Nakon što je, početkom 6. mjeseca 2020. godine, Komisija za finansije i budžet Predstavničkog doma državnog parlamenta, sa ogromnim zakašnjenjem, uzrokovanim petnaestomjesečnim neradom, organizovala javno saslušanje za predstavnike 6 institucija koje su, nakon provedene finansijske revizije za 2018. godinu, dobile mišljenje sa rezervom, a istoimena komisija u Domu naroda to uradila na samom početku 7. mjeseca, na 18. sjednici Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, održanoj 13.10., konačno su stvari, bar djelimično, vraćene u vremenske okvire u kojima imaju smisla.
Pa je na ovoj sjednici obavljeno „saslušanje“ povodom objavljenih izvještaja o provedenim finansijskim revizijama institucija za prethodnu, 2019. godinu.
„Saslušanjima“ je, ispred Komisije, prisustvovalo 6 od 9 njenih članova – njen predsjedavajući Predrag Kožul, njegovi zamjenici Dženan Đonlagić i Jakov Galić, te poslanici Nermin Mandra, Mirjana Marinkovic-Lepić i Mira Pekić. Odsutni su bili Dragan Bogdanić, Šemsudin Dedić i Nada Mladina.
Delagaciju Ureda za reviziju su predvodili zamjenici generalnog revizora, Ranko Krsman i Jasmin Pilica (podsjećamo da Ured već godinu dana radi bez Generalnog revizora, nakon smrti Dragana Vrankića).
„Saslušanje“ je provedeno za 9 institucija (od ukupno 74 revidiranih) koje su od Ureda za reviziju dobile mišljenje s rezervom ili mišljenje s rezervom sa skretanjem pažnje:
- Ministarstvo vanjskih poslova BiH
- Ministarstvo odbrane BiH
- Ministarstvo sigurnosti BiH
- Ministarstvo pravde BiH
- Institut za mjeriteljstvo BiH
- Regulatornu agenciju za komunikacije BiH
- Jedinicu za realizaciju projekta za izgradnju Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH
- Agenciju za lijekove i medicinska sredstva BiH
- Agenciju za nadzor nad tržištem BiH
Od navedenih devet institucija, rukovodioci šest institucija su lično bili prisutni izjašnjenju, dok je tri institucije zastupalo rukovodno osoblje nižih nivoa, iako je Komisija, u svojim dopisima, zahtijevala lično i obavezno prisustvo rukovodilaca ovih institucija. S tim u vezi je Komisija usvojila zaključak da ubuduće neće razmatrati revizorske izvještaje institucija čiji se rukovodioci ne pojave na sjednici Komisije.
Usvojen je i zaključak da će Komisija, u toku ove godine, posjetiti Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Ministarstvo odbrane BiH, s ciljem da se ove institucije podstaknu na realizaciju revizorskih preporuka i otklanjanje nedostataka na koje, iz godine u godinu, ukazuju revizorski izvještaji.
Od diskusija tokom „saslušanja“ izdvajamo onu članice komisije Mirjane Marinković-Lepić, koja je rekla da da nema opravdanja da se stvari nisu mogle izvršiti zbog nedostatka kadra. Da se Ministarstvo pravde poziva na nedostatak kadra, a sistematizovano je 266 radnih mjesta, a 238 zaposlenih na kraju godine. Takođe je spomenula da su se umjesto prekovremenog rada mogle vršiti neke preraspodjele sa ovolikim brojem zaposlenih. Dodavši da Ministarstvo pravde mora biti primjer ostalima u poštivanju zakona. Na pokušaj ministra da opravda postupke Ministarstva, gospođa Marinković-Lepić je odgovorila da je datim objašnjenjem nije ubijedio.
Inače, javna saslušanja koja se organizuju za institucije BiH detaljno su propisana parlamentarnim smjernicama za razmatranje izvještaja o finansijskim revizijama. Za svaki izvještaj koji je predmet saslušanja imenuje se izvjestilac-član komisije koji usmjerava pažnju komisije ka suštinski značajnim pitanjima. Prije održavanja saslušanja, komisija komunicira sa Uredom za reviziju o ključnim pitanjima koja zahtijevaju posebnu pažnju komisije.
„Navedena procedura zadovoljava principe propisane PEFA okvirom za ocjenu upravljanja javnim finansijama, SIGMA-inim principima javne uprave, kao i zahtjeve poglavlja 32 acquisa.“, kažu iz Ureda za reviziju, ističući:
„Zahvaljujući ovoj praksi koja se u Parlamentarnoj skupštini provodi za institucije na nivou BiH, možemo se pohvaliti da smo možda i jedina zemlja regije u kojoj se parlamentarna saslušanja odvijaju redovno i propisana su posebnim parlamentarnim smjernicama.“
Iz Ureda, dalje, navode, da smatraju da su ova „saslušanja“ pred parlamentarnim komisijama „dokazan i snažan mehanizam za jačanje odgovornosti za realizaciju preporuka iz izvještaja o reviziji. Posebno važni aspekti ovih izjašnjenja jesu zahtjevi za ličnim prisustvom rukovodilaca institucija, kao i činjenica da su ova izjašnjenja otvorena za javnost čime se sužava prostor za izbjegavanje javne odgovornosti za upotrebu budžetskih sredstava.“
No, ono što nedostaje u čitavom mehanizmu je segment sankcija za ozbiljne prekršaje i za višegodišnje neprovođenje ponovljenih revizorskih preporuka, pa i zaključaka Parlamenta. I kultura odgovornosti, naravno – u kojoj bi neupitan, podrazumijevajući prvi korak nakon loših revizorskih ocjena neke institucije bilo podnošenje ostavki njenog rukovodstva.
(TH, Revizije info, 14.10.2020.)