RI: I sami revizori povremeno, u svojim godišnjim izvještajima, ističu da revizija ne može biti sama sebi svrha. Čime se ističe potreba pravilnog i pravovremenog reagovanja drugih institucija, kojim bi se omogućilo da revizija ostvari svoju punu svrhu i ostvari poželjni uticaj na čitavo društvo. No, iako se o tome puno priča, efekti su, u najmanju ruku, prilično skromni.
RK: Percepcija javnosti jeste da su efekti revizije skromni, ali ako biste postavili pitanje kako je bilo prije revizije ili šta bi bilo da nema revizije, dobili biste potpuno drugu sliku. Nama je jasno da javnost ne uočava pozitivne pomake u javnoj upravi jer ih direktno ne doživljava, ali indirektni uticaj je nedvojben. Navest ću primjer eskalacije slučajeva aktiviranja rezervnih listi uspješnih kandidata koji je doveo do netransparentnost zapošljavanja državnih službenika. Ovu je pojavu revizija ispravno uočila i na odgovarajući način kvalifikovala, nakon čega su institucije ovu pojavu svele u razumne okvire. U skladu sa našim preporukama vezano za proces upravljanja grantovima, Savjet ministara je donio Pravilnik o kriterijima za finansiranje i sufinansiranje projekata u oblastima od javnog interesa koje provode udruženja i fondacije. Bosna i Hercegovina nedavno je zvanično preuzela vazdušni promet na svom nebu. Sretni smo što smo ovom istorijskom događaju doprinijeli svojim preporukama iz izvještaja o kontroli vazdušnog prometa. Jedna institucija BiH je, nakon našeg izvještaja o energetskoj efikasnosti, zabilježila uštedu od 62% smanjenja količine potrošenog gasa. Mnoštvo je realizovanih preporuka finansijske revizije vezano za obezbjeđenje aktivne i pravične konkurencije u postupcima javnih nabavki. Sve navedeno upućuje na neskroman uticaj revizije na povećanje zakonitosti, transparentnosti i odgovornosti u poslovanju institucija BiH. Međutim, s druge strane, ukoliko sagledamo realizaciju preporuka sistemske prirode, poput, npr., plaćanja naknade za neangažovana kreditna sredstva, dobit ćemo poražavajuće rezultate. Znamo da je koordinacija rak rana javne uprave u BiH što ima direktnog uticaja i na realizaciju ovih sistemskih preporuka koje zahtijevaju koordiniran i zajednički angažman više učesnika (nerijetko i nižih nivoa vlasti) što, posljedično, značajno umanjuje i uticaj revizije u društvu.
RI: Osim što Parlament neredovno prati vaš rad, evidentno je i da nikad nije sankcionisao nijednu instituciju ili odgovornog pojedinca u njoj, zbog grešaka, nepravilnosti i kršenja zakona i drugih propisa, evidentiranih u revizorskim pregledima, kao ni zbog nepostupanja po revizorskim preporukama i zaključcima Parlamenta. Kakav je vaš stav o tome? I da li je ključni razlog u stranačkoj zaštiti „svojih“ direktora.
RK: Saradnja sa nadležnim parlamentarnim komisijama je u proteklom periodu bila na zadovoljavajućem nivou. Rijetke su zemlje u kojima parlament razmatra sve do jedan izvještaj o reviziji, kao što je to slučaj sa našim izvještajima. Istina je da je Parlament prošle godine bio u blokadi pa je jedna revizijska godina, takoreći, preskočena. Veliki je posao na komisijama za finansije i budžet, pogotovo ako uzmemo u obzir da će izvještaji o finansijskim revizijama za prethodnu godinu uskoro vidjeti svjetlo dana, a revizije nisu jedino pitanje kojim se ove komisije bave. Možda bi jedno od prihvatljivih rješenja moglo biti formiranje zajedničkog parlamentarnog tijela nadležnog samo za razmatranje i postupanje po izvještajima o reviziji. Kancelarija za reviziju organizirana je po tzv. vestminsterskom ili parlamentarnom modelu koji se veže za sistem parlamentarne odgovornosti, što znači da institucije koje su subjekt revizije odgovaraju parlamentu, odnosno nadležnim parlamentarnim tijelima koja, na osnovu izvještaja o reviziji, zadužuju institucije izvršne vlasti na implementaciju preporuka revizije. Moram ovdje napomenuti da je nedavno usvojen i Zakon o parlamentarnom nadzoru kojim je regulisan i postupak implementacije preporuka revizije. Ostaje nam da vidimo da li će ovaj zakon proizvesti pozitivne efekte u budućnosti i podići nivo odgovornosti na viši nivo. Što se tiče vašeg pitanja o razlozima zbog kojih Parlament ne sankcioniše one koji ne postupaju po preporukama revizije, jasno vam je da se revizija ne smije upuštati u bilo kakve diskusije koje imaju političku pozadinu, mi jednostavno nismo adresa za takva pitanja.
RI: Gledajući u cjelini, revizorski uredi nemaju baš najbolju saradnju sa tužilaštvima, koja bi trebala da postupaju po nalazima revizora, ali se žale da ih ne razumiju i da u revizorskim izvještajima ne nalaze elemente za dizanje tužbe. Kakvo je vaše iskustvo? I kakve su šanse da se, u dogledno vrijeme, primjenjujući dobre prakse iz EU dođe do nekog zadovoljavajućeg rješenja, odnosno bolje saradnje, u interesu društva?
RK: Primarni korisnici izvještaja o reviziji su parlamenti i javnost, a ne tužilaštva. Tužilaštvo stoga naše revizorske nalaze i dokaze ne mogu koristiti kao dokaze u krivičnom postupku nego samo kao eventualne indicije o počinjenju krivičnog djela na osnovu kojih mogu pokrenuti vlastite istrage. Revizija nije i ne može biti alat za tužilačke istrage jer revizori nisu ovlaštena službena lica u smislu Zakona o krivičnom postupku. Postoje izvještaji o reviziji koji su tužilaštvima dali signal za pokretanje određenih istraga, ali tužilaštva nisu dužna nas obavještavati o toku i epilogu takvih istraga. Revizorski izvještaji se pišu u skladu sa standardima revizije i, kao takvi, nisu namijenjeni tužiocima, kao primarnim korisnicima, hajde da kažemo da nisu pisani ‘tužilačkim’ jezikom. U tom smo smislu Tužilaštvu BiH nudili mogućnost edukacije kako bi tužioci s većim razumijevanjem čitali izvještaje o reviziji, ali do takve vrste saradnje još nije došlo.
RI: Na našem portalu stoji anketno pitanje: „Ko je najodgovorniji što se javni novac u BiH ne troši u skladu sa propisima?“ Ponuđeni odgovori su: Revizorske institucije, Parlamenti, Vlade, Tužilaštva, Vladajuće političke stranke. Koji je vaš odgovor?
RK: Sve ove institucije koje ste pobrojali čine pojedinačne karike jednog kompleksnog sistema, tu bih još dodao i javnost, odnosno civilno društvo. Sistem je efikasan onoliko koliko su efikasne njegove karike, ali i koliko je efikasna povezanost između karika. Hoću reći da, možete imati i najsnažniju instituciju za reviziju koja neće proizvesti željene efekte ukoliko ostale institucije sistema nisu dovoljno razvijene. Nezavisna i efikasna vrhovna revizijska institucija stoga je važna karika demokratskog sistema u kojem su odgovornost, transparentnost i integritet svih učesnika tog sistema neophodni dijelovi stabilne demokratije.
RI: Na kraju, da se vratimo na aktuelnu situaciju – Nastavi li se kriza, da li će Ured moći obavljati posao koji mu je Zakonom propisan ili će i to, kao i neke druge stvari, zavisiti od okolnosti, odnosno razvoja situacije? Da li je, uopšte, moguće revizorski posao obavljati u uslovima imperativa fizičke distance i sigurnosti? Ili se „sve može kad se hoće“?
RK: Kao što sam rekao, uspjeli smo organizovati naš rad i prilagoditi ga novonastalim okolnostima koje zahtijevaju fizičku distancu i elektronsko poslovanje. Maksimalno smo mobilizirali sve svoje resurse kako bi planirani zadaci bili kvalitetno izvršeni na vrijeme. Moram ovdje napomenuti da bi danas stvari puno bile lakše da je implementiran Zakon o elektronskom potpisu koji je usvojen još 2006. godine. O tome smo detaljno pisali prije par godina kada smo objavili izvještaj revizije učinka na temu elektronskog poslovanja u institucijama BiH. U vrijeme opće informatizacije društva, Zakon o elektronskom poslovanju je imperativ i to je nešto što će se morati desiti vrlo brzo. Svjesni toga, i do sada smo nastojali osigurati optimalan odnos između terenskog rada i kancelarijskog rada koliko nam to stepen trenutne informatizacije dozvoljava jer na taj način doprinosimo efikasnijem korištenju vremena i revizora, ali i uposlenih u institucijama koje su predmet revizije. Trenutni stepen informatizacije javne uprave nam predstavlja određeni izazov koje nastojimo prevazići i osigurati ispunjenje plana uz poštivanje standarda revizije. Kapaciteti rada subjekata revizije u narednom periodu te razvoj situacije u pogledu pandemije su direktno vezani za ispunjene planskih zadataka.
RI: Krajem 2016. godine, objavili ste izvještaj revizije učinka „Aktivnosti institucija BiH za provođenje zaštite i spašavanja u prirodnoj i drugoj neseći“, u kome je konstatovan čitav niz ozbiljnih propusta, odnosno ukazano na to da, praktično, nijedan segment sistema nije pripremljen za vanredne situacije i da su upitni izvori finansiranja u slučaju kriznih situacija u BiH. Može li se reći: Da je vlast, nakon revizorskog ukazivanja na propuste, implementirala sve preporuke Ureda za reviziju institucija BiH, spremnije bi dočekali i pandemiju Corona virusa? Ali da, očito, ne učimo ništa iz istorije i svojih grešaka?
RK: Preporuke koje daje Kancelarija su zasnovane na nalazima i zaključcima provedenih istraživanja i veoma su pažljivo pripremljene s ciljem da se pravilno adresiraju da budu jasne i provodive. U tom smislu smatramo da bi se provođenjem preporuka iz navedenog izvještaja sigurno stvorile bolje pretpostavke za djelovanje u nastaloj krizi, ali to ne znači da izražavamo ocjenu efikasnosti postupanja institucija BiH u trenutnoj situaciji jer je za davanje takvih ocjena potrebno provesti posebno istraživanje. Mi smo kroz ovu reviziju ukazali da postoji problem koordinacije različitih nivoa vlasti u oblasti zaštite i spašavanja, a nedovoljna koordinacija uvijek rezultira neefikašnošću ukupnog sistema. Kao što sam već naprijed naveo, preporuke iz ovog izvještaja će uskoro biti predmetom praćenja nakon čega ćemo i zvanično moći reći u kojoj mjeri se stanje u revidiranoj oblasti poboljšalo ili ne.
(kraj)
(N.N., Revizije info)
