Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH, 11.04. objavio je izvještaj o provedenoj reviziji učinka na temu „Efikasnost drugostepenih organa u postupanju po žalbama“.
Radi se o još jednoj u nizu revizija kojima se potvrđuje činjenica da je kvalitet naše vlasti i usluga koje oni pružaju građanima ove zemlje – katastrofalan. U konkretnom slučaju…
POSTUPAK KOJI TRAJE 60 PUTA DUŽE OD ZAKONOM PROPISANOG
Cilj revizije bio je ispitati efikasnost postupanja Federalnog ministarstva finansija i Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata u drugostepenom upravnom postupku i analizirati uzroke koji dovode do kašnjenja u rješavanju žalbi iz nadležnosti ova dva ministarstva. Pored toga, ispitan je nadzor nad rješavanjem upravnih stvari koji provodi Federalno ministarstvo pravde.
Revizijom je obuhvaćen period od 2016. do 2020. godine.
Utvrđeno je da postoje značajna kašnjenja u rješavanju žalbi u drugostepenom upravnom postupku iz nadležnosti ministarstava obuhvaćenih revizijom.
Podsjećamo, drugostepeni organi imaju obavezu da po žalbama izjavljenim na prvostepena rješenja odluče u periodu od 30 dana od dana prijema žalbe. Federalno ministarstvo finansija nadležno je za rješavanje žalbi na prvostepena rješenja Porezne uprave, koja se najvećim dijelom odnose na utvrđivanje dodatnog razreza poreza, općinske komunalne takse, porez na promet nekretnina, prinudne naplate. Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata nadležno je za rješavanje po žalbama koje se najvećim dijelom odnose na rješenja nadležnih općinskih službi, a koje se tiču ostvarivanja egzistencijalnih naknada i drugih prava boračke populacije i članova njihovih porodica.
U posmatranom periodu Federalno ministarstvo finansija je od ukupno 10.846 žalbi u rješavanju, riješilo svega njih 5.673, odnosno 52%. Pri tome, zanemariv broj – svega 54 ili 1% – u zakonskom roku, a ostala uz višegodišnja kašnjenja. Revizori su, naime, konstatovali problem višegodišnjeg držanja predmeta u arhivi, prije njihovog uzimanja u razmatranje. Otuda podatak da su u 2020. godini rješavani predmeti iz 2015, pa čak i iz ranijih godina.
Osim toga, u Federalnom ministarstvu finansija žalbe se većinom vraćaju prvostepenom organu na ponovno postupanje, što utiče na to da se o istoj stvari kroz otvaranje novih predmeta, odlučuje više puta.
U određenim situacijama žalbe se rješavaju mimo hronološkog reda. Međutim, nisu uspostavljene jasne procedure za postupanje po urgencijama, odnosno nije jasno propisan način na koji se mogu uputiti urgencije, te kako ministarstvo postupa po urgencijama. Što, naravno, otvara prostor zloupotrebama.
Prema podacima Federalnog ministarstva finansija, samo u 2020. godini vrijednost neriješenih predmeta po iskazanim žalbama u upravnim postupcima koji se vode u ovom Ministarstvu iznosila je preko 141 milion KM, od čega se cca 81 milion KM odnosilo na dodatne porezne obaveze kod kojih žalbe odlažu izvršenje rješenja.
ŠTA ZNA MINISTAR ŠTA JE ČEKATI 5 GODINA NA BORAČKI DODATAK
U Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata je utvrđeno da je u petogodišnjem periodu 2016-2020. godina 3.015 žalbi, odnosno 56%, riješeno izvan zakonskog roka, što za posljedicu ima da korisnici prava boračko-invalidske zaštite ne mogu ostvariti svoja prava u propisanim rokovima.
Za razliku od prakse u Federalnom ministarstvu finansija, novopristigle žalbe u FMBI-ju se odmah po zaprimanju daju službenicima koji su zaduženi za njihovo rješavanje, i prva upravna radnja se najčešće poduzima u roku od 30 dana. Međutim, u daljem procesu rješavanje žalbe dugotrajna su čekanja u pribavljanju nalaza drugostepene ljekarske komisije, kao i provjere punomoći stranaka koje podnose žalbe, tako da se one ne rješavaju u zakonskom roku. Važno je istaći da primjeri rješavanja određenih žalbi pokazuju kako se i nakon pribavljanja mišljenja drugostepene ljekarske komisije rješenje o žalbi donosi tek nakon nekoliko mjeseci, što ukazuje na nedovoljnu efikasnost u njihovom rješavanju.
Rezultati revizije ukazuju i na to da nadležna ministarstva ne prate podatke o tome kolika su kašnjenja u rješavanju žalbi. Također, nisu osigurala ni interni nadzor nad trajanjem rješavanja žalbi, zbog čega nisu osigurani podaci o periodu rješavanja i razlozima kašnjenja u rješavanju pojedinačnih predmeta, što onemogućava definisanje odgovarajućih mjera za unapređenje efikasnosti u ovoj oblasti.
Nije uspostavljen ni elektronski sistem evidentiranja podataka o rješavanju žalbi. Iako je u Federalnom ministarstvu finansija uspostavljena DMS baza podataka, jedino je Odsjek za drugostepeno rješavanje izostavljen iz ove baze.
Podaci o broju zaprimljenih žalbi iz nadležnosti određenih sektora/odsjeka za drugostepeno rješavanje, kao i podaci o tome kada su i na koji način žalbe rješavane nisu pouzdani. Godišnji izvještaji o rješavanju upravnih stvari nisu izrađivani, niti su dostavljani Vladi FBiH i Federalnom ministarstvu pravde (u daljem tekstu FMP), kako je to propisano zakonima i podzakonskim aktima.
Izostao je i odgovarajući nadzor Federalnog ministarstva pravde, kako bi se osiguralo rješavanje po žalbama u skladu s odredbama Zakona o upravnom postupku i odgovarajuće izvještavanje u ovoj oblasti.
Iako ministarstva u posmatranom periodu nisu rješavala žalbe u propisanim rokovima, Federalno ministarstvo pravde nije izricao novčane kazne propisane Zakonom. Nisu poduzete potrebne aktivnosti kako bi se osigurali transparentni podaci o rješavanju žalbi u drugostepenom upravnom postupku iz nadležnosti ministarstava.
“MOŽDA DOSAD NISMO RADILI DOBRO. ALI NEĆEMO NI OTSAD.”
Napomenimo da neblagovremeno rješavanje žalbi uzrokuje neizvjesnost i negativno utiče na subjekte koji ih podnose. Posebno treba istaknuti posljedice na budžet koje uzrokuje višegodišnje kašnjenje u rješavanju žalbi iz oblasti poreza. S druge strane, u pogledu rješavanja žalbi iz nadležnosti Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, od velike je važnosti da se rješavaju u propisanim rokovima, zbog toga što su u pitanju egzistencijalna prava osjetljive društvene kategorije.
Posebno poraznom možemo smatrati revizorsku konstataciju da iako su ovi problemi godinama prisutni, nijedno ministarstvo nije preduzelo odgovarajuće, blagovremene i dovoljne aktivnosti kako bi se oni otklonili. Vlast, dakle, ne pokazuje nikakvu namjeru da poboljša svoj rad i život svojih građana. A o moralnoj odgovornosti i ostavkama da ne govorimo.
Iz Ureda za reviziju, pritom, podsjećaju da Povelja Evropske unije o temeljnim pravima, između ostalih, propisuje i pravo na dobru upravu, koje podrazumijeva da svako ima pravo na to da institucije, tijela, uredi i agencije njegove predmete obrađuju nepristrasno, pravedno i u razumnom roku. Osiguranje prava na dobru upravu jedan je od prioriteta koje BiH treba ispuniti kako bi dobila preporuku za otvaranje pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji.
No, mi, u BiH, za dobru upravu nemamo elementarnu pretpostavku – svijest vršilaca funkcija unutar institucija sistema da su oni tu zbog građana a ne obrnuto, svijest da je njihova funkcija da građanima ove zemlje pružaju efikasnu uslugu i dobar kvalitet života a ne da ih pljačkaju, maltretiraju, ignorišu njihove potrebe i demonstriraju socijalnu neosjetljivost, bahatost, drskost i bešćutnost.
(N.N., Revizije info)
