23.06.2020., na 12. redovnoj sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, ovaj parlament konačno je dobio Zajedničku komisiju odgovornu za reviziju. Dvije godine 4 mjeseca i 10 dana od posljednje sjednice koju je ova komisija održala, u prethodnom mandatu.
Pauza je to u kojoj se Parlament nije bavio jednom od svojih najznačajnijih obaveza – kontrolom zakonitosti i efikasnosti trošenja državnog novca od strane državnih i javnih institucija. Čime je stvoren dodatni prostor za nekažnjeno kršenje zakona, i korupciju, unutar institucija vlasti ili onih koje bi one trebale da kontrolišu.
Parlament je propustio da na vrijeme analizira i reaguje na izvještaje o finansijskoj reviziji za 2017. i za 2018. a Ured za reviziju je, u međuvremenu, počeo objavljivati i izvještaje o finansijskoj reviziji za 2019.
No, s obzirom da Parlament i inače, svo vrijeme od kako postoji Ured za reviziju, izbjegava da koristi represivne mjere koje mu stoje na raspolaganju, protiv predstavnika institucija koje dobijaju negativne ocjene revizora, krše zakone ili ignorišu revizorske preporuke i, s njima usaglašene, zaključke Parlamenta, značaj ovog čina (izbora komisije) je upitan.
Pogotovo što vladajuća većina kontroliše rad ovog tijela, koje bi trebalo da – pomoću Ureda za reviziju – kontroliše rad institucija kojima oni postavljaju čelne ljude. I da je opozicija, praktično, u tom tijelu, marginalizovana.
Na ovo je reagovala šefica kluba poslanika Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Sabina Ćudić – koja je i jedina učestvovala u raspravi o ovoj temi, što je indikativno – protestvujući protiv činjenice da je „Naša stranka, kao druga najveća opoziciona stranka u ovom Predstavničkom domu“ „isljučena“, odnosno da nema mogućnost rada u ovoj komisiji, jer od njenih 14 članova nijedan nije iz ove stranke. Na šta je rezignirano dodala: „Pa nam je sasvim jasno na koji način će ta komisija za reviziju zaista i vršiti reviziju i na koji način će to biti i svrsishodno.“
Komisija, dakle, ima 14 članova, od kojih HDZ i SDA „drže“ polovinu (HDZ 4, SDA 3). SBB i DF imaju po jednog. Jednog ima i SNSD, a jedan je iz Kluba samostalnih poslanika. A 3 člana komisije su iz SDP-a.
Kuriozitet je da je, zbog apsurdne situacije da ni godinu i po dana nakon izbora nemamo izabranu izvršnu vlast, jedan od članova komisije istovremeno i član Vlade, odnosno Ministar unutrašnjih poslova. I da bi u Komisiji trebao da odlučuje o revizorskim izvještajima o radu vlade čiji je član i ministarstva kome je na čelu. I da, teoretski, sam sebe saslušava, na javnim saslušanjima u organizaciji Komisije. Što je, dakle, klasičan sukob interesa.
Drugi kuriozitet je da je dopredsjedavajući Predstavničkog doma i predsjednik Komisije za izbor i imenovanja, osjetio potrebu da ogromno kašnjenje u formiranju ove komisije prokomentariše riječima: „I ako mogu jednu packu zadati Povjerenstvu za izbor i imenovanja i meni kao predsjedniku i nama svima kao zastupnicima u Zastupničkom domu je da ovo povjerenstvo nismo planirali ranije.“
Ali 2 godine 4 mjeseca i 10 dana nerada komisije koja bi trebala da se bavi jednim od najznačajnijih poslova u ovoj zemlji i čiji se nerad posredno povezuje sa aktuelnim korupcijskim skandalima koji potresaju Federaciju, ne zaslužuje „jednu packu“. Zaslužuje bar ostavke „iz moralnih razloga“.
No,… moralna odgovornost je, u našem političkom životu, nepoznat pojam. Što i jeste jedan od najznačajnijih razloga što smo tu gdje jesmo i što nam je tako kako jeste.
Komisiju smo, dakle, konačno dobili. Sad se postavlja pitanje: Kako će ona raditi? Samo formalno odrađivati obavezu, kako se pribojavaju i u Uredu za reviziju ili zaista pomoći da revizorski izvještaji ostvare svoju punu društvenu funkciju, odnosno ostvare ozbiljan uticaj i pozitivne promjene u ponašanju institucija, a time i u životima građana?
(S.Š., Revizije info, 24.06.2020.)
