Komentari i analize

Maja Dragojević-Stojić: „DIREKTORI POPIJU I POJEDU VIŠE NEGO ŠTO CIJELA REPUBLIKA SRPSKA ZARADI OD PRODAJE ŠUMA“

„Ukratko, našim šumama gazduje katastrofa. I izveštaj je iz 2020. godine ali ništa mi više i bolje ne možemo da očekujemo ni u ove sad 4 godine, (od toga) kako se radilo 2020. godine. Tako da, stvarno, kako se upravlja našim šumama dobro je da uopšte imamo hlad iznad glave. Premijer Višković je još u septembru 2019. godine obećao da će se razračunati – kako je to tad rekao – sa direktorima i rukovodiocima u Šumama Republike Srpske koji ne ostvaruju pozitivne rezultate. To je sve ponovio i u maju 2020. godine. Mi smo sad u martu 2024. godine i od svega imamo samo jedno veliko ništa i još gore rezultate. Ko će i da li će da odgovara za ovakvo stanje?“, navela je poslanica SDS-a, Maja Dragojević-Stojić, na posljednjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj su razmatrani negativni revizorski izvještaji iz prethodnog petogodišnjeg perioda, u kome je vladajuća većina blokirala razmatranje tih izvještaja u Skupštini. Njenu diskusiju o stanju u „Šumama Republike Srpske“, u nastavku, prenosimo u cjelosti. Uz čestitku za Međunarodni dan šuma. 

U 2024. godini smo dočekali da raspravljamo o radu javnog preduzeća iz 2020. godine. Sama ta činjenica predstavlja skandal po sebi obzirom da se radi o preduzeću koje upravlja jednim od najznačajnijih resursa Republike Srpske i ujedno jednim od najvećih poslodavaca, tačnije zapošljava preko 4500 radnika. To bi isto bilo kao da sada, recimo, ja koja imam sina drugi razred srednje škole, raspravljam o njegovim ocjenama na polugodištu u 9., recimo, razredu. Znači, smiješno, besmisleno, prosto onako da se čovek zapita o čemu se tu sve radi.

Revizor je u svom izvještaju utvrdio ono što se već godinama zna i što javnost dobro shvata – da se šumama Republike Srpske, kao neprocjenjivim resursom, ali i javnim preduzećem, upravlja neodgovorno, neplanski, bez osvrtna na opšti interes, sve na granici kriminalnog, uz prisutne mnoge neregularnosti i nepravilnosti. Ja ću reći samo nekoliko teza koje idu u prilog ovom što sam sad rekla, znači, samo neke od nalaza revizora.

Rukovodstvo Šuma Republike Srpske obračunalo je naknade za razvoj nerazvijenih dijelova opština za 2020. godinu 337 hiljada konvertibilnih maraka manje nego što je to zakonom propisano kako bi pokrila gubitak. Ovo javno preduzeće u 2020. godini ostvarilo je profit od 170 hiljada konvertibilnih maraka, a poređenja radi za reprezentacije, odnosno ručkove i čašćenja za direktore potrošeno je 100 hiljada maraka više tačnije 260 hiljada maraka za 2020. godinu. Znači, direktori popiju i pojedu više nego što cijela Republika Srpska zaradi od prodaje šuma.

Potraživanja koja su dospjela na naplatu a nisu naplaćena prelaze 17, kao što smo čuli, miliona konvertibilnih maraka, a od tog iznosa preko 10 miliona je spornih i sumnjivih potraživanja.

Ja ću sad stvarno da pročitam, čisto da javnost bude upućena u ove brojke, ovo je isto nevjerovatno. Evo recimo, najvećim dijelom potraživanja se odnose na potraživanja kod šumskog gazdinstva Gorica 874.430 KM, Šumsko gazdinstvo Ribnik 693.355 KM, Šumsko gazdinstvo Prijedor 516.398 KM, Šumsko gazdinstvo Oštrelj-Drinić 435.580 KM, Klekovača 386.460, Visočnik 422.280 KM, Šumsko gazdinstvo Borja 329.890 KM, Zelengora preko 267 hiljada, Romanija preko 255 hiljada, Šumsko gazdinstvo Birač 164.980, Šumsko gazdinstvo Vrbanja 131.890 KM.

Ko rukovodi ovim gazdinstvima? I jel’ se zna ime tih direktora? Jel’ zna Tužilaštvo njihova imena? Da li je neko odgovarao za ova potraživanja? Da li zna ministar, premijer? Ko toleriše i dozvoljava da se ovolike pare prepuste i bace u nepovrat?

Dalje, direkcija ovog preduzeća je zaključila ugovor o djelu sa licem za stručne usluge iz oblasti informacionih tehnologija. Znači, čuli smo da je to nabavka vrijednosti skoro 20 miliona konvertibilnih maraka koji je, ni manje ni više, dobio PROINTER, znači za konfiguraciju i instalaciju informacionog sistema za ovo javno preduzeće. Pri tome, nije dostavljen izvještaj o postupku javne nabavke niti su objavljeni osnovni elementi ugovora o nabavci. Znači, ko od ovog ima koristi? Samo PROINTER. Ja ne znam dal’ to još nekog čudi ovde.

E, sad slijede detalji iz rubrike ‘vjerovali ili ne’. Ovo stvarno baš želim da javnost čuje.

Pojedinim radnicima su isplaćivane stimulacije više od tri puta na godišnjem nivou. Šumsko gazdinstvo Doboj je platilo fakturu za  dopunu ENC-a, to je elektronska naplata putarine, pri tome uopšte nemaju uređaje ENC, znači ne postoje u tom Šumskom gazdinstvu. Šumsko gazdinstvo Prijedor nije obračunalo troškove doprinosa za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju invalida. Radnicima su isplaćivane stimulacije u iznosima od 10 do 20 procenata bez odluke direktora, znači „onako“, „na riječ“. Jedno šumsko gazdinstvo nema elektronsku evidenciju ugovora a većina ne zna da izvrši popis kako treba.

Ljudi, da li smo mi uopšte normalni? Ovako se ne vodi ni štand na pijaci a kamoli preduzeće sa 5000  zaposlenih.

Ukratko, našim šumama gazduje katastrofa. I izveštaj je iz 2020. godine ali ništa mi više i bolje ne možemo da očekujemo ni u ove sad 4 godine, (od toga) kako se radilo 2020. godine. Tako da, stvarno, kako se upravlja našim šumama dobro je da uopšte imamo hlad iznad glave. Premijer Višković je još u septembru 2019. godine obećao da će se razračunati – kako je to tad rekao – sa direktorima i rukovodiocima u Šumama Republike Srpske koji ne ostvaruju pozitivne rezultate. To je sve ponovio i u maju 2020. godine. Mi smo sad u martu 2024. godine i od svega imamo samo jedno veliko ništa i još gore rezultate. Ko će i da li će da odgovara za ovakvo stanje?