Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine 16.10.2023. objavio je izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu “Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama”.
Revizija je provedena na inicijativu i uz podršku Agencije Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women), u okviru projekta paralelne revizije u kojem su učestvovale vrhovne revizorske institucije Crne Gore i Srbije, te tri od 4 bosanskohercegovačke – Ured za reviziju institucija BiH, Glavna služba za reviziju javnog sektora RS i Ured za reviziju institucija u FBiH.
Tema revizije izabrana je kako bi se doprinijelo poboljšanju rodne ravnopravnosti i promovisanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja, kao ključnih prioriteta INTOSAI zajednice.
Postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena i djevojčica peti je od 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja i preduslov je za stvaranje društva jednakih mogućnosti. Podciljevi su mu: Okončati svuda i sve oblike diskriminacije žena i djevojčica i Eliminisati sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi, uključujući trgovinu ljudima, odnosno seksualnu eksploataciju i druge oblike eksploatacije.
Revizijom Ureda za reviziju institucija u FBiH su obuhvaćene aktivnosti 33 subjekta: Gender centra Federacije BiH, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, jedanaest komisija/odbora za ravnopravnost spolova u Federaciji BiH, deset kantonalnih ministarstava nadležnih za socijalnu politiku i deset centara za socijalni rad.
Rezultati revizije su bili očekivano porazni.
Ukazali su na nedovoljnu efikasnost nadležnih institucija u oblasti rodne ravnopravnosti.
I da sistem zbrinjavanja žrtava nasilja nije uređen na odgovarajući način.
U vezi s uspostavljanjem odgovarajućih regulatornih i institucionalnih pretpostavki za postizanje rodne ravnopravnosti, utvrđeno je da nije jasno uređena proceduralna obaveza institucija da u proces izrade akata uključuju principe ravnopravnosti spolova.
Revizori su, u izvještaju, konstatovali da Zakon o zaštiti od nasilja u porodici nije u potpunosti usklađen s Istanbulskom konvencijom, iako je BiH ratificirala ovu konvenciju prije desetak godina.
Takođe je navedeno da u Federaciji BiH nisu uspostavljeni odgovarajući institucionalni mehanizmi, s obzirom na to da Federalna i kantonalne komisije za ravnopravnost spolova nisu imale redovne i odgovarajuće aktivnosti. Četiri kantonalne komisije (PK, HNK, HBŽ, BPK) nisu imale nikakvih aktivnosti.
Revizori su tada zaključili i da pitanja rodne ravnopravnosti i nasilja u porodici nisu adekvatno strateški uređena. U četiri kantona nisu izrađeni gender akcioni planovi (PK, HNK, ZHK i HBŽ), dok se u dva kantona (USK i ZHK) nisu izrađivali i donosili dvogodišnji programi mjera za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici.
Također, kantoni koji su izradili dvogodišnje programe značajno su kasnili u njihovoj izradi, iako su prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, bili u obavezi redovno izrađivati ove programe još od 2013. godine.
Jedna od najozbiljnijih posljedica rodne neravnopravnosti je nasilje nad ženama, koje je u Federaciji BiH veoma raširena pojava. Revizori su konstatovali da je u periodu 2019-2022. godine u FBiH ukupan broj žrtava nasilja u porodici iznosio 10.294, a od toga su 78%, odnosno 8.038 bile žene.
Međutim, s obzirom na to da se ne vode evidencije o rodno zasnovanom nasilju izvan porodice, nisu poznati podaci o ukupnom broju žena žrtava nasilja.
U vezi aktivnosti za zbrinjavanje žena žrtava nasilja, revizijom su utvrđeni značajni problemi s kojima se centri za socijalni rad susreću prilikom provedbe mjera za zaštitu žrtava nasilja.
Centri nemaju dovoljan broj zaposlenih socijalnih radnika i psihologa kako bi mogli adekvatno odgovoriti svim potrebama žrtava nasilja.
Utvrđeno je da Federacija BiH ne raspolaže dovoljnim kapacitetima za zbrinjavanje žrtava nasilja, te da nije osiguran smještaj za žrtve u svim kantonima. Uzimajući u obzir standard Istanbulske konvencije, u sigurnim kućama je, u trenutku provođenja revizije, nedostajalo 96 mjesta za smještaj žena žrtava nasilja. Bilo ih je, naime, dostupno 126 mjesta, dok bi, prema broju stanovnika u FBiH, na raspolaganju trebala biti 222 mjesta.
Podsjećamo da je u Federaciji BiH, u međuvremenu, u junu 2025., na pritisak civilnog društva, i pored evidentnog otpora konzervativnih političkih snaga, usvojen tzv. zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH, kojim je femicid uveden, u domaće zakonodavstvo, kao posebno krivično djelo, za koje je predviđena kazna zatvora od deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. Ovim zakonom predviđene su i neke druge mjere koje bi trebale da omoguće bolju zaštitu žena i povećaju efikasnost borbe protiv nasilja nad ženama. No, kašnjenje sa donošenjem nužnih podzakonskih akata, bez kojih je usvojeni zakon tek mrtvo slovo na papiru, govori o tome da su otpori iz konzervativnih, patrijarhalnih krugova još uvijek jaki i prisutni. I da, dok se igraju političke igre, žene i dalje bivaju žrtve sistemskih propusta i nasilja. A zbog samovolje bahatih i primitivnih pojedinaca pod političkom zaštitom, sistem pokazuje nefunkcionalnost, pravna država nemoć, a žrtve su umjesto da budu zaštićene od rodno zasnovanog nasilja izložene i dodatnom, institucionalnom nasilju. I, praktično, prepuštene same sebi.
(N.N., Odgovorno)
