U okolini Sarajeva, na Bjelašnici, je, proteklih dana, organizovan dvodnevni seminar, za članove Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju Parlamenta Federacije BiH, s ciljem unapređenja njenog rada i učinkovitosti i otvaranja diskusije o potrebi jačanja kapaciteta i uloge ove komisije.
Radi se, naime, o izuzetno važnoj komisiji, bez čijeg kvalitetnog, stručnog i posvećenog rada, u značajnoj mjeri bivaju dovedeni u pitanje i svi napori i rezultati Federalnog Ureda za reviziju.
A s druge strane, radi se o komisiji kojoj se mnogo toga ima prigovoriti. Ili – u vezi koje se mnogo toga ima prigovoriti. Jer je najznačajniji problem u vezi s tom komisijom, u prethodnim godinama, bio taj što uopšte nije postojala. Što je odgovornost Parlamenta a ne komisije, odnosno njenih članova.
Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju svoju prvu sjednicu u aktuelnom sazivu Parlamenta, održala je tek 10.09.2020. Čak dvije i po godine nakon posljednje održane sjednice Komisije u prošlom mandatu (13.02.2018.). I sa nagomilanih preko 250 izvještaja Ureda za reviziju iz prethodne tri godine, koji su čekali na njenu i odluku i reakciju Parlamenta, a onda i Vlade.
Svojevrsni je to skandal, čije se ponavljanje mora spriječiti. Odnosno iznaći mehanizam kako nikad više ne bi dolazilo, bar ne do tako ozbiljnog, vakuuma u radu ovog važnog parlamentarnog tijela.
Značaj svog postojanja i jedan od blistavih trenutaka, Komisija je manifestovala u trećem mjesecu svog rada u aktuelnom mandatu, na svojoj 6. sjednici, održanoj 27. novembra prošle godine, kada je oštro reagovala na onemogućavanje provođenja revizije i nedostavljanje podataka Uredu za reviziju, od strane nekih institucija i javnih preduzeća, nazvavši to – rušenjem pravnog sistema i poretka, nepoštovanjem procedura i zakonskih propisa, te, privatizacijom institucija i preduzeća u vlasništvu Federacije BiH. Što je, u nastavku, podržao i Parlament.
Epilog je bio ekspresna promjena spornog (i protuzakonitog) ponašanja i kooperativnost kritikovanih institucija i konačno omogućavanje revizorima da rade svoj posao.
S druge strane, postoje i primjedbe radu Komisije. Koje su istovremeno i ozbiljne i lako otklonjive, ako za to bude dobro volje. I pretpostavljamo da tome i služe skupovi, kakav je ovaj organizovan ovih dana, od strane Centara civilnih inicijativa, koje, u njihovom pokušaju da doprinesu boljem radu i uvezivanju različitih aktera od kojih zavisi efekat revizije i njen uticaj na pozitivne društvene promjene, podržava Švedska.
Jedna od primjedbi i „konstruktivnih kritika“, koju je portal Revizije info, uputio ovoj komisiji, već na početku njenog rada u ovom mandatu, tiče se načina na koji su vršena saslušanja predstavnika institucija koje nisu dobile pozitivnu ocjenu revizora – umjesto pred kompletnom četrnaestočlanom komisijom, ona su vršena, najčešće pred svega tri-četiri njena delegirana člana. Što umanjuje i ozbiljnost čina saslušanja i dignitet Komisije i potencijalne efekte. Da o nekim drugim aspektima ne govorimo.
Nadamo se da se na održanom skupu dotaklo i teme (ne)transparentnosti. Jer je to još jedna primjedba koju, iz ugla medija kao sredstva za prenos informacija do građana, naš Portal uočava. Pri tome, srećom, ne radi se o političkom ili ideološkom stavu ili svjesnom prikrivanju informacija, nego o gotovo „tehničkom problemu“, kome je korijen u neshvatanju načina funkcionisanja medija i značaja pravovremenog dolaska informacija do javnosti. Dakle, vrlo jednostavno – pravovremene najave a potom, odmah nakon održanih sjednica, objava informacija o njihovom sadržaju i dostupnost zapisinika i izvještaja već u radnoj, neozvaničenoj verziji. A po ugledu na neke komisije na državnom nivou i objava audio snimaka sjednice na zvaničnoj (pod)stranici Komisije. Čime bi, uz dostupnost članova komisije za eventualne komentare u nekim situacijama, potrebe medija, odnosno javnosti, bile zadovoljene. Za razliku od trenutne situacije.
Održanom seminaru su, osim članova pomenute Komisije, prisustvovali i predstavnici Ureda za reviziju institucija Federacije BIH, među kojima i Generalni revizor Dževad Nekić, kao i stručno osoblje Parlamenta Federacije BiH. Učešće na seminaru, kao jedan od predavača, uzeo je i bivši zamjenik glavnog revizora Ureda za reviziju institucija BiH, Samir Mušović.
Od organizatora smo saznali da je, u cilju unapređenja procesa revizije, te, jačanja uloge Komisije u navedenom procesu, prezentiran proces revizije kroz prizmu rada Ureda za reviziju, odnosno obaveza koje proističu iz Zakona o reviziji institucija u F BiH. Tim povodom ukazano je na značaj finansijske revizije, kao i revizije učinka, te samog procesa kreiranja izvještaja. Također, akcentirana je i važnost preporuka, odnosno implementacije istih, kako bi se unaprijedio rad institucija koje su predmetom revizije, kako bi se uočene nepravilnosti i nedostaci korigovali, da ne bi došlo do ponavljanja istih, u narednim ciklusima revizije.
U okviru seminara, diskutovalo se i o mogućim rješenjima, razvoju i unapređenju praksi u radu Komisije, a vezano za korektivne mjere, odnosno sankcije propisane zakonom, usljed nezadovoljavajućih revizorskih nalaza, te o potrebi javnog ukazivanja na značaj Komisije, kroz saradnju sa civilnim društvom i medijima.
Ukazano je i na stanovitu javnu zapostavljenost revizija učimka, u odnosu na finansijsku reviziju, iako evropska praksa upravo na revizije učinka stavlja sve veći fokus, obzirom da je svojevrsni preduslov povećanju efikasnosti javne potrošnje, o čemu se na održanom seminaru intenzivno razgovaralo.
Sve u svemu – razmjena iskustava i ideja je uvijek poželjna. No, nadati se da na tome neće i ostati. Nego da će iza riječi, uskoro, uslijediti i djela. Odnosno konkretna poboljšanja u radu ove izuzetno važne komisije. Ali i ne samo njenom.
(N.N., Revizije info)
