Posljednji od ukupno 41 subjekta saslušanog pred Parlamentarnom komisijom odgovornom za reviziju, Parlamenta FBiH, zbog rezultata finansijske revizije za 2020., bio je PS “Vitezit” d.o.o. Vitez – u stečaju, koji je od Ureda za reviziju institucija FBiH dobio negativno mišljenje za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima i suzdržano mišljenje za finansijske izvještaje.
Radi se o firmi koja je eklatantan primjer brutalne poratne privatizacijske pljačke vladajućih stranaka. Koja je od uspješne firme koja je nekad zapošljavala i preko 3000 radnika, izgradila Vitez, imala proizvodnju koja je nedostajala susjednim državama, a iz rata uspjela izaći netaknuta, na kraju dovedena do stečaja, otvorenog u novembru 2019. i odluke o likvidaciji.
A da zakulisne igre oko nje i njene, i nakon pljačke međunarodnog karaktera, vrijedne preostale imovine nisu stale.
Ured za reviziju, nažalost u tu firmu, u koju je i Vlada Federacije upumpavala ogromne količine novca bez povratnih informacija o njegovom trošenju (što je, dakle, bio samo dodatni način pljačke javnih sredstava), nije ulazio u to vrijeme, kada je bilo najpotrebnije. Kao što nije ulazila ni policija, inspekcije, niti su se tom nevjerovatnom pljačkom bavila tužilaštva i sudovi.
Ali ušao je sada. Pa i sada s otporom koji je jedva savladao i koji je manifestovan i na samom saslušanju pred Parlamentarnom komisijom, na kome je predsjednik Odbora povjerilaca “Vitezita” Adil Lozo, Ured za reviziju optužio da je “upao u jedan sudski postupak” i da je provedena revizija bila nezakonita.
“Mi koji predstavljamo organe stečajnog postupka razumjeli smo da je ovo svojevrsna smetnja u vođenju stečajnog postupka…”
S obzirom na ranije publikovanu izjavu stečajne upravnice Bahrije Huseinbegović, koja je takođe prisustvovala saslušanju, da se ona o prodaji “Vitezita” i njegove imovine dogovara sa lokalnim HDZ-om, SDA i sudom, te na medijske natpise o nekim drugim spornim radnjama za trajanja stečaja, nazire se čemu je zapravo smetnja nezavisna revizija koju provodi Federalni Ured.
Generalni revizor, Dževad Nekić, je, u svom obraćanu, iskazao čuđenje izlaganjem Adila Loze, naglasivši da bi mu od nekoga ko se predstavlja predstavnikom povjerilaca logično bilo da podržava Ured za reviziju, “u interesu očuvanja javnih sredstava, javne imovine, imovine svih uposlenika i građana”, a ne da ga pokušava diskreditovati.
No, logično bi bilo i da je predsjednik odbora povjerilaca “Vitezita”, koji je došao na saslušanje povodom izvještaja o provedenoj reviziji te firme, taj izvještaj i pročitao, ali… nije(!), kako je sam ustvrdio. Otvarajući dodatno pitanje šta ustvari on radi tu i zašto išta govori o nečemu o čemu nema pojma.
“Ja bih prije zaključio da vi zastupate nečije druge interese a ne interese povjerilaca, na osnovu ovoga što ste danas ovdje izlagali.”, prokomentarisao je čitavu apsurdnu situaciju Nekić. Dodavši:
“Ono što je ovdje utvrđeno, u ovom izvještaju, to su činjenice, to je Corpus delicti.”
Stečajna upraviteljica se, očekivano, nije složila s tim. Ona se nije izjasnila ali je za pretpostaviti da je, za razliku od svog kolege, izvještaj pročitala. Ili bar “prelistala”.
No, da li zbog neshvatanja šta joj je uloga na saslušanju pred Parlamentarnom komisijom ili svjesno izbjegavajući da govori o predmetu saslušanja (za šta odgovornost snosi i predsjedavajući ovom sjednicom i Komisijom, Ivica Pavković, iz HDZ-a), većinu svog izlaganja posvetila je temama koje nemaju nikakve veze sa izvještajem o provedenoj reviziji, koji je bio na dnevnom redu i o čijim nalazima i ocjenama je trebala da se izjasni.
Pa smo tako bili prisiljeni slušati upravnicine hvalospjeve o samoj sebi, njenoj karijeri i uspješnim stečajevima koje je dosad provela (valjda po istom modelu dogovaranja sa SDA i HDZ-om?) i o tome koliko je težak i komplikovan ovaj stečajni postupak u “Vitezitu”.
“Možete mislit, uđete u stečaj, nemate marke, nemate vode, nemate struje, nemate ništa.”, pojadala se stečajna upravnica, o zatečenom stanju u zgradi uprave, kada je tek imenovana. I podsjetila na čuvenu reakciju Muhameda Čengića, na povike radnika na protestima u Zenici “Nemamo šta da jedemo”: “Pa ni ja ništa nisam jeo odjutros”.
Na diskretan pokušaj Predsjedavajućeg da joj skrene pažnju da bi bilo poželjno da malo skrati izlaganje, odgovorila je:
“Ja se izvinjavam, al ja sebe branim.”
No, nakon takvih odbrana, u kojim je nastavljen pokušaj diskreditacije revizije i revizora, a s obzirom da prisutni članovi Komisije pred kojom je saslušanje organizovano, nisu osjetili potrebu da se bave svojim poslom (a o odsutnim da ne govorimo), za riječ se javio Generalni revizor. Vidno iznerviran, do te mjere da je u jednom trenutku na prekidanje njegovog izlaganja i dobacivanje stečajne upravnice, posegao za rječnikom i tonom neprimjerenim diskusiji u parlamentu:
“Mislim… vi ovdje jednostavno iznosite neistine i laži koje ste iznosili svo vrijeme postupka same revizije.”
A nakon kraće rasprave sa predsjednikom odbora povjerilaca, iz generalni revizor je provalila višegodišnja frustracija:
“Zato ste upropastili mnoge firme. I to su pokazali izvještaji. Zato smo danas u takvoj situaciji u kakvoj jesmo. I ovo je jedna firma koja… Ovo je put kako se ona uništava. Zahvaljujući upravo predstavnicima koje imenuje stečajni sud. Stečajnih upravnika pogledajte danas koliko ima. Šta su uradili? Pogledajte naš izvještaj samo, o reviziji učinka. Pa ćete vidjeti u kojoj smo situaciji.”
A generalni revizor je mislio na tačno određenu, ranije pomenutu reviziju učinka:
“Mi smo radili reviziju učinka “Efikasnost stečajnih postupaka”, gdje smo utvrdili i dokazali svima, znači i komisiji i Parlamentu i građanima, da su stečajni postupci jedni neefikasni postupci. Da mnogi stečajni upravnici (te postupke) vide kao dobar izvor svoga finansiranja. I ne samo da godinama traju ti stečajni postupci, nego desetinama godina. I nakon mnogih provedenih stečajnih postupaka, te firme zapravo više ni ne postoje.”
Na žalost, krajnji zaključak je da stečajna upravnica i predsjednik odora povjeritelja, i oni čije oni interese zastupaju (i s kojim se dogovaraju) mogu biti zadovoljni. Jer je ovo saslušanje bilo potpuni fijasko, izuzmemo li par oštrih komentara generalnog revizora. Sam izvještaj i njihova odgovornost za propuste konstatovane u njemu nisu došli u fokus, prvenstveno zbog neodgovornosti članova Komisije. Od 14 koliko ih je u toj komisiji (po 7 iz svakog doma), na saslušanjima je taj dan bilo tek njih 6, da bi se do kraja saslušanja “Vitezita” i taj broj prepolovio. A u diskusiju se i to prilično stidljivo uključila samo poslanica Alma Kratina.
“Jasno nam je da se radi o vrlo složenoj problematici, s tim da u razmišljanju o tome imamo i sve ono što se tu prethodno dešavalo u “Vitezitu” a nije predmet današnjeg saslušanja, što je dovelo do situacije u kojoj jesmo i odakle kreće stečaj.”, prokomentarisala je.
No, mnogo više od nezainteresovanosti članova Parlamentarne komisije za reviziju, brine nezainteresovanost policije, tužilaštava i sudova, sve ove godine.
(S.Š., Revizije info, 24.12.2021.)
