Ured za reviziju javne uprave i institucija Brčko distrikta do kraja 2024. godine objavio je tek 23 od 34 planom za ovu godinu predviđena izvještaja.
U predviđenom roku nije objavljeno 9 planiranih izvještaja o finansijskim revizijama za 2023. godinu, te izvještaj o jedinoj za ovu godinu planiranoj reviziji učinka i izvještaj o naknadnom pregledu realizacije preporuka iz jedne ranije provedene ravizije učinka.
U međuvremenu je objavljeno još 5 izvještaja o provedenim finansijskim revizijama u januaru i 3 u februaru 2025. godine.
Ušlo se čak i u mart 2025. a još uvijek se čeka na Izvještaj o reviziji finansijskih izvještaja Brčko distrikta BiH na dan 31.12.2023. godine, Izvještaj revizije učinka na temu “Efikasnost javne uprave u rješavanju zahtjeva građana” i Izvještaj o naknadnom pregledu provođenja preporuka iz Izvještaja revizije učinka „Aktivnosti Vlade i institucija Brčko distrikta BiH u procesu donošenja podzakonskih akata o unutrašnjoj organizaciji“. Kao i na Plan revizija za 2025. godinu.
Radi se o dosad nezabilježenom kašnjenju, ne samo brčanskog ureda, nego bilo koje od 4 vrhovne revizorske institucije u BiH. Najveće dosadašnje kašnjenje u posljednjih desetak godina bilo je objavljivanje jednog “zaostalog” izvještaja Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske (Izvještaja o finansijskoj reviziji JPŠ “Šume RS” a.d. Sokolac za 2020. godinu) 31. januara 2023., umjesto do 31.12.2022.
Apsurd čitave priče je u objašnjenju ovog kašnjenja.
Odgovornost za njega, naime, Ured ze reviziju prebacuje na Stručnu službu Skupštine Brčko distrikta. U krajem 2024. godine izdatom saopštenju za javnost Ured je ustvrdio da je “sa 20.12.2024. godine u potpunosti realizovao Plan revizija za 2024. godinu”, a da je finansijska revizija za 2023. za ukupno 32 subjekta revizije okončana još u julu 2024. Dodavši: “Nakon što izvještaji finansijske revizije i revizije učinka budu lektorisani i prilagođeni na sve tri jezičke varijante od strane Stručne službe Skupštine Brčko distrikta BiH, isti će biti objavljeni na internet stranici Ureda za reviziju javne uprave i institucija u Brčko distriktu BiH.”
Dakle, Ured tvrdi (a u telefonskom kontaktu nam je to glavna revizorica Selma Šadić ponovila) da je on u potpunosti realizovao svoj plan još 20.12.2024. a da izvještaji nisu objavljeni jer su u Stručnoj službi na “lektorisanju i prilagođavanju na sve tri jezičke varijante”.
Nastranu to da u Uredu izgleda ne shvataju da Plan nije “u potpunosti realizovan” dok izvještaji nisu objavljeni, u Stručnoj službi odgovornost u potpunosti prebacuju na Ured. Prvo objašnjavaju da ne postoji “prilagođavanje na jezičke varijante”, nego samo lektorisanje. Drugo da to lektorisanje dugo traje, zbog stanja u kome im se dostavljaju izvještaji, odnosno stepena gramatičkih problema u njima. I treće, možda najvažnije – da ne postoji nikakav propis, a pogotovo ne zakonski akt, koji nalaže obavezu lektorisanja revizorskih izvještaja.
I – kao što smo već ranije tvrdili, upućujući na praksu drugih VRI u BiH – u Stručnoj službi su izrazili stav da se revizorski izvještaji mogu objaviti u jezičkoj varijanti u kojoj su napisani. Pa i sa svim gramatičkim greškama koje sadrže (a koje se u nastavku mogu ispraviti, odnosno početni izvještaj zamijeniti lektorisanom verzijom).
Da bi apsurd bio veći – u zadnjim godinama mandata prethodnog glavnog revizora, Nekira Suljagića, ova praksa je već bila uvedena. Upravo zbog toga da kašnjenja u lektorisanju ne bi dovodila do ugrožavanja interesa javnosti za pravovremenim informisanjem a i do štete po ugled samog Ureda za reviziju. (Pri čemu se vodilo i argumentom da je izvještaj koji je poslat na lektorisanje konačan i da neće biti nikakve promjene u podacima). Zašto se promjenom na čelu Ureda vratilo na negativnu praksu (i još pritom uz tvrdnju “tako se oduvijek radilo”) nejasno je.
Jedino oko čega se u obje pomenute institucije slažu je da su kapaciteti Stručne službe nedovoljni za obim posla koji se od njih očekuje, s obzirom da imaju isti broj lektora od 2000. godine, kada je bilo znatno manje posla jer neke institucije koje se u radu sada oslanjaju na njih nisu postojale (Ured za reviziju je recimo fomiran 2007.)
No, pošto to nije problem “od juče”, postavlja se pitanje zašto se pojavio baš sada i zašto u ovako dramatičnom obliku. I još značajnije – zašto ga niko ne rješava? I dugoročno (da ubuduće ne dolazi do ovakvih situacija) i kratkoročno (da se efikasno prebrodi aktuelni problem i prekine sa besmislenim čekanjem).
Jer, na stranu svi izgovori i prebacivanje odgovornosti s jednih na druge, na kraju ostaje jednostavno pitanje: Zašto Ured čeka da izvještaji budu lektorisani “i prilagođeni na sve tri jezičke varijante”, čak i u situaciji u kojoj su evidentne negativne posljedice takvog pristupa (Jer džaba aktuelna glavna revizorica ističe kako su oni “mali ured” koji je “toliko posvećen radu” i ističe “Ja vama ne mogu opisati koji mi obim posla ovdje moramo samostalno da uradimo”, kad su ti izvještaji po ladicama, umjesto da su dostupni javnosti). A, pogotovo, u situaciji u kojoj je praksa sa kraja mandata prethodnog glavnog revizora ponudila efikasno rješenje, na koje niko nije imao primjedbu. Naprotiv.
Zašto smo, dakle, danas u situaciji da, osam mjeseci nakon što je Ured, navodno, završio sa svim finansijskim revizijama za 2023. godinu, još uvijek nisu objavljeni svi izvještaji?
(N.N., Revizije info)
