… u najmanju ruku ovo je značajno u kontekstu transparentnosti. I davanja vizije kako bi sve moglo izgledati sasvim drugačije da institucije rade svoj posao. Da, dakle, nakon profesionalno urađenog izvještaja revizora i dobro odrađenog saslušanja pred Komisijom, slijedi ozbiljna oduka Parlamenta, odgovorno ponašanje Vlade i adekvatna reakcija pravosudnih institucija.
S druge strane odnos Vlade nam je pokazao stvarno stanje – kako stvari zaista funkcionišu. I bezobrazno omalovažavanje Parlamenta i njegove Komisije, kroz slanje sekretara i pomoćnika u ministarstvima, umjesto dolaska, prije svega Premijera i Ministrice finansija, kao najodgovornijih osoba i onih na koje je većina od 25 revizorskih preporuka, od kojih su 23 nerealizovane preporuke koje se ponavljaju već godinama, adresirana. I nastavak negativnog odnosa prema Uredu za reviziju, koji je svojevremeno kulminirao tragikomičnim atacima na njegovu nezavisnost i ispostavljanje mu nekakvih ultimativnih zahtjeva.
Od strane svojih ministara poslati činovnici, ponovo su pokazali nesposobnost da se uzdignu na nivo koji se od njih u ulozi koju su preuzeli očekuje. Iako su neki od njih izjavljivali da ne žele biti advokati Vlade i ministara, radili su upravo to. Pritom nalaze revizora, primajući lično, poistovjećujući se sa ministarstvima i ministrima. I, dodatno apsurdno, pričajući neke lične priče i stvari bez ikakve veze sa temom saslušanja, pa čak i o nečem što se još uopšte nije desilo, pa se u neko doba morao za diskusiju javiti i Generalni revizor (Dževad Nekić) da ih upozora da su profulali temu i objasni im koji izvještaj se razmatra, za koju godinu, i šta je zapravo trenutna tema.
No, zato su članovi Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju bili na potrebnom nivou.
Elvir Karajbić je konstatovao da je iz datog izvještaja vidljivo da nije postignut opšti cilj očuvanja radnih mjesta, kada je u pitanju pandemija. I prokomentarisao:
“Ja bih još jednom zamolio sve članove Vlade da se tuđim perjem ne kite. Nijedna mjera Vlade nije doprinijela povećanju ili očuvanju radnih mjesta, nego je to isključivo rezultat ljudi poduzetnika koji su samo na njima znan način to uspjeli.”
U kontekstu sporne Vladine Uredbe o interventnim mjerama za podršku ugroženim sektorima privrede FBiH u okolnostima pandemije COVID-19, Karajbić je revizorskim zaključcima u kontekstu problematične raspodjele grantova, dodao dimenziju kojom se Ured nije bavio, jer se revizori ne bave političkim analizama i procjenama. A pogotovo ne zakulisnim igrama vlasti. Ali je to, zato, u opisu poslova poslanika.
“Vlada je (donošenjem Uredbe) svjesno željela da zaobiđe Parlament.”, izjavio je Karajbić, dodavši:
“Da nije bilo ovog revizorskog izvještaja ne bi mi znali baš puno o detaljima kako je Vlada trošila određene novce. Čak je i ciljano išla na određena ministarstva. Znači ni svi resori nisu imali mogućnost pristupa tim sredstvima, koje je po dogovoru vladajuće većine Vlada usmjerila prema tim ministarstvima.”
“Imamo situaciju da ljudi koji imaju 3-4 uposlena su dobili znatno više sredstava nego ljudi koji imaju 100, 200, 300 uposlenih. Koji je to kriterij? Znači, ne postoji matematičko objašnjenje za taj kriterij. A o logici da i ne govorim.”, pojasnio je Karajbić. Rezimirajući:
“Znači, Vlada je svjesno izbjegla Parlament, donijela je kriterije, zadužila je pažljivo birana ministarstva i na kraju šta imamo? Imamo jedno totalno neefikasno korištenje sredstava.”
Karajbićeva kolegica u Komisiji, Alma Kratina, složila se sa njim, naglasivši:
“Kriteriji dodjele sredstava, koji su omogućavali groteskne situacije da sredstva dobije neko koja ima samo jednog zaposlenog, i netransparentnost vezana za cijeli postupak je nešto što je apsolutno neprihvatljivo.”.
A neprihvatljivim je označila i činjenicu da se Vlada, kao izvršni organ Federacije, nije izjasnila o ovom izvještaju. Iznijevši stav da joj ponašanje Vlade djeluje kao neki raštimani orkestar. I da će se, zbog nerealizacije revizorskih preporuka i nepoštovanja Parlamenta, vjerovatno nastaviti sa kršenjem zakona, te da ni budžet za narednu godinu neće biti donesen na zakonom predviđeni način.
Adis Arapović je tražio da u zapisnik uđe činjenica da ne samo da na saslušanju nema najodgovornijih ljudi – premijera i ministara – nego ni predstavnika svih ministarstava. I izdvojio tri kritične tačke razmatranog revizorskog izvještaja:
“Prva od njih je ocjena sposobnosti za projekciju prihoda i rashoda. Budžet za 2020. godinu u prihodovnoj strani podbacio je za 423 miliona a u rashodovnoj za 779 miliona. Ukoliko izuzmemo iz budžeta Federacije segment koji se tiče Fonda PIO možemo zaključiti da su prihodi podbacili preko 10% a rashodi preko 15%. To nisu male omaške.”
Drugom kritičnom tačkom Arapović je ocijenio opetovanu primjedbu na transfere iz budžeta – privatnim kompanijama, kompanijama u većinskom državnom vlasništvu, kompanijama u manjinskom državnom vlasništvu i udruženjima i fondacijama.
“Govorimo o stotinama miliona maraka godišnje koje se daju kroz transfere. I godinama Ured za reviziju govori: Zašto dajemo novac kompanijama koje ne opravdavaju ono što su dobile? Zašto se daje novac udruženjima i fondacijama kroz takođe transfere samo drugog oblika koji ne opravdaju dati novac.
Naprosto je nenormalno da mi od Ureda za reviziju svaki put dobijemo istu priomjedbu. Nenormalno je da neko nekome daje novac dva ili više puta bez da je prvi dodjeljeni novac opravdan. Posebna je priča, naravno, onoga što je dato kroz transfere”.
I pod trećom kritičnom tačkom, Arapović je naveo odnos prema privredi u vrijeme pandemije.
“Vlada je imala ogromni finansijski instrument u pandemijskoj godini. Skoro pola milijarde maraka je bilo namjenjeno kao podrška privredi. Od pola milijarde maraka potrošeno je 90 miliona ili manje od 19%. Objašnjenje iz Ministarstva mi se ne čini jakim, pa ni prihvatljivim.”, naglasio je Arapović, dodavši:
“I na kraju: slažem se sa kolegom Karajbićem, način na koji se upravljalo ovim sredstvima, kroz uredbu, je politički stav. Dakle, pola milijarde maraka ja najveći finansijski instrument, na jednom mjestu, koji je ova vlada federacije imala od kako je imenovana 2015. godine. I taj novac se trošio na vrlo netransparentan način.”
(N.N., Revizije info, 15.11.2021.)
